Konji su oduvijek imali u obiteljima statusni simbol. Bili su radna snaga, a vrlo često i hranitelji seoskih obitelji. Djeca su vrlo rano živjela s ovim plemenitim, domaćim životinjama, s njima su odrastala. Takav je slučaj bio i u obitelji Željka Vrščaka( 44) koji ima OPG u Vrbovcu.
–Otac Drago uvijek je imao konja. Tata je bio kirijaš, a i danas se stariji Vrbovčani sjećaju da je on sa svojim konjima vukao vagone od željeničke stanice u Vrbovcu do Mesne industrije PIK-a Vrbovec, ističe Željko.
Danas konjogojac Željko ima 67 konja koje drži u Cerju, u Vrbovcu i u Grabercu (općina Dubrava). Željko najviše uzgaja konje pasmine hrvatski hladnokrvnjak, a ima i toplokrvnjake. Ovaj konjogojac voli sve svoje konje. Ipak mezimica mu je omica Beata, stara 2 godine, čija je majka Lisa, a otac Titan.
Vremena su se promijenila. Konji su izgubili svoj statusni simbol dolaskom mehanizacije, posebno traktora. Samo zahvaljujući velikoj ljubavi konjogojaca , konji su se održali i opstali. Njihovu ljepotu, gracioznosti i gizdavost mnogi su tek naknadno zapazili.
Vrščak je predsjednik Konjogojske udruge Vrbovec. Ustrojio je i Žensku konjičku gardu “Katarina Zrinska” – kao povijesnu postrojbu u kojoj je 14 mladih Vrbovčanki ( i dvije Željkove kćerke: Gabrijela i Lana.)
Udruga sudjeluje u promotivnim aktivnostima grada Vrbovca: Projahivanje u listopadu, Izložba konja povodom Dana grada u lipnju, nazočni su na “Kaj su jeli naši stari” , najznačajnijem turističkom proizvodu Vrbovca. Udruga sudjeluje i na “Đakovačkim vezovim”i “Terzijani” u Bjelovaru.
Na kraju Željko Vrščak naglašava.
“Konjogojstvo je ljubav. Ta ljubav košta. Životinje trebaju hranu koju kupujem. Mojih 67 konja dnevno pojede 5 roto bala sijena, 60 kg zobi… Valja ih hraniti s posijama, repinim rezancima… Snalazim se. Lani sam uzgojio 19 cujzeka za uzgoj. Moraju imati potrebne dokumente i tek onda vrijede na tržištu.“
