Riža je uz pšenicu najvažnija žitarica u prehrani ljudi u velikom dijelu svijeta. Najveći proizvođači ove žitarice su Kina i Indija. Malo je poznato da se riža, osim u tropskom i suptropskom području, može uzgajati i u umjerenom pojasu. U Europi se uzgaja na oko 640.000 hektara, a najveći proizvođači su Italija i Ruska Federacija.
U Italiji se riža uzgaja najviše u dolini rijeke Po. Čak se, nekoliko godina iza Drugog svjetskog rata, riža uzgajala i kod nas. Problem u tehnologiji proizvodnje su veća ulaganja u navodnjavanje ili izgradnju rižinih polja (ovisno o načinu uzgoja riže).
Riža se kao i kukuruz ubraja u skupinu prosolikih žitarica. Specifičnost riže je u postojanju zračnih kanala između korijena i rukavca lista putem kojih se kisik oslobođen u listovima tijekom fotosinteze transportira u korijen te se na taj način omogućava uzgoj riže u vodi.
Uobičajen način uzgoja riže je pod stalnim vodenim slojem i u takvom sustavu proizvodnje ostvaruju se najviši prinosi. Međutim, postoje sorte riže koje se mogu uzgajati kao i druge kulture koje trebaju stalno ili povremeno navodnjavanje. Riža zauzima vrlo važno mjesto u našim jelovnicima, a često i ne razmišljamo koliko je to vrijedna namirnica.
Kod nas se uglavnom koristi bijela riža, ali zrno smeđe riže sadrži više bjelančevina, masti i što je vrlo značajno, znatno veću količinu minerala i vitamina u odnosu na bijelu rižu. Osobito je značajan veći sadržaj kalcija, fosfora, kalija i vitamina B kompleksa. Riža se preporučuje za prehranu ljudi koji moraju smanjiti unos natrija, a vrlo je korisna za regulaciju krvnog tlaka. Riža ne sadrži gluten te je mogu jesti ljudi oboljeli od celijakije. Treba voditi računa o tome da u prehrani trebamo koristiti smeđu rižu ako želimo iskoristiti sva pozitivna svojstva ove žitarice.
U trgovinama se može naći riža različite duljine zrna: dugo, srednje i kratko zrno. Riža dugog zrna se pri kuhanju ne sljepljuje, ostaje rastresita. Riža kratkog zrna je ljepljiva nakon kuhanja, dok je riža srednje dugog zrna manje ljepljiva.
Kako se obrađuje riža?
Manje su poznati stupnjevi obrađenosti zrna riže. Nakon žetve dobiva se sirova riža kod koje je svako zrno obavijeno pljevicama koje su deblje i čvršće nego kod drugih žitarica. Nakon uklanjanja pljevica dobiva se smeđa riža. Iako smeđa riža ima veću hranjivu vrijednost u odnosu na bijelu rižu, puno manje riže se koristi u ovom obliku zbog dužeg vremena pripreme, a i zbog težeg čuvanja s obzirom da je nakon skidanja pljevica smeđi omotač zrna podložan kvarenju što dovodi do gorkog okusa ove riže.
Smeđa riža sadrži više masti i vitamina u odnosu na bijelu ili poliranu rižu koja se dobiva nakon uklanjanja smeđeg omotača. Da bi se povećala hranjiva vrijednost bijele polirane riže, mogu se dodati vitamini, a u tom slučaju se ne smije ispirati.
Parboild riža je riža koja je prije ljuštenja prošla poseban način obrade. Sirova riža se namače i obrađuje parom. Zrno ne bubri, a vlaga ne prelazi 40 %. Nakon toga, riža se suši i dorađuje ljuštenjem pljevica i omotača zrna. Zrna postaju čvršća i manje ljepljiva, povećava se trajnost, a zadržava dio vitamina. Danas se na tržištu može naći i instant riža koja je kuhana i osušena te se značajno smanjuje vrijeme pripreme te može biti gotova za 3 minute. Za pripremu bijele riže potrebno je oko 15 minuta, a za parboild rižu 10 – 15 minuta. Neki tipovi riže imaju vrlo izraženu aromu.
Jeste li znali?
Najpoznatije su aromatične riže dugog zrna basmati i jasmin. Da bi njihova aroma došla do izražaja, potrebno je rižu pripremiti na pravilan način što znači da se ne smije kuhati u previše vode. Omjer riže i vode treba biti 1:2 (ili 1:1,5). Osim izravnog korištenja u prehrani ljudi riža se još koristi za proizvodnju škroba, u prehrambenoj industriji kao dodatak pšeničnom brašnu za pripremu različitih pekarskih proizvoda, gotovih i polugotovih jela.
Zbog svojih ljekovitih svojstava koristi se i u farmaceutskoj industriji. Rižina slama se koristi za proizvodnju vrlo kvalitetnog papira. Omotač zrna i klica koji ostaju nakon dorade rižinog zrna koriste se za proizvodnju brašna za hranidbu stoke. Osim obične, bijele riže, postoje i pigmentirani tipovi: smeđa, crna, crvena i ljubičasta.
Crvena riža – korov i lijek
Crvena riža je divlji srodnik obične riže i predstavlja značajan problem u proizvodnji jer ju je teško suzbiti zbog velike genske srodnosti s običnom rižom. Vrlo je prilagodljiva i kao korov u običnoj riži uzrokuje značajno smanjenje prinosa i kvalitete zrna. Crvena boja potječe od antocijana u perikarpu. Ne sadrži masti, a bogata je vlaknima pa je zanimljiva u prehrani ljudi koji žele smanjiti tjelesnu masu i regulirati krvni tlak. Zbog povoljnog sadržaja vitamina, minerala i antioksidanata poželjna je u prehrani dijabetičara, a sprječava i prerano starenje kože. Kao i ostali pigmentirani tipovi riže kuha se znatno duže nego obična riža, a jede se uz meso ili u salatama.
Crna riža – malo poznata
Crna riža je jedna od obojenih tipova riže koja se koristi u prehrani ljudi u Kini i jugoistočnoj Aziji tisućama godina. Crna riža ima niz prednosti i koristi se kao hrana i kao lijek. Sadrži flavonoide koji imaju pozitivan učinak na sprječavanje razvoja tumora. Antocijanini doprinose vrlo jakoj antioksidativnoj aktivnosti. Bogata je i drugim bioaktivnim sastojcima fitosterolima, tokoferolima, tokotrienolima, bjelančevinama, vlaknima, vitaminima, mineralima te pomaže u snižavanju kolesterola, ima protuupalno djelovanje i pomaže rad mozga. Kuha se oko 50 minuta, a može se koristiti u kombinacijama s ostalim žitaricama, povrćem, kao dodatak uz meso ili u salatama.
Izvor: Gospodarski kalendar
