Osim potrebe pridržavanja sigurnosnih mjera za sprečavanje pojave afričke svinjske kuge od strane svinjogojaca najčešće se spominju divlje svinje kao rezervoar klasične svinjske kuge, ali u slučaju poštivanja svih propisanih i naređenih mjera divlja svinja ne predstavlja nekakav poseban problem

Kada smo već pomislili da je zaraza afričkom svinjskom kugom (ASK) iza nas, stigle su nažalost loše vijesti, i to opet iz slavonskih županija, Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske: pojava novih oboljenja na desetak, uglavnom manjih gospodarstava. Točnije u Općini Jagodnjak i to prvi puta, zatim u općinama Gradište i Štitar te naselju Komletinci na području Grada Otoka. Kad se opet pojavila prisjetili smo se riječi upozorenja, sad već bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Mladena Pavića s početka ove godine da je za širenje ASK-a „krivac isključivo ljudski faktor“.

Potkrijepio je to tada činjenicom da se bolest u svega nekoliko dana pojavila u posve udaljenim općinama i to 30 do 35 kilometara za što može biti krivac samo neodgovorno ponašanje ljudi, odnosno ilegalan promet svinjama i nepoštivanje biosigurnosnih mjera, a pored toga i neuvjetno držanje svinja u domaćinstvu gdje se teško pridržavati svih mjera. I još nešto je tada optimistički izjavio državni tajnik Pavić da je svijest ljudi o ASK-u podignuta na višu razinu nego što je bila.

Neodgovorno ponašanje pojedinaca

Ponovna pojava ove opasne bolesti nakon što je službeno „završila“ krajem studenog prošle godine, slobodno se može reći da nažalost nije potvrdila riječi državnog tajnika o „višoj razini svijesti“. Prevario se. Izostala je „viša razina svijesti“! Bolest se brzo vratila i to gotovo sigurno zbog neposlušnosti svinjogojaca koji su nastavili sa švercom svinja, često iz Bosne i Hercegovine i Srbije, bez dokumenata i veterinarskog nadzora. Tako su neki neodgovorni svinjogojci zloupotrijebili povjerenje koje su dobili od nadležnih službi koje su željele da se stradali što brže oporave. Naime, iako su obećali da će se ubuduće pridržavati svih mjera zaštite od ASK-a, nisu to učinili. Potvrdio je to povratak zaraze. Učinili su sami sebi štetu i usput trasirali put zatiranja svinjogojstva u koje su se kleli da im je to posao koji život znači.

Eutanaziranje svinja kao jedino rješenje i jadikovanje nad svojom svinjogojskom sudbinom i sudbinom cijelog hrvatskog svinjogojstva ipak nije bilo dovoljno za podizanje svijesti o potrebi promjene dosadašnjeg ponašanja, o potrebi odgovornog ponašanja, a neposlušnost u pridržavanju mjera skupo je koštala i same svinjogojce, ali i potrošače i ukupno gospodarstvo. O pravoj se istini i neodgovornom ponašanju pojedinaca u svinjogojskoj proizvodnji, posebno ulozi samih svinjogojaca u sprječavanju ASK-a nedovoljno ili sramežljivo govori. Spominje se uglavnom samo potreba svih u svinjogojstvu da se pridržavaju sigurnosnih mjera. To očigledno nije bilo dovoljno i bolest se vratila. Jer, samo uz strogo pridržavanje biosigurnosnih mjera mogla bi se bolest zaustaviti i spriječiti njeno širenje. A do kada će posljednji val zaraze trajati ipak u najvećoj mjeri ovisi o samim svinjogojcima.

Najčešći razlog širenja afričke svinjske kuge je ilegalan promet svinjama i nepoštivanje biosigurnosnih mjera foto: iwt.co.uk

Jedino rješenje dosljedno pridržavanje mjera i naredbi

Novi ministar se na početku svojega mandata suočio s novom krizom, ali optimistički najavio da će učiniti sve da se ona riješi i financijski pomogne stradalim uzgajivačima s dodatnih 11 milijuna eura. David Vlajčić, ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva za medije je nakon pojave novih slučajeva izjavio da se epidemiološka situacija prati povratkom najstrožih epidemioloških mjera nakon što ih je Ministarstvo u lipnju ublažilo.

Nažalost, kad se na jednoj farmi pojavi i jedna pozitivna svinja, sve svinje s te farme moraju se eutanazirati, rekao je ministar.

U Ministarstvu poljoprivrede ponovo naglašavaju potrebu dosljedne i stroge primjene propisanih mjera biosigurnosti u cjelokupnom proizvodnom procesu i ukazuju da je poseban oprez nužan tijekom obavljanja poljoprivrednih i šumskih radova kada je nužna stroga primjena pranja, čišćenja i dezinfekcije prije povratka u objekt te korištenje zaštitne obuće i odjeće prilikom boravka u objektu.

Ministar Vlajčić kaže da s jedne strane dolaze prigovori da su mjere prestroge i da se trebaju prilagođavati tržištu da bi se preživjelo, a s druge strane da treba zaštititi domaću proizvodnju uz što manje štete. Također ističe da u primjeni biosigurnosnih mjera najznačajniju ulogu imaju sami svinjogojci čija je osnovna zadaća i odgovornost da u vlastitim objektima uspostave pravilne i odgovarajuće mjere i dosljedno ih primjenjuju.

Divlje svinje u lovištima već desetkovane

Osim potrebe pridržavanja sigurnosnih mjera za sprečavanje pojave afričke svinjske kuge od strane svinjogojaca najčešće se spominju lovci i divlje svinje koje su također važan činitelj u širenju ASK-a. One su prije svega rezervoar klasične svinjske kuge, ali u slučaju poštivanja svih propisanih i naređenih mjera divlja svinja ne predstavlja nekakav poseban problem iako će još godinama biti rezervoar. Naime, u nekakvom normalnom ciklusu, ako bi širenje bolesti pripisivali divljim svinjama, može se očekivati širenje bolesti samo do desetak kilometara. Pritom valja podsjetiti da je Hrvatska jedina zemlja u kojoj se bolest afričke svinjske kuge najprije detektirala kod domaćih svinja, a tek potom kod divljih.

Ipak su lovci u sprječavanje širenja zaraze bili uključeni od prvoga dana i čini se da su bili vrlo odgovorni u izvršavanju svih naredbi Ministarstva koje su se odnosile na njihove zadatke. Vidljivo je da se brojno stanje divljih svinja u hrvatskim lovištima značajno smanjilo unazad nekoliko godina usprkos toga što su mediji i društvene mreže pune snimaka divljih svinja u naseljenim mjestima i gradovima. Naime, i uz smanjenu brojnost divlje svinje kao svejedi dolaze u blizinu naselja u potrazi za hranom. Za to sigurno nisu krivi lovci u koje se najčešće upire prstom.

Ono što lovci smatraju nelogičnim u situacijama kad su sve češći slučajevi ulaska divljih svinja u naseljena mjesta je dio Naredbe ministarstva koji se odnosi zabranu prihranjivanja, osim u svrhu primamljivanja radi odstrjela. Sasvim je izvjesno da prihrana divljači u lovištima gdje nemaju dovoljno hrane tjera divljač da se u potrazi za hranom približava naseljima.

Sita svinja ne ide nikuda iz lovišta kao svog obitavališta, a gladna ide svuda, kaže Branimir Stankić, dipl. ing. šumarstva, stručni djelatnik Hrvatskog lovačkog saveza i član Savjeta za izobrazbu kadrova u lovstvu HLS-a i član Nacionalnog povjerenstva za ocjenu trofeja i izložbe, ali i predsjednik Županijskog lovačkog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije.

Branimir Stankić, stručni djelatnik Hrvatskog lovačkog saveza foto:T.Pemper

Time je pokušao objasniti sve češći dolazak divljih svinja u naseljena mjesta i da one nisu prekobrojne jer su ih lovci već do sada desetkovali. Da je značajno manje divljih svinja vidljivo je po tome što je daleko manje šteta na poljoprivrednim površinama.

Lovci i dalje važna karika

I u najnovijoj Naredbi Ministarstva lovci se spominju kao važna karika. Radi suzbijanja i sprječavanja pojave i širenja afričke svinjske kuge (ASK) na području Republike Hrvatske Naredbom se određuje i dalje smanjenje brojnog stanja divlje svinje, a potpuno izlučenje svakog grla u lovištima obuhvaćenim zonom ograničenja III. Naređuje se također održavanje smanjenog brojnog stanja divlje svinje na 10 posto matičnog fonda u onim lovištima gdje je lovnogospodarskim planom utvrđen planirani matični fond svinje divlje kao glavne ili sporedne vrste.

Radi provedbe ove Naredbe dopušta se lov u lovostaji za krmače, zatim upotreba optičkih ciljnika za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja i korištenje umjetnih svjetlećih naprava i naprava za osvjetljavanje cilja, sve što u normalnim situacijama nije dopušteno, a od sada se dopušta. Također je dopušten odstrjel domaćih svinja zatečenih na području lovišta izvan registriranog objekta za držanje svinja.

Naredbom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, u županijama zahvaćenim zarazom ASK, lovci moraju u potpunosti izlučiti populaciju divljih svinja u lovištima Foto: Shutterstock

I dalje su lovci dužni dostavljati uzorke odstrijeljenih svinja divljih za pretraživanje na afričku svinjsku kugu i aktivno tražiti i prijaviti sve pronađene uginule svinje divlje te dostavljati uzorke za pretraživanje na afričku svinjsku kugu.

Kako se pojava ASK-a odrazila na lovno gospodarenje, Branimir Stankić objašnjava:

Ta bolest već dugo traje i najnovije Naredbe nisu za lovce ništa novo jer od prve Naredbe o sprečavanju, ranom otkrivanju i smanjenju brojnog stanja divljih svinja lovci se odgovorno ponašaju u svojim lovištima i pridržavaju svih bio-sigurnosnih mjera. Ide se na totalni odstrjel samo na području pojave bolesti i zapravo nema zabrane lova na bilo koji način.

Hrvatska lovišta bila su poznata kao vrlo poželjna za dolazak inozemnih i domaćih lovaca na divlje svinje, kako po njihovu broju, tako i po vrijednim trofejima. Kako se pojava afričke svinjske kuge odrazila na lovni turizam? Na to pitanje lovci kažu da nije bilo veće štete osim naravno na području gdje se kuga pojavila. A kako će biti, to nitko ne može znati!

Prethodni članakLavanda i ružmarin – mirisna esencija Jadrana
Sljedeći članakJubilarna 35. Sabatina stiže u Bol – četiri dana vrhunskih vina, edukacije i druženja vinara
Tugomir Pemper
Novinar i publicist, utemeljitelj i prvi predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Bjelovarsko-bilogorske županije od 2009. do 2014. godine, danas je dopredsjednik istoga Ogranka HND-a te predsjednik Nadzornog odbora Društva agrarnih novinara Hrvatske, nove hrvatske novinarske asocijacije za poticanje, medijsko praćenje i afirmaciju ruralnog razvoja. Novinar i publicist, utemeljitelj i prvi predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Bjelovarsko-bilogorske županije od 2009. do 2014. godine, danas je dopredsjednik istoga Ogranka HND-a te predsjednik Nadzornog odbora Društva agrarnih novinara Hrvatske, nove hrvatske novinarske asocijacije za poticanje, medijsko praćenje i afirmaciju ruralnog razvoja. Novinarstvom se bavi od 1973. godine. Od 1975. godine profesionalni je novinar u redakciji „Večernjeg lista“ Zagreb. Poslove novinara, dopisnika i urednika u „Večernjem listu“ obavljao je do 1993. godine kada je imenovan glasnogovornikom Bjelovarsko-bilogorske županije. U razdoblju od 1995. do 2000. godine uz novinarstvo i poslove odnosa s javnošću bavio se također i privatnim poduzetništvom. Od 2000. godine kao novinar aktivno sudjeluje u afirmaciji hrvatskog ruralnog prostora, posebno lovnog turizma objavljujući niz članaka i brošura u različitim medijima. Autor je više publikacija za lovce i općenito ljubitelje prirode („Lovac na veprove“, „Lovac na lisice“, „Foto-lov u hrvatskim lovištima“...) te publikacija s temom biciklizma „“Vjerujte s bicikla je sve drugačije“, „Na dva kotača ... sigurno, ugodno i korisno“... Obavljajući poslove promidžbe, marketinga i odnosa s javnošću u više tvrtki gospodarskog sektora i medija posljednjih petnaestak godina u Bjelovaru, Varaždinu i Zagrebu, objavio je također i više publicističkih radova (monografija) o poznatim bjelovarskim tvrtkama. Autor je brojnih tekstova i fotografija, suradnik ili urednik niza stalnih i povremenih tiskovina. Osnivač je i član velikog broja udruga u civilnom sektoru društva u Bjelovaru i Hrvatskoj. Cijeloga života nestranački je građanski aktivist i volonter za opće dobro te promicatelj kulture življenja i cjeloživotnog obrazovanja.