Krajem ožujka EFSA (Europska agencija za sigurnost hrane) objavila je vrlo opsežno neovisno istraživanje o dobrobiti teladi temeljeno na najnovijim znanstvenim spoznajama.
Danas se telad može držati na nekoliko načina:
- individualno na mliječnim farmama;
- individualno na farmama junadi u tovu;
- u malim skupinama hranjena mlijekom iz kante/korita;
- u velikim skupinama automatski hranjena mlijekom i u sustavu krava-tele.
Nakon odbijanja telad se drži ili skupno u boksovima s potpuno ili djelomično rešetkastim podom bez stelje, u potpuno ili djelomično nasteljenim boksovima, u boksovima s ležištima, te s vanjskim hranilištima.
Izdvojeno je nekoliko problema dobrobiti teladi vezano uz načine držanja. Značajan problem kod individualnog držanja teladi (na farmama za proizvodnju mlijeka i tovne junadi) su nesposobnost istraživanja ili traženja hrane, nemogućnost sisanja, gastroenterološki poremećaji, respiratorni poremećaji, ograničenje kretanja, izolacijski stres i nemogućnost izražavanja ponašanja u igri. Telad u pojedinačnim boksovima na mliječnim farmama također može osjetiti dugotrajnu glad. Kod sustava za držanje teladi u skupinama na mliječnim farmama prije odbijanja su nemogućnost istraživanja ili traženja hrane, nemogućnost sisanja, gastroenterološki poremećaji, respiratorni poremećaji, dugotrajna glad i nemogućnost igranja. Skupni stres primijećen je kod teladi držane u velikim skupinama s automatskim hranjenjem mlijekom.
Narušena dobrobit kod držanja teladi u skupnim boksovima (u malim i velikim skupinama) su nesposobnost istraživanja ili traženja hrane, nemogućnost sisanja (osobito u malim skupinama), gastroenterološki poremećaji, respiratorni poremećaji, nemogućnost žvakanja i preživanja, problemi s mirovanjem, skupni stres i metabolički poremećaji (anemija).
Problemi dobrobiti u sustavu krava-tele su respiratorni poremećaji, gastroenterološki poremećaji, skupni stres, stres rukovanja i stres odvajanja. Kod teladi držane individualno glavni problemi su ograničen prostor, ograničeni kontakt s vršnjacima, neplodno okruženje (uglavnom na farmama teladi) i mali broj mliječnih obroka. U skupnom smještaju to su ograničeni prostor, nedostatak stelje i rešetkasti podovi.
Preporuke za poboljšanje trenutnih uzgojnih praksi uključuju držanje teladi u stabilnim skupinama s drugom teladi i/ili njihovim majkama od rane dobi pa nadalje, povećanje dopuštenog prostora po životinji, dopuštanje namjenskih područja za ležanje s prilagodljivim površinama za ležanje (po mogućnosti nasteljene) i držanje teladi u stajama s dobrim prozračivanjem.
Ako se drže na otvorenom, telad bi trebala biti zaštićena od vrućine i hladnoće tako da im se omogući pristup sjeni ili izoliranom skloništu te opskrba suhom, izolacijskom steljom, ako su u hladnim područjima. Preporuke za hranjenje uključuju davanje velikih količina mlijeka (oko 20 % tjelesne težine po danu do najmanje 4. tjedna života), kabasta hrana u valovima i stalni pristup pitkoj vodi.
Nagli prestanak hranjenja mlijekom treba izbjegavati, postupno smanjivati količine mlijeka, a odvikavanje bi trebalo provoditi, po mogućnosti, na individualnoj osnovi (npr. ovisno o unosu krute hrane). Osim toga, prijevoz, miješanje i ponovno grupiranje treba izbjegavati što je više moguće tovom teladi na farmi podrijetla ili u stajama u blizini. Ako se telad ipak treba prevesti, treba izbjegavati duga putovanja (duža od 8 sati), a životinje ne bi trebale prolaziti kroz aukcijske tržnice.
Što ranije skupno smjestiti
Procjenom dobrobiti utvrđeni su pozitivni učinci ranog skupnog smještaja (od trećeg dana života) u usporedbi s grupiranjem u kasnijoj dobi, dokazavši razvijenije društveno ponašanje, veću sposobnost učenja, društvenu zaštitu (manje reakcije na stresne događaje), pozitivnija afektivna stanja i veći unos krute hrane. Zabilježena je veća pojavnost respiratornih poremećaja kod teladi držane u skupinama od drugog tjedna života u usporedbi s onima držanim skupno od trećeg tjedna.
Što se tiče negativnog učinka veličine skupine na dobrobit teladi, dokazi iz literature pokazuju da je telad držana u velikim skupinama imala veći rizik od izloženosti uzročnicima zaraznih bolesti (respiratorni i gastroenterološki poremećaji) i izloženosti stresu te međusobnom sisanju. Provedenim istraživanjem utvrđeno je da je prevalencija respiratornih poremećaja kod teladi držane u skupinama od 2-3 životinje bila slična onoj kod teladi koja se držala pojedinačno i onoj u skupnim oborima od 4-7 teladi, a znatno viša u skupinama od 12-18 teladi i u skupinama 30-40 teladi.
Ovo sugerira da držanje mlade teladi u malim skupinama ne bi značajno povećalo rizik od izloženosti bolesti u usporedbi s njihovim pojedinačnim držanjem. Imunološki status teladi bi se mogao uzeti u obzir ovisno o vremenu uvođenja u društveni smještaj. Ako se kolostrum da na vrijeme, razina pasivnog imuniteta najviša je u prvom tjednu života, a budući da se vlastiti aktivni imunitet sporo gradi, imunitet teladi je najniži u dobi od 2-3 tjedna. Uz dob grupiranja i imunološki status, važnu ulogu imaju i uzgoj te upravljanje skupinom teladi. Uzgoj teladi u stabilnim skupinama rezultira većim dnevnim prirastom i nižom učestalošću bolesti od dinamičnog skupnog držanja (promjene životinja unutar skupina).
Preporuke su držati telad u parovima ili malim skupinama (2-7 životinja) unutar prvog tjedna života, a poslije toga držati ih u stabilnim skupinama. To omogućuje da telad bude izložena dobrobitima društvenog držanja (razvijenije društveno ponašanje, veća sposobnost učenja i pozitivnija afektivna stanja) bez značajnog povećanja rizika obolijevanja.
Ograničeni prostori utječu loše na dobrobit
Procijenjeno je kako na dobrobit teladi utječu ograničeni prostori. Posljedice za dobrobit teladi držane u boksovima s ograničenim prostorom uključuju ograničenje kretanja, probleme s odmorom i nemogućnost igranja. Telad je izrazito motivirana iskazivati lokomotorno ponašanje tijekom igre. Ova vrsta ponašanja povezana je s pozitivnim afektivnim stanjima.
Zaključeno je da tele koje se drži pojedinačno treba oko 30 m2 prostora kako bi iskazalo punu razinu lokomotornog ponašanja u igri, a 20 m2 po životinji kad je u skupnom boksu (razlika je zbog učinaka zajedničkog prostora u skupnim boksovima). Telad držana skupno više leži u opuštenom položaju (ispruženih nogu) i više ih istovremeno leži kada za ležanje imaju od 1,5 ili 2 m2 u usporedbi s površinom za ležanje od 1 m2 po životinji (pri ukupnom dopuštenom prostoru od 3 m2 životinja).
Također je zaključeno kako će tele smješteno u skupnom boksu na ili malo ispod trenutno minimalno dozvoljenog prostora (oko 1,8 m2 po životinji) imati veći rizik od respiratornih bolesti, u usporedbi s prostorom većim od 1,8 m2 po životinji. Kako bi se omogućio potpuni opseg lokomotornog ponašanja pri igri, teladi koja se drži u skupinama treba osigurati najmanje 20 m2 po teletu. Premda manje poželjno iz perspektive dobrobiti životinja, ali još uvijek dopušta opušteno ležanje i povećanu aktivnost te određeni stupanj lokomotornog ponašanja u igri, 3 m2 bi se moglo predložiti kao minimalni zahtjev.
Preporuke uz dobrobit teladi ovisno o načinu držanja
Respiratorni poremećaji karakteristični su za narušenu dobrobit kod svih sustava držanja. Rizik od respiratornih poremećaja sveden je na najmanju moguću mjeru osiguravanjem odgovarajućeg unosa kolostruma i dobrim prozračivanjem (kako bi se smanjila izloženost štetnim plinovima i prašini), minimiziranjem stresnih događaja povezanih s prijevozom, kao i miješanjem i promjenama sastava skupine, izbjegavanjem izlaganja teladi hladnoći i toplinskom stresu, odnosno primjenom preventivnih mjera cijepljenja. Nemogućnost izvođenja istraživačkog ponašanja ili ponašanja u potrazi za hranom izraženi su u svim sustavima držanja s iznimkom vanjskih hranilišta (nakon odbića) i krava-tele sustavu.
Rizik od nemogućnosti istraživanja ili traženja hrane smanjuje se pristupom vanjskom području, pružanjem obogaćenih tvari ili pristupom krutim krmivima. U sustavima krava-tele izraženi su respiratorni poremećaji, gastroenterološki poremećaji, skupni stres i stres kod odvajanja. Znanstveni dokazi pokazuju da telad s ograničenim kontaktom s majkom često pati od izolacijskog stresa i nemogućnosti sisanja. Kako bi se poboljšala njihova dobrobit, mlade životinje treba držati uz majku najmanje jedan dan, iako se preporučuje dulji kontakt zbog dobrobiti i za tele, i za kravu.
Dugotrajna glad obično se opaža kod teladi prije odbijanja, osim u krava-tele sustavu. Dugotrajna glad može se spriječiti davanjem mlijeka teladi, kako je već spomenuto. Mlijeko treba davati teladi u najmanje 3 obroka dnevno. Naglo odvikavanje treba izbjeći postupnim (tijekom najmanje jednog tjedna) smanjenjem količine mlijeka i provoditi po mogućnosti na individualnoj osnovi (ovisno o unosu krute hrane).
Mjere za poboljšanje sadašnje prakse uzgoja uključuju držanje teladi od rane dobi pa nadalje u stabilnim skupinama s drugom teladi i/ili njihovom majkom, povećanje dopuštenog prostora po životinji, osiguravanje nasteljenih područja za ležanje i držanje teladi u stajama s dobrim prozračivanjem. Ako se drže na otvorenom, telad bi trebala imati zaštitu od vrućine i hladnoće tako da imaju pristup hladovini ili izoliranim skloništima te uz osiguranje suhe, izolacijske stelje, ako su u hladnim područjima. Preporuča se opskrba četkama, ali potrebna su daljnja istraživanja u vezi s učincima na dobrobit teladi u odnosu na tip četke.
Od pokretnih i rotirajućih četki do onih koje mogu liječiti kožne poremećaje, četkanje povećava dobrobit životinja, pozitivno utječe na prirast, smanjuje stres, poboljšava cirkulaciju krvi i zdravlje teladi. Ulaganje u četke radi uklanjanja prljavštine i povećanja navedenih zdravstvenih benefita, može stadu donijeti sveukupni osjećaj dobrobiti.
Osiguravanje pokošene vlaknaste hrane, kao što je sijeno, i koju treba davati teladi od dobi dva tjedna nadalje i postupno povećavati tijekom vremena. Potreban je visok unos vlakana kako bi se osigurale potrebe za preživanjem i željezom. Prijevoz, miješanje i ponovno grupiranje treba izbjegavati tijekom tova teladi na farmi podrijetla ili u stajama u blizini. Ako se telad ipak prevozi, treba izbjegavati duga putovanja i životinje ne bi trebale prolaziti kroz aukcijske tržnice. Vodu treba osigurati kroz otvorenu površinu. Čak i ako su opskrbljena mlijekom, telad bi trebala imati stalan pristup vodi za piće jer mlijeko ne pokriva potrebe za vodom.
 objavila je vrlo opsežno neovisno istraživanje o dobrobiti teladi temeljeno na najnovijim znanstvenim spoznajama.){kind=link}