Povoljno stanje tla za sjetvu postiže se u odvojenom prohodu od sjetve oruđima. Njima se istodobno izvodi rahljenje, usitnjavanje, poravnavanje i zbijanje.
Jesensko i proljetno sjetveno razdoblje međusobno se razlikuje prema zahtjevima biljaka, mogućnosti obrade, vlažnosti tla itd. Strojeve i oruđa treba izabrati pravilno kako bi se ostvarili povoljni uvjeti za kvalitetnu pripremu sjetvenog sloja. Treba uzeti u obzir kako određeni zahvat obrade ili primijenjeno oruđe popravlja ili kvari stanje tla koje je postignuto osnovnom ili dopunskom obradom.
Nedostaci sjetvenog sloja
Sljedeći nedostaci sjetvenog sloja nastaju kao rezultat nekvalitetne osnovne i dopunske obrade tla, ali i predsjetvene pripreme:
• površinskih 10 – 15 cm tla potrebne je rahlosti, a sloj ispod previše je zbijen; (ako se proljetna dopunska obrada nakon osnovne obrade u jesen izvodi po mokrom tlu);
• baza sjetvenog sloja je debela i zbijena što biljkama onemogućava dublje zakorijenjivanje;
• tlo je previše rahlo, baza sjetvenog sloja nije formirana i sjeme je posijano na različitu dubinu;
• baza sjetvenog sloja različite je dubine i zbijenosti (zbog određenih nedostataka pri izvedbi osnovne obrade u jesen ili neodgovarajuće predsjetvene pripreme);
• sloj oko sjemena nejednolike je vlažnosti i usitnjenosti što uzrokuje neujednačeno nicanje;
• sloj ispod baze sjetvenog sloja je ugažen; tlo je hladno i bez zraka (tipično u proljeće, u tragovima kotača);
• sjetveni je sloj previše plitak ili previše dubok u odnosu na veličinu sjemena i trenutnu vlažnost tla;
• sjetva u mokro tlo ne preporučuje se jer sušenjem tla nakon sjetve nastaju raspukline (drenovi) u sjetvenoj brazdici.
Od oruđa za rahljenje, usitnjavanje i zbijanje mokrih, suhih i grudastih tala pogodan je sjetvospremač sastavljen od elementa za blanjanje, kultiviranje/rahljenje i valjanje. Pogodan je i za teksturno teška tla. Zbog njegovog potencijalno većeg učinka zbijanja znatno efikasnije popravlja strukturu tla u usporedbi s jednostavnijim izvedbama sjetvospremača.
Za tla s velikom količinom žetvenih ostataka, preporučuje se sjetvospremač s rotacijskim radnim elementima; sve kako bi učinak miješanja bio što bolji. Njegova se uporaba preporučuje i u slučaju potrebe očuvanja strukture tla; međutim učinkovitost mu može biti umanjena na tlu koje sadrži veliki udio većih gruda. Na suhom tlu s većim udjelom gruda, daleko je efikasnija kružna drljača. Kružna lopatasta drljača primjenjuje se u slučaju kad se želi postići vrlo kvalitetna površinska obrada. Jednostavna se drljača na mokrom tlu može primijeniti samo u slučaju krajnje potrebe.
Na mokrom tlu najmanje štete nastaje primjenom oruđa za pripremu sjetvenog sloja bez valjaka; usitnjavanje većih gruda tla bez dodatnih je zbijanja, gnječenja i razmazivanja. Sjetvospremač s rotacijskim radnim elementima također usitnjava tlo, čuvajući povoljnu strukturu tla, a u radu mu ne smetaju žetveni ostaci. Teški sjetvospremači nisu pogodni za mokro tlo jer na dubini sjetve uzrokuju jaka zbijanja. Radni učinak jednostavnog sjetvospremača ovisi o kvaliteti prethodnih zahvata obrade tla. Lopatasta i kružna drljača ne preporučuju se za rad na mokrom tlu.
Na vlažnom tlu, kvalitetnom i pažljivom primjenom mjera i postupaka za formiranje i poravnavanje sjetvene površine, neće doći do zbijanja tla. Kombinacija opružne blanje s valjcima za usitnjavanje daje izvrsne rezultate. Na vlažnom tlu iza jednostavnih oruđa nastaje manja šteta. Predsjetvena priprema prstenastim valjcima i blanjom, kasnije tijekom vegetacije, može imati izvjesne nedostatke (zamuljivanje i formiranje pokorice). Primjena kombinacije valjaka za duboko i površinsko zbijanje daje očekivani poželjni učinak samo na tlu s velikim udjelom velikih gruda.
Na suhom tlu, najmanje praškastih strukturnih agregata nastaje primjenom opružne blanje s valjkom za usitnjavanje; ovo je oruđe dobro i za površinsko poravnavanje. Učinkovito usitnjavanje postiže se kombinacijom valjaka za duboko i površinsko zbijanje. Klasična blanja s prstenastim valjcima na suhom je tlu manje efikasna, a producira i znatniju količinu praha.
Na mokrom tlu velika je razlika i između postupaka za formiranje baze sjetvenog sloja i površinsko poravnavanje. Najmanja oštećenja nastaju iza oruđa za rahljenje i usitnjavanje (npr. opružna blanja, drljača s valjkom i sjetvospremač bez valjka), a najveća uporabom klasične blanje, valjka s prstenovima i glatkog valjka. Teški valjak za duboko i površinsko zbijanje nije pogodno oruđe za mokra tla.
Priprema sjetvenog sloja i sjetva u jednom prohodu
Od novijih načina obrade tla i sjetve, priprema sjetvenog sloja i sjetva u istom prohodu najveće opravdanje ima s ekonomskog i konzervacijskog aspekta. Oruđa za pripremu sjetvenog sloja primjenjuju se nakon osnovne obrade. Njihova primjena mora biti prilagođena stanju tla; u pravilu sadrže elemente za sortiranje i usitnjavanje agregata tla (npr. kultivator ili kružna drljača), poravnavanje površine i zbijanje tla na dubini sjetve. Sjetvena jedinica za sjetvu u malč obično sadrži dvostruki ili trostruki set diskova; njihova je zadaća rezanje žetvenih ostataka i otvaranje sjetvene brazdice na željenoj dubini, zatim spremnik za sjeme, ulagač sjemena te element za zbijanje i rahljenje površine.
Elementi za zbijanje pritišću tlo uz sjeme. Glatku površinu nakon prolaska kotača sijaćice razrahljuju viličasti žičani elementi kako ne bi došlo do formiranja pokorice. Sijaćice mogu biti dodatno opremljene, ovisno o primijenjenoj tehnologiji, jedinicom za primjenu zaštitnih sredstava, startnog gnojiva i dr. Ako je tlo nakon oranja u jesen rahlo i preko zime ravnomjerno provlaženo, a u proljeće ravnomjerno osušeno, odgovarajućom se kombinacijom oruđa može obaviti kvalitetna presjetvena priprema tla i sjetva, bez prethodnog poravnavanja površine (npr. zatvaranja zimske brazde). Sijaćice s dvostrukim i trostrukim setom diskova za otvaranje sjetvene brazdice nisu osjetljive na usitnjene žetvene ostatke stabljike i slame raspoređene po površini tla.
Oblikovanje površine tla nakon sjetve
Svrha oblikovanja ili poravnavanja površine tla nakon sjetve je u pokrivanju sjemena pri uporabi klasične sijaćice, pritiskanju prorahljenog tla i ostvarivanju boljeg kontakta sa sjemenom te u zbijanju i rahljenju tla iznad sjemena. Poravnavanje površine posijanog tla u jednom prohodu sa sjetvom moguće je obaviti valjcima sijaćice i dodatno agregiranim oruđima (npr. viličasti žičani elementi). Pri odvojenom prohodu od sjetve, ovisno o vlažnosti tla, poravnavanje površine može se obaviti laganom klinastom drljačom i profilnim valjkom. Kako bi se poravnavanje površine poslije sjetve obavilo što kvalitetnije potrebno je poznavati sljedeće činjenice:
• vlažnost, temperatura i prozračnost tla mogu se regulirati zbijanjem i poravnavanjem površine,
• zbijanje površine tla treba obavljati pažljivo kako bi u tlu ostalo dovoljno zraka za klijanje,
• treba izbjegavati gnječenje sjemena u tlo,
• površinu tla treba poravnavati na pravilan način kako bi mogla ublažiti nepovoljne utjecaje erozije vodom i vjetrom, odnosno kako bi bila pogodna za kemijsko tretiranje prije ili nakon sjetve,
• na tlima koja su sklona nastanku pokorice poželjno je formirati nešto grublju površinu,
• radove treba izvesti sa što manje prohoda,
• površina tla treba biti pogodna za tretiranje nakon sjetve.
