Preživači su jedna velika skupina domaćih životinja, koju predstavljaju goveda, ovce i koze. Preživači su kopitari koji imaju, za razliku od drugih biljojeda, jedinstveni probavni sustav koji im omogućuje bolje iskorištenje vlaknaste biljne hrane. U odnosu na monogastrične životinje, kao što su svinje i perad, preživači imaju probavni sustav dizajniran za fermentaciju hrane i osiguravanje prekursora za energiju koju životinja koristi. Boljim razumijevanjem načina na koji funkcionira probavni sustav preživača, možemo bolje razumjeti kako se brinuti za preživače i kako ih hraniti.
Probavni sustav preživača kvalificira životinje, preživače, kao što je govedo, za učinkovito korištenje obroka s visokim udjelom grube, voluminozne, krme. Dijelovi probavnog sustava preživača uključuju usta, jezik, žlijezde slinovnice (koje proizvode slinu za puferiranje pH buraga), jednjak, želudac s četiri odjeljka (burag – rumen, kapura – retikulum, knjižavac – omasum i sirište – abomasum), gušteraču, žučni mjehur, tanko crijevo (duodenum, jejunum i ileum) i debelo crijevo (cecum, colon i rektum).
Preživač koristi usta (usnu šupljinu) i jezik za uzimanje hrane tijekom paše ili za konzumaciju već pripremljenih obroka. Goveda uzimaju voluminoznu krmu tijekom paše omotavanjem jezika oko biljaka, a zatim ih povlačenjem otkidaju i tako konzumiraju. U prosjeku, svaki dan, govedo učini od 25.000 do više od 40.000 takvih hvatačkih otkidanja prilikom konzumacije voluminoza na paši. Obično provode više od jedne trećine svog vremena pasući, jednu trećinu svog vremena preživajući, a nešto manje od trećine svog vremena kad niti pasu niti preživaju. Svod usne šupljine preživača je tvrdo/meko nepce bez sjekutića (dentalna ploča). Sjekutići donje čeljusti rade protiv ovog tvrdog zubnog jastuka. Sjekutići selektora trave/voluminozne krme su široki s krunom u obliku lopate, dok su oni selektora koncentrata uži i u obliku dlijeta. Pretkutnjaci i kutnjaci odgovaraju gornjoj i donjoj čeljusti. Ovi zubi drobe i usitnjavaju biljni materijal tijekom početnog žvakanja i preživanja.
Slina pomaže u žvakanju i gutanju, sadrži enzime za razgradnju masti (slinovna lipaza) i škroba (slinovna amilaza) te je uključena u recikliranje dušika u buragu. Najvažnija funkcija sline je puferiranje pH razine u buragu i kapuri. Odrasla krava proizvodi do 50 litara sline dnevno, što se mijenja, ovisno o količini vremena provedenog u žvakanju hrane, koja inače stimulira proizvodnju sline.
Pojedena voluminozna krma i ostala krmiva zajedno sa slinom koja sadrži natrij, kalij, fosfat, bikarbonat i ureu, formiraju bolus. Taj se bolus zatim kreće od usta do kapure kroz prolaz sličan cjevčici koji se naziva jednjak. Kontrakcije mišića i razlike u tlaku nose te tvari niz jednjak do retikuluma. Preživači jedu brzo, gutaju većinu svoje hrane bez da je dovoljno žvaču (< 4 cm). Jednjak kod preživača funkcionira dvosmjerno, omogućujući im da povrate svoje boluse za daljnje žvakanje ako je potrebno. Proces preživanja ili “žvakanja” predstavlja vraćanje voluminozne krme i druge hrane natrag u usta radi daljnjeg žvakanja i miješanja sa slinom. Ovaj dio obroka koji je prežvakan zatim se ponovno proguta i uđe u retikulum. Kruti se dio polako kreće u buragu radi fermentacije, dok većina tekućeg dijela brzo prelazi iz retikulorumena u omasum, a zatim u sirište. Čvrsti dio koji ostane u buragu obično ostaje do 48 sati i tvori gusti pokrovni sloj koji pliva površinom u buragu, gdje mikrobi mogu koristiti vlaknastu hranu za stvaranje prekursora energije.
Što je retikulorumen?
Pravi preživači, poput goveda, ovaca, koza, jelena i antilopa, imaju jedan želudac s četiri odjeljka: burag, retikulum, omasum i sirište. Želudac preživača zauzima gotovo 75 posto trbušne šupljine, ispunjavajući gotovo cijelu lijevu i značajno se protežući u desnu stranu. Relativna veličina četiriju odjeljaka je sljedeća: burag i retikulum čine 84 posto volumena ukupnog želuca, omasum 12 posto, a sirište 4 posto. Burag je najveći odjeljak želudaca, koji je u odrasle krave i do 150 litara, dok je retikulum otprilike 20 l. U pravilu se burag i retikulum smatraju jednim organom jer imaju slične funkcije i odvojeni su samo malim mišićnim naborom tkiva. Zajedno se nazivaju retikulorumen. Omasum i abomasum sadrže do 60, odnosno 25 l u odrasle krave.
Retikulorumen je dom populaciji mikroorganizama koji uključuju bakterije, protozoe i gljivice. Ovi mikroorganizmi fermentiraju ugljikohidrate obroka i razgrađuju stijenke biljnih stanica na njihove frakcije ugljikohidrata, te proizvode hlapljive masne kiseline (HMK), kao što su octena (koristi se za sintezu masti), priopionska (koristi se za sintezu glukoze) i maslačna. Životinja kasnije koristi te HMK kao izvor energije.
Retikulum se naziva “saće” zbog izgleda saća na njegovoj stijenci. Nalazi se ispod i prema prednjem dijelu buraga, ležeći uz dijafragmu. Djelomično probavljene čestice hrane slobodno teku između retikuluma i buraga. Glavna funkcija retikuluma je prikupljanje manjih probavljenih čestica obroka i njihovo premještanje u omasum, dok veće čestice ostaju u buragu za daljnju probavu. Retikulum također hvata i skuplja teške/čvrste predmete koje životinja slučajno pojede.
Kad preživač pojede čavao, žicu ili neki drugi oštar, teški predmet, vrlo je vjerojatno da će taj predmet biti uhvaćen u retikulum. Tijekom normalnih kontrakcija probavnog trakta, ovaj predmet može probiti zid retikuluma i probiti se do srca, gdje može dovesti do „hardverske bolesti“. Hardverska bolest je zajednički naziv za traumatski gastritis i traumatski retikulitis.
Ti predmeti padaju na dno buraga i kontrakcijama mišića bivaju povučeni u retikulum. Govedo može progutati ove predmete i nikada ne imati hardversku bolest ili kontrakcije mišića mogu uzrokovati da ti oštri predmeti probuše stijenku retikuluma, dijafragmu ili srčanu vrećicu.
Stijenke buraga obložene su papilama za apsorpciju hranjivih tvari te je podijeljen mišićnim stupovima na dorzalnu, ventralnu, kaudodorzalnu i kaudoventralnu vrećicu. Burag djeluje kao fermentacijska posuda u kojoj se odvija mikrobna fermentacija. Oko 50 do 65 posto konzumiranog škroba i topljivog šećera probavlja se u buragu. Mikroorganizmi buraga (prvenstveno bakterije) probavljaju celulozu iz staničnih stijenki biljaka, probavljaju škrob, sintetiziraju proteine iz neproteinskog dušika i sintetiziraju vitamine B skupine i vitamin K. Kiselost – pH buraga obično se kreće od 6,5 do 6,8. Okolina buraga je anaerobna (bez kisika).
Plinovi koji nastaju u buragu uključuju ugljikov dioksid, metan i sumporovodik. Omasum je sferičan i povezan s retikulumom kratkim tunelom. Još se naziva “listavac” ili “knjižavac” jer ima mnogobrojne nabore koji nalikuju na lišće ili stranice knjige. Ovi nabori povećavaju njegovu površinu, odnosno povećavaju površinu kojom apsorbira hranjive tvari iz hrane i vode. U omasumu također dolazi do upijanja vode te je u goveda on vrlo razvijen i velik.
Sirište je “pravi želudac” preživača. To je odjeljak koji je najsličniji želucu nepreživača. Sirište proizvodi klorovodičnu kiselinu i probavne enzime, kao što je pepsin (razgrađuje bjelančevine), te prima probavne enzime izlučene iz gušterače, kao što je pankreasna lipaza (razgrađuje masti). Ove izlučevine pomažu pripremiti proteine za apsorpciju u crijevima. Kiselost, pH, u sirištu općenito se kreće od 3,5 do 4,0. Glavne stanice u sirištu luče sluz kako bi zaštitile stijenku sirišta od oštećenja kiselinama.
Tanko i debelo crijevo slijede sirište kao daljnja mjesta apsorpcije hranjivih tvari. Tanko crijevo je cijev duga i do 45 m s kapacitetom od 75 l kod odraslog goveda. Probavljena hrana koja ulazi u tanko crijevo miješa se s izlučevinama gušterače i jetre, što podiže pH s 2,5 na između 7 i 8. Taj viši pH je potreban za pravilan rad enzima u tankom crijevu. Žuč iz žučnog mjehura izlučuje se u prvi dio tankog crijeva, dvanaesnik, kako bi pomogla u probavi. Aktivna apsorpcija hranjivih tvari događa se u cijelom tankom crijevu, uključujući apsorpciju proteina buraga.
Crijevna stijenka sadrži brojne izbočine poput prstiju koje se nazivaju resice, koje povećavaju površinu crijeva kako bi pomogle u apsorpciji hranjivih tvari. Mišićne kontrakcije pomažu u miješanju dospjelog digesta (probavljene hrane) i njenom premještanju u sljedeći odjeljak. Debelo crijevo apsorbira vodu iz materijala koji prolazi kroz njega, a zatim izlučuje preostali materijal kao feces iz rektuma. Cecum (slijepo crijevo) je velika slijepa vrećica na početku debelog crijeva, duga otprilike 1 m s kapacitetom od 7,5 l u odrasle krave. Cecum ima malu funkciju kod preživača, za razliku od njegove uloge kod konja. Cekum je mjesto glavnine apsorpcije vode u debelom crijevu. (nastavlja se)
