Premda je na vinovoj lozi poznato osamdesetak različitih uzročnika bolesti, pri godišnjem programu zaštite najviše pažnje posvećujemo suzbijanju dvije ekonomski najznačajnije: plamenjače (Plasmopara viticola) i pepelnice (Erysiphe necator). No, u 2021., u najsjevernijoj kontinentalnoj vinorodnoj regiji, po prvi puta je veću štetu od plamenjače na netretiranom grožđu napravila crna trulež grožđa.

Već dvadeset godina u međimurskom vinogorju u poljskim mikro-pokusima na netretiranom grožđu pratimo pojavu i razvoj dominantnih neželjenih promjena vinove loze. Različitim varijantama ocjenjujemo prikladnost pojedinih modela usmjerene zaštite prema integriranim i ekološkim zahtjevima. Količine i raspored oborina uz pripadajuće temperature i vlažnost zraka od presudne su važnosti na pojavu i razvoj uzročnika bolesti u vinogradima. Štetnost plamenjače i pepelnice u prosječnim je sezonama različito naglašena u našim kontinentalnim i primorskim vinorodnim (pod)regijama.

Tablica 1. Pojava i značaj uzročnika bolesti vinove loze u poljskom mikro-pokusu na netretiranom trsju sorte moslavac bijeli (šipon) tijekom 2021. godine u međimurskom vinogorju (vlastita zapažanja)

Uzročnik bolestiDatum prve pojaveZaraženi organiŠtetnost
Siva plijesan (Botrytis)30.5. 2021.samo lišćeNe
Plamenjača (Plasmopara)11.6. 2021.samo lišćeNe
Crna pjegavost (Phomopsis)26.6. 2021.lišće i mladiceNe
Pepelnica (Erysiphe)10.7. 2021.grožđeDa
Crna trulež (Guignardia)24.7. 2021.lišće i grožđeDa

U godinama 2018., 2019. i 2020. plamenjača ili peronospora (Plasmopara) je uništila do sredine srpnja većinu nezaštićenog grožđa (u pokusnoj sorti moslavac bijeli ili šipon). Jednako je dominantna u drugoj polovici srpnja i tijekom kolovoza bila pepelnica (Erysiphe). Naknadno je do kraja rujna pepelnicom zaraženo grožđe uništila kisela trulež (Acetobacter). Premda smo ove godine prve znakove plamenjače ili peronospore (Plasmopara) na lišću vinove loze primijetili krajem prve dekade lipnja o.g., nakon više sezona na nezaštićenom grožđu tijekom srpnja nismo uopće zabilježili pojavu i razvoj ove bolesti.

Razlog tome se neobični meteorološki uvjeti. To su neobično prohladno i vlažno proljeće (svibanj). Nakon njega je uslijedio vrlo vrući i suhi početak ljeta (lipanj). Stoga smo ekonomski značajne štete na grožđu u 2021. sezoni do kraja kolovoza zabilježili od pepelnice (Erysiphe) i crne truleži (Guignardia). Prvi puta u najsjevernijoj kontinentalnoj vinorodnoj regiji zabilježene su veće štete na netretiranom grožđu od crne truleži u odnosu na plamenjaču.

Tablica 2. Utjecaj važnijih meteoroloških uvjeta na patogenezu crne truleži (Guignardia) u Međimurskom vinogorju tijekom 2021.

RazdobljeTemperaturaOborineVlažnost zrakaVlaženje*Zaraza Guignardia
travanj8,67°C47,8 mm67,38 %7.315 min
svibanj13,57°C122,2 mm75,44 %12.030 min5
lipanj22,21°C8,2 mm62,05 %2.000 min9
srpanj22,71°C75,0 mm68,95 %4.370 min12
kolovoz19,59°C134,6 mm79,30 %10.485 min21
*mjerni uređaj iMetos na području vinorodne općine Štrigova (vinska sorta rajnski rizling u Železnoj Gori); prognozni model za Guignardia bidwelii (optimalni broj dana u mjesecu za blagu infekciju)

Već prethodne dvije sezone (2019. i 2020.) u nekim vinogradima sjeverozapadne Hrvatske pronalazimo simptome crne truleži vinove loze (Guignardia bidwellii syn. Phyllosticta ampelicida). Stručnoj javnosti i vinogradarima crna trulež je rjeđe poznata bolest. Ona je između dva svjetska rata opisana u okolici Splita i na otoku Krku. U novije vrijeme je zabilježena tek sporadična pojava i štetnost u okolici Rijeke i na kvarnerskim otocima.

Značajna odstupanja višegodišnjih prosjeka temperature i oborina uz izostanak preventivnih mjera zaštite u vrijeme primarnih zaraza do početka cvatnje vinograda, razlog su širenja crne truleži iz primorskih u kontinentalne hrvatske vinorodne regije.

Kako prepoznati bolest i spriječiti veće štete?

Ekonomski značaj i raširenost crne truleži vinove loze. U nekim područjima Europe, Južne Amerike i sjeverno-istočnog dijela Sjedinjenih Država crnu trulež ubrajamo u ekonomski značajnije bolesti vinove loze. Poznata je još od davne 1804. godine na području Sjedinjenih Država (Kentucky). Već 1886. su zabilježene štete u rasponu 5-80 %, što ovisi o vremenskim uvjetima, osjetljivosti sorata i izvoru zaraze. Smatra se da je u Europu unesena 1885. godine, kad naknadno u nekim područjima Francuske uzrokuje ozbiljne štete. U primorskom dijelu naše zemlje najviše stradala stara sorta jarbola.

Simptomi crne truleži u vinogradima

Skriveno razdoblje razvoja ove bolesti (inkubacija) nakon primarnih zaraza traje relativno dugo (do 20-ak dana). Tako smo prve neželjene promjene u obliku truleži bobica primijetili u prvom tjednu mjeseca srpnja. Tada obično pronalazimo i simptome na peteljkama grožđa jedne od dominantnih bolesti vinove loze: plamenjače (Plasmopara viticola). Simptomi crne truleži (Guignardia) i plamenjače (Plasmopara) na grožđu u prvoj polovici srpnja naizgled su slični. Znakovi bolesti na lišću se pritom jako razlikuju.

Na lišću loze od crne truleži nastaju nepravilne pjege veličine 1-5 mm u promjeru. Po jednoj plojci može ih biti više desetaka. Od takvog se napada može osušiti cijeli list. Lisne pjege su svijetlo-smeđe boje, obrubljene tamnim rubom, a unutar pjega se razvijaju crne kuglice (piknidiplodišta uzročnika bolesti). Negativne promjene mogu biti uočljive na peteljkama i pupovima (tamno-smeđe duguljaste pjege), ali je bolest najštetnija na bobama.

CRNA TRULEŽ GROŽĐA
Simptomi zaraze na listu i peteljkama

U početku zaraze obično su napadnute samo pojedine bobe na grozdu, ali se u povoljnim uvjetima zaraza proširi na cijeli grozd. Kod ranog napada bobe smežuraju i poprime smeđu boju. Kod zaraze starijih boba prvo nastaju žućkasto-smeđe fleke koje podsjećaju na palež od sunca i visokih temperatura. Bobe se naknadno osuše, smežuraju i dobivaju tamno-plavu ili tamno-ljubičastu boju. Na zaraženim se bobama također formiraju brojne crne kuglice (piknidi).

crna trulež grožđa
Zaražene bobice se smežuraju, osuše i potamne

Tablica 3. Meteorološki uvjeti bitni za primarni i epidemiološki razvoj crne truleži bobica u usporedbi s dvije najčešće bolesti vinove loze (plamenjačom i pepelnicom)

Uzročnik bolestiUvjeti razvoja
Crna trulež (Guignardia)Proljetne ne previše obilne kiše (>0,3-3 mm) i temperature 10-32°C. Uz optimalne vrijednosti 18,5-26,4°C zadržavanje vlage na osjetljivom tkivu barem 6-8 sati. Inkubacija nakon primarnih zaraza 16-20 dana.
Plamenjača (Plasmopara)Vlažnost tla, zraka i biljke (kiša), zadržavanje vlage na biljkama barem 6 sati, toplije noći (>13°C) uz povišenu vlažnost zraka (95-100 %), dnevno barem 10 mm proljetnih kiša, optimalna temperatura 18-22°C (10-30°C), jutarnje ljetne rose pri 20°C u trajanju barem 3-4 sata!
Pepelnica (Erysiphe)Toplina i sparina (optimalne temperature 20-27°C uz vlažnost zraka 60-100 %), lagani vjetar i difuzno svjetlo. Pepelnici ne pogoduju učestale i obilne oborine.

Epidemiološki razvoj crne truleži

Uzročnik bolesti se održava tijekom zime u mumificiranim bobama na površini tla ili trulim grozdovima na trsju. Zimske spore (askospore) se oslobađaju rano u proljeće za kišnih dana (>0,3 mm) tijekom 4-5 tjedana. Zaraze su moguće u širokom rasponu temperatura 10-32°C, uz zadržavanje vlage na biljkama u trajanju 6-24 sata. Skriveno razdoblje (inkubacija) nakon prvih (primarnih zaraza) traje 16-20 dana.

Obično se prvi simptomi pojave na najdonjim listovima. Ubrzo se u pjegama razviju plodišta (crne točkice – piknidi), koja su odgovorna za sekundarne ili naknadne infekcije tijekom vegetacije. Za sekundarne zaraze dnevno treba >3 mm kiše, uz optimalne temperature 15-20°C. Za razliku od optimalnih uvjeta za primarni razvoj plamenjače (Plasmopara), crna trulež u proljeće ranije započinje svojim razvojem i ne zahtijeva obilnije dnevne oborine. Pritom traži duže zadržavanje vlage na osjetljivom lisnom tkivu, pri čemu se bitno razlikuje od epidemioloških uvjeta prikladnih razvoju pepelnice (Erysiphe). Sekundarne zaraze nastaju nakon pojave prvih simptoma bolesti, a tijekom 2021. pogodovalo im je kišno vrijeme tijekom srpnja i kolovoza.

Mjere zaštite

Prilikom zimske rezidbe potrebno je ukloniti zaostalo trulo grožđe na trsju iz prethodne sezone, jer predstavlja osnovni izvor zaraze. Na osjetljivim sortama vinove loze najučinkovitije mjere zaštite dobivene su preventivnom primjenom fungicida. Već u vrijeme pojava prvih listića (stadij E) započinjemo aplikacijom učinkovitih pripravaka, ako očekujemo vremenske uvjete optimalne za primarne zaraze.

U našoj su zemlji za suzbijanje crne truleži bobica registrirani neki bakarni fungicidi (npr. Airone SC, Bordoška juha Caffaro WP, Champion, Cuprablau-Z, Neoram), zatim neki površinski organski pripravci iz skupine ditiokarbamata i ftalimida (mankozeb – 2021. u povlačenju s tržišta, metiram, kaptan)(npr. u pripravcima Penncozeb, Polyram, Captan WP 50, Kastor), te neki triazoli (npr. fenbukonazol – 2021. u povlačenju s tržišta, difenkonazol) (u pripravcima Indar EW, Dynali i Difkor EC).

U novije su vrijeme iz skupine strobilurina radi suzbijanja crne truleži boba u našoj zemlji registrirani neki pripravci na osnovi krezoksim-metila (npr. Sugoby i Quimera). Ukupno je registrirano 13 fungicida za suzbijanje crne truleži grožđa, ali broj pripravaka koje možemo u tu svrhu koristiti je značajno veći. Naime, premda nisu registrirani za suzbijanje crne truleži bobica u našoj zemlji, dobru zaštitu daju i brojni kombinirani fungicidi dopušteni protiv pepelnice i plamenjače vinove loze, a koji sadrže prethodno navedene djelatne tvari ili spomenute skupine fungicida.

U mikro-pokusu tijekom 2021. vrlo su učinkoviti protiv crne truleži boba bili i kombinirani fungicidi koji sadrže ditianon (npr. Delan Pro SC), folpet (npr. Pergado-F, Mikal Premium F i dr.) i bakar (npr. Cyclo R Liquido SC i s.). Protekle tri sezone dokazuju da zbog globalnih klimatskih promjena bilježimo novo područje štetnosti crne truleži grožđa u našoj zemlji. Također, “pogreške” u mjerama zaštite vinograda do početka cvatnje radi “izbjegavanja” preventivnih aplikacija od primarnih zaraza više vrsta uzročnika bolesti, naknadno se nakon cvatnje teško mogu “izliječiti”.

Prethodni članakOdržan sastanak ministara poljoprivrede Inicijative tri mora
Sljedeći članakSlavonski gaćan – jednostavan za uzgoj
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.