Afrička svinjska kuga (ASK) je kontaktna virusna zarazna bolest domaćih i divljih svinja, koja zbog visokog broja oboljelih u zaraženom stadu i obveze njihovog usmrćivanja predstavlja jednu od najznačajnijih bolesti svinja. Bolest nije opasna za ljude ni za druge životinje, a po prvi puta je dijagnosticirana 1910. godine u Keniji. Na europskom se tlu pojavila 1957. godine u Portugalu.

U novije vrijeme potvrđena je 2014. godine na području Europske Unije (EU), u Litvi, te se širi na područje Latvije, Estonije, Poljske, a sekvenciranje virusa potvrdilo je da se radi o istom soju virusa koji cirkulira na području Rusije i Bjelorusije. ASK je potvrđena u divljih svinja u Češkoj, a zatim i u Rumunjskoj u 2 nekomercijalna uzgoja domaćih svinja neposredno uz granicu s Mađarskom. Od nedavno je utvrđena u divljih svinja na sjeveru Mađarske na granici sa Slovačkom.

Virus se iz inficirane svinje izlučuje putem sline, suza, nosnog sekreta, urina, fecesa i sekreta genitalnog trakta. U divljih svinja obično prolazi bez simptoma i razvija perzistentnu infekciju, a nasuprot tome u domaćih svinja razvija se u smrtonosni ishod. Bolest se prenosi i neizravnim putem preko kontaminiranih površina i ugrizom inficiranih krpelja (Ornithodorus moubata u Africi i O. erraticus u Europi.).

Uzročnik je virus iz porodice Asvavirusa, a do danas je poznato više tipova virusa koji se dijele na jake, umjerene i slabo virulentne sojeve. U vanjskoj je sredini vrlo postojan, ovisno o temperaturi i pH vrijednostima. U sasušenoj krvi infektivan je do 15 tjedana, fecesu 2-3 mjeseca i termički neobrađenim svinjskim proizvodima 400 dana. U svježem mesu infektivan ostaje 5 dana, a u smrznutom do 3 godine. U Subsaharskoj Africi, Sardiniji i dijelovima Kavkaza i istočne Europe, bolest ima endemski karakter. Virus ASK u prirodi perzistira i prenosi se u različitim ciklusima: silvatičnom ciklusu (divlje svinje i krpelji), ciklusom koji uključuje samo domaće svinje i mješovitom ciklusu.

""

Simptomi bolesti

Klinički oblik bolesti ovisi o virulenciji soja virusa, pa tako jako virulentni sojevi uzrokuju perakutni oblik bolesti s visokom temperaturom i naglo uginuće, te akutni oblik s visokom temperaturom, plitkim disanjem i gubitkom apetita uz pojavu opće slabosti i pospanosti. Akutni oblik bolesti vrlo je lako zamijeniti s nekim drugim zaraznim bolestima, prvenstveno s klasičnom svinjskom kugom, vrbancem i salmonelozom. Inficirane životinje razvit će neke od sljedećih kliničkih znakova bolesti: pojava plavo-ljubičastog područja i krvarenja po ušima, trbuhu i stražnjim nogama, iscjedak iz oka i nosa, crvenilo kože grudiju, trbuha, perineuma, repa i nogu, začep ili proljev, povraćanje, pobačaj gravidnih krmača, krvavi pjenušavi sadržaj iz usta i nosa te nekoordinirano kretanje koji se javlja dan do dva prije uginuća. Lešine uginulih svinja u akutnom obliku bolesti u dobroj su kondiciji, a vanjski patoanatomski znakovi su dobro uočljivi. Karakterističan je znak krvarenja po koži i sluznicama te gnojni sadržaj oko očnih spojnica. Umjereno virulentni sojevi uzrokuju subakutan tijek s kliničkom slikom koja je slična akutnom tijeku izuzev izraženih vaskularnih promjena (krvarenja i edemi). Zbog oštećenih zglobova, ispunjenih tekućinom i fibrinom svinje se teško i bolno kreću. Slabo virulentni sojevi izazivaju kroničan tijek bolesti koji se odlikuje nekrotičnim oštećenjima kože, upalom zglobova, respiratornim poremećajima, općom slabošću, pobačajem i niskim postotkom uginuća. Kod infekcije s jako virulentnim sojevima do uginuća dolazi nakon 6-9 dana, a ako se radi s umjereno virulentnim sojevima uginuće nastupa u roku od 15 dana. Mortalitet iznosi više od 90 posto, a kod svinja koje prežive infekciju ostaju doživotnim nositeljem i izlučivačem virusa.

ASK je bolest koja se ne liječi i obavezno se prijavljuje po zakonu. Obzirom na postojanje bolesti u EU i činjenice da ne postoji učinkovito cjepivo, najbolja strategija zaštite od unosa virusa ASK u zemlje koje su još uvijek slobodne od bolesti, uključujući i Hrvatsku, sastoji se o podizanju svijesti i spoznaje o bolesti te pojačanom provođenju određenih biosigurnosnih mjera.

Prema mrežnim stranicama Ministarstva poljoprivrede izviješteno je da veterinarska inspekcija provodi sustavne kontrole držanja svinja koje se moraju držati u zatvorenom i ograđenom prostoru kako ne bi došle u kontakt s divljim svinjama. Sve službe su u potpunoj pripravnosti i u slučaju sumnji na bolest spremne poduzeti propisane mjere za tu bolest. Pozivaju se svi uzgajivači svinja na strogo pridržavanje pravila o označavanju, premještanju i prometu životinja te obveznu dezinfekciju vozila kojima prevoze žive životinje. Posjednici svinja dužni su svako uginuće svinje i pojavu znakova bolesti odmah prijaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPrihrana sportskih terena i travnjaka na okućnicama
Sljedeći članakVeća zarada u izravnoj prodaji agruma u Hrvatskoj
Avatar
Od 1993. godine stručni suradnik Gospodarskog lista. Dosada je objavio više od 400 popularizacijskih članaka u istoimenom časopisu iz područja veterinarske medicine, animalne proizvodnje i biotehnologije te u Biblioteci Obitelj i gospodarstvo stručne knjige „Pripravljanje sira u kućanstvu“ (1996.), „Mlijeko i prerađevine“ (1996.), „Kolinje i mesni specijaliteti“ u tri izdanja (1997., 2001. i 2003.) „Domaće kobasice – od izrade do jela“ (2004.), kao i „Mlijeko od mužnja do sira“ (2006.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1992. godine, Višu poljoprivrednu školu u Križevcima 1994. i Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku 1998. godine. Od 1995. godine zaposlen je na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Područje znanstvenog interesa je ponašanje, dobrobit i higijena životinja te veterinarska sanitacija. Objavio je u autorstvu, odnosno suautorstvu više od 200 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima skupova te tri sveučilišna udžbenika i dva priručnika. Redoviti je profesor u trajnom zvanju od 2014. godine. Iste godine izabran je za redovitog člana Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Uvršten je u prvo izdanje WHO is WHO u Hrvatskoj (2011.).