Sjetva i uzgoj okopavinskih kultura

Uvriježeno je da ratarske biljne vrste koje se siju ili sade na veći međuredni razmak (širokoredne ratarske kulture) nazivamo okopavine iz razloga jer su se korovi u ne toliko dalekoj prošlosti suzbijali agrotehničkom mjerom okopavanja. Učestalijom primjenom herbicida i suvremenijih mehaničkih mjera suzbijanja korovske flore, koje značajno smanjuju utrošak ljudskog rada, još se samo na nekim manjim poljoprivrednim površinama obavlja okopavanje usjeva.

Sjetva okopavina se odvija u proljeće

Među najznačajnije okopavine pripadaju biljne vrste. One za svoj rast i razvoj zahtijevaju više temperature i njihova sjetva se obavlja u proljeće. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi u 2024. godini zatraženo je izravnih plaćanja u Republici Hrvatskoj za 1.108.560 hektara, dok okopavinske ratarske kulture (kukuruz, soja, suncokret, duhan, krumpir, šećerna repa i tikva uljanica) zauzimaju čak 41,22 % ukupno obradivih površina.

Tablica 1. Površine pod okopavinama u 2024.godini (podaci APPRRR)

Visoki i stabilni prinosi uvjetovani su mnogobrojnim faktorima

Iz navedenih podataka vidljivo je da kukuruz zauzima 25,47 % ukupno obradivih površina za koje su tražene izravna plaćanja u Republici Hrvatskoj i dosta često se ponavlja njegov uzgoj na istoj poljoprivrednoj površini. Okopavine se siju ili sade na veće međuredne razmake od 45- 50 cm (šećerna repa), 70 cm (kukuruz, suncokret) pa čak do 210 cm (tikva uljanica koja se sije u rasponu od 70-210 cm međurednog raznaka) i dobar dio vegetacijske sezone tlo ostaje nepokriveno biljkama, odnosno golo, poglavito u konvencionalnom sustavu biljne proizvodnje. Na takvim poljoprivrednim površinama postoji velika opasnost od erozije tla vjetrom ili vodom, a također se povećava utjecaj visokih temperatura i sunčevog osvjetljenja na zadržavanje i količinu vode u tlu koja je ključna za postizanje stabilnih prinosa u sušnim godinama.

Provođenjem pravilnog plodoreda, izmjenom kultura koje se siju na veći i manji međuredni razmak, sjetvom postrnih/pokrovnih usjeva i međuusjeva, ostavljanjem biljnih ostataka na tlu omogućava se veća pokrivenost tla i smanjuje gubitak tla i vode iz tla. U ratarskoj proizvodnji postizanje visokih i stabilnih prinosa uvjetovano je mnogobrojnim faktorima koji su međusobno povezani.

Ograničavajući faktori

Abiotski faktori i agrotehnika sudjeluju s gotovo 50 % kao ograničavajući faktor za puni prinos u odnosu na genetski potencijal rodnosti sorte. Tako niska plodnost i neuređenost zemljišta može utjecati na ostvarenje prinosa oko 20 %, nepovoljna distribucija i količine oborina oko 16 %, dok neadekvatna obrada tla 13 %. Ostvareni prinos nepovoljni izbor sorte ili hibrida može smanjiti oko 16 %, nepovoljni sklop biljaka po jedinici površine 14 %, bolesti i štetnici 10 % i ostali nepovoljni faktori 11 %. Tijekom proizvodnje od navedenog jedini faktor na kojeg se ne može utjecati su vremenske prilike tijekom vegetacijske sezone. Provedbom dobrih poljoprivrednih praksi može se pomoći biljkama da lakše prebrode nepovoljne vremenske prilike.

Kod većine ratarskih kultura najveći trošak u ukupnim troškovima proizvodnje predstavlja ulaganje u gnojidbu usjeva. Kod kukuruza je to čak do nekih 40 %. Zbog porasta cijena mineralnih gnojiva smanjuje se primjena gnojiva po jedinici površine. To za posljedicu ima pad prinosa i kakvoće proizvedene biljne vrste. Određivanje količine potrebnih hraniva temelji se na rezultatu provedene agrokemijske analize tla i planiranog prinosa uzgajane vrste. Za pravilan izbor hibrida ili sorata u sjetvi potrebno je dobro poznavati njihova biološka i proizvodna svojstva, svojstva tla i klimu uzgajanog područja, namjenu proizvodnje (kod kukuruza, krumpira ili suncokreta) te reakciju hibrida ili sorte na agroekološke uvjete.

Odabrani sustav obrade tla svih ratarskih kultura, pa tako i okopavina, ovisi o klimatskim prilikama uzgojnog područja, svojstvima tla, zahtjevima uzgajane vrste, raspoloživim oruđima za obradu tla i razini ulaganja u uzgoj izabrane vrste. Najbolji sustav obrade tla je onaj koji omogućuje najbolje (optimalne) uvjete za biljnu proizvodnju uz istovremeno najmanji negativni utjecaj na tlo i okoliš.

U prilogu su opisi klasične obrade tla za okopavine. Nakupljena zimska vlaga kod konvencionalne obrade sačuvat će se u tlu pravodobnim i pravilnim zatvaranjem zimske brazde. Suvremena istraživanja provedena u svijetu, ali, tijekom posljednjih godina, i u našim proizvodnim uvjetima, dokazuju da se reduciranom i konzervacijskom obradom tla može, ne samo očuvati vlagu u tlu, nego i smanjiti degradaciju tla i utrošak energije. Poljoprivredne prakse poput sjetve pokrovnih usjeva, izravne sjetve u mulch te utjecaj različitih sustava obrade tla na poljoprivredne vrste u različitim agroekološkim uvjetima i na različitim tipovima tla predmetom su znanstvenih i stručnih istraživanja. Postignuti rezultati istraživanja postupno mijenjaju odnos zastupljenosti konvencionalnog načina obrade u odnosu na ostale.

Tekst i foto: mr. sc. Tatjana Martinović i Suzana Pajić, dipl. ing. agr.

Pročitajte još:

Kukuruz – najzastupljenija kultura na obradivim površinama RH

Krumpir – jedan od najznačajnijih poljoprivredno prehrambenih proizvoda

Šećerna repa ima najveće zahtjeve prema tlu

Suncokret se može uzgajati na gotovo svim tipovima tala

Za soju treba kvalitetna predsjetvena priprema

Duhan se uzgaja na dubokim plodnim tlima

Tikva uljanica