Poljoprivredni proizvođači nezamjenjivi su u proizvodnji hrane sve većeg broja stanovništva. Tijekom obavljanja poljoprivredne djelatnosti koriste se najvažnijim prirodnim resursima-vodom, tlom i zrakom. Provedba nepravilnih poljoprivrednih praksi tijekom proizvodnje može uzrokovati negativne učinke na okoliš i doprinijeti zagađenju tla, vode i zraka, uništavanju staništa brojnih životinjskih i biljnih vrsta.
U državama članicama Europske unije sve veća pažnja poklanja se provedbi određenih praksi i metoda uzgoja s ciljem zaštite i poboljšanja okoliša. U Republici Hrvatskoj je to putem mjere M10.1 i svih operacija unutar mjere. Rastom ostvarenih prinosa uzgajanih vrsta ratarskih kultura na oraničnim površinama potrebno je u većoj mjeri voditi računa o stanju tla. Višim ostvarenim prinosima iznose se iz tla veće količine osnovnih makrohraniva (dušik, fosfor, kalij).
To uz provedbu neadekvatne gnojidbe dovodi do osiromašenja tla. Osim neadekvatne gnojidbe svjedoci smo stalnog pada sadržaja humusa u tlu. On je uzrokovan osim promjenom vremenskih prilika i smanjenim korištenjem organskih gnojiva u gnojidbi. Smanjenjem broja gospodarstava koja se bave uzgojem stoke, smanjuju se obradive površine na kojima se koriste organska gnojiva.
Organskom gnojidbom unosi se određena količina hraniva potrebnih uzgajanim vrstama. Veći benefit organskih gnojiva imaju u popravku fizikalnih, kemijskih i bioloških osobina tla. Primjenom organskih gnojiva smanjuje se korištenje mineralnih gnojiva. To doprinosi smanjenju emisije stakleničkih plinova, uz povećanje organske tvari i humusa u tlu. Osim smanjenja onečišćenja prirodnih resursa tla i vode, primjena organskih gnojiva smanjuje troškove proizvodnje zbog manjeg ulaganja u mineralna gnojiva. Time se povećava profitabilnost proizvodnje.
„Zelena gnojidba“ ima mnoštvo prednosti
Razlika koju je potrebno dodati gnojidbom mineralnim gnojivima ako se za gnojidbu koristi neko od organskih gnojiva provodi se na temelju izračuna prema planiranom prinosu, provedenoj analizi tla i količinama i vrsti primijenjenog organskog gnojiva. Tijekom ove godine započela je provedba operacije unutar mjere M 10.1. Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama, kojom se želi potaknuti poljoprivrednike na korištenje stajskog gnojiva.
Zbog pomanjkanja stajskog gnojiva u cilju obogaćivanja tla organskom tvari, poboljšavanju njegove biološke aktivnosti i vodozračnih odnosa u tlu te boljeg korištenja teže pristupačnih hraniva, poljoprivredna gospodarstva koja vode brigu o stanju tla uzgajaju određene biljne vrste na oraničnim površinama. Kod nas poljoprivredni proizvođači ovu mjeru nazivaju zelena gnojidba. Primjereniji naziv bi bio uzgoj pokrovnih biljaka zbog različitog cilja koji se želi ostvariti njihovim uzgojem.
Uzgoj pokrovnih biljaka, osim utjecaja na sadržaj humusa i popravak strukture tla, posredno utječe na smanjenje populacije korovskih vrsta na oraničnim površinama. Također, zasjenjuje tlo, štiti tlo od erozije, utječe na zadržavanje vode u tlu te smanjuje uporabu mineralnih gnojiva. Osim svih dobrobiti provođenja uzgoja pokrovnih usjeva zakonskom legislativom (Pravilnik o provedbi izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja) regulirano je da sva gospodarstva koja posjeduju više od 15 ha ukupno obradivih površina trebaju imati 5% ekološki značajnih površina.
Velika većina poljoprivrednih gospodarstava za zadovoljavanje ove odredbe sije na obradivim površinama postrni ili zeleni pokrovni usjev. Razlika između ove dvije kategorije je u tome što se postrni usjev sije nakon glavnog usjeva i skida se prije zimskog razdoblja. Pokrovni usjev treba na obradivoj površini ostati preko zimskog razdoblja. Na ekološki značajnim površinama ne smiju se primjenjivati sredstva za zaštitu bilja.
Postrni usjevi i zeleni pokrovni usjevi jesu mješavine koje se sastoje od barem dvije kulture navedene u tablici kultura prihvatljivih za ekološki značajne površine u Pravilniku. Poznato je da se uzgoj pokrovnih biljaka od pamtivijeka provodio dvjema osnovnim grupama biljaka: leguminoze (mahunarke) i neleguminozne biljke (kupusnjače, glavočike, trave itd.). Sjetva biljaka iz različitih grupa poželjna je iz razloga što razvijaju različite količine nadzemne mase tijekom rasta i razvoja. Postoje razlike u razvoju i dubini prodiranja korijenovog sustava u tlo.
Razne vrste pokrovnih usjeva
Sije se sve više smjesa
Prije nekoliko godina većina poljoprivrednih proizvođača za zelenu gnojidbu koristila je sjeme proizvedeno na vlastitom gospodarstvu. Uobičajeno se radilo o smjesi uljne rotkve (rauole) ili krmne repice u kombinaciji s nekom od žitarica (ječam). Posljednjih nekoliko godina sve više poljoprivrednih proizvođača odlučuje se za sjetvu različitih smjesa. Sastav smjese ovisan je o tome što želimo postići njihovim uzgojem, odnosno koje probleme trebamo riješiti. Neki od ciljeva uzgoja pokrovnih biljaka mogu biti: dodavanje organske tvari u tlo; osiguravanje određene količine dušika za sljedeću kulturu; poboljšanje strukture tla; smanjenje erozije; suzbijanje korova; zadržavanje vode u tlu ili poboljšano upravljanje hranivim tvarima u tlu. Ovisno o cilju proizvodnje, odabiru se uzgajane vrste u smjesama.
Odabir vrsta u smjesama razlikovati će se također ovisno o vremenskom razdoblju njihova korištenja. Ako ne želimo parcelu tijekom zimskog razdoblja ostaviti praznu, tada nećemo u smjesu uvrstiti biljke koje nisu otporne na niske temperature. Prilikom izbora vrsta potrebno je znati kad će se obaviti sjetva, kakve vremenske prilike nas očekuju, koju vlagu i temperaturu tla možemo očekivati u razdoblju sjetve, imamo li potrebnu opremu i radnu snagu, itd. Dobrobiti provođenja sjetve, bez obzira na naziv zelena gnojidba ili pokrovni usjevi, za tu namjenu odabranih vrsta doprinosi očuvanju okoliša i većoj ekonomskoj učinkovitosti proizvodnje, stoga ju je potrebno provoditi.
