Organska gnojidba vinograda

Organska gnojidba podrazumijeva unos organskih gnojiva u tlo sa svrhom poboljšanja kemijsko-mineralnog sastava tla. Pristup organskoj gnojidbi u vinogradarstvu se bazira na primjeni organskih gnojiva (stajski gnoj, kompost, treset i razni biljni i životinjski ostaci). Osobito je korisna za teška, zbijena i nepropusna ilovasto-glinasta tla svojstvena za vinogradarske položaje kontinentalne Hrvatske. Upotrebom organskih gnojiva obogaćujemo tlo biljnim hranivima. Popravljamo vodo-zračne odnose u tlu, te poboljšavamo plodnost tla na ekološki način.

Dobro razvijen korijenov sustav vinove loze usvaja mineralne tvari iz tla kao hraniva otopljena u vodi. Njih u tlu mora biti u dovoljnim količinama. O njihovoj koncentraciji u otopini tla ovisi i brzina usvajanja i transporta u nadzemne dijelove. Cijeli će složeni proces biti brži ako je rast i razvoj svih organa brži.

Stanje zaliha hraniva u tlu

Za utvrđivanje godišnjih potreba kod vinove loze za gnojivima, preporuča se odrediti godišnje potrebe kemijskom analizom tla i lišća. Ona pokazuje stanje zaliha hranjiva u tlu odnosno biljci. Stoga je jedino pouzdano rješenje prilikom primjene gnojidbe. Isto je važno naglasiti da je svaki vinograd specifičan, te da je pri gnojidbi potreban individualan pristup. Naime, osim ekoloških uvjeta, na intenzitet gnojidbe utječe podloga, kultivar, sustav uzgoja, razina agrotehničkih mjera i dr.

Dobra osobina organskih gnojidbi je ta da su hraniva organski vezana i kao takva nedostupna biljci tijekom zime. Ona praktično miruju u tlu. Naime, u hladnim tlima tijekom zime mikrobiološka je aktivnost, dakle i mineralizacija organske tvari, minimalna ili je nema. Zbog toga se hraniva iz organskog gnoja (ne gnojnice!) tijekom zime minimalno isperu iz tla. Nema gubitaka hraniva niti zagađivanja podzemnih voda. Oslobađanje hraniva i cjelokupno djelovanje organske tvari započinje s rastom temperature tla, nekako istovremeno s buđenjem vinove loze u proljeće. Tada se hraniva počinju oslobađati u manjoj mjeri, a zagrijavanjem tla sve više (posebno je bitna dinamika dušika, koji vinovoj lozi mora biti na raspolaganju ponajviše od sredine svibnja do sredine srpnja).

 Primjena organskih gnojiva u vinogradu

Postoje razlike u primjeni organskih gnojiva u kontinentalnom i mediteranskom području. Naime, u mediteranskom području su zime blage s višim temperaturama, tijekom kojih su nerijetki prekrasni dani s 10 ili 15 °C. Njima potom slijede hladni dani s burom i nakon toga jutarnjim mrazom. Dulje razdoblje toplih dana vrlo lako prouzroči preranu vegetaciju. Ona je iznimno štetna ako joj slijede dani s jakim vjetrom, mrazom i niskim temperaturama.

Zbog prerane vegetacije, nije poželjno da je tlo bogato organskim gnojivom. Iz njega bi se tijekom toplih dana mogao oslobađati dušik, jer bi dodatno prihranio lozu i ubrzao prijevremenu vegetaciju. Na kontinentu je preporuka primijeniti organsku gnojidbu ujesen, dok na Mediteranu se preporuča organski gnojiti u proljeće. Organska gnojiva mogu se primjenjivati u vinogradu svake druge godine (pritom treba paziti na zalihu opskrbljenosti tla dušikom). Za unos organske tvari u tlo nužno je makar svake 4 godine pognojiti organskim gnojivima.

Izbor organskog gnojiva

Pri izboru organskog gnojiva te procjeni kvalitete i cijene potrebno je obratiti pozornost na nekoliko parametara. To su sastav (udio dušika, fosfora, kalija, magnezija i ostalih mikroelemenata), udio suhe tvari. Zatim postoji li mogućnost da sadrži sjeme korova i patogene organizme, način primjene, te potrebnu količinu gnojiva za hektar vinograda. U organska gnojiva u užem smislu spadaju različite vrste stajskih gnojiva i komposta, posebna organska gnojiva i zelena gnojidba.

U vinogradarstvu se i dalje najčešće upotrebljava kruti stajski gnoj tzv. stajnjak, te kompost. U ekološkoj proizvodnji čest je pristup održavanju tla zatravljivanjem tj. zelena gnojidba. Kruti stajski gnoj ovisi ponajprije o vrsti stoke, ali i o načinu spremanja, manipuliranja, o količini i vrsti stelje, načinu držanja stoke i dr.

U turnusu gnojidbe vinograda stajskim gnojem najprihvatljivije je gnojiti svake godine ili svake druge godine. I to u količini od 10, odnosno 20 t po hektaru. No, najčešće se u praksi primjenjuje gnojidba svake četiri godine s 40 tona po hektaru. Najbolje je gnojiti stajskim gnojem u jesen i to po cijeloj površini tla, uz zaoravanje jer je tada iskoristivost najbolja, a najbolja je i aktivnost cjelokupnog volumena tla. Ne preporuča se gnojidba stajnjakom uz sami trs.

Danas na tržištu postoje peletirana organska gnojiva (npr. Plantella Organik i Condit) koja imaju visok udio suhe tvari pa se smanjuje količina njihove upotrebe po jedinici površine. Vrlo su praktična za primjenu jer je potreban samo rasipač gnojiva. Radi deficita stajskog gnoja na tržištu (devastiran stočni fond), u posljednja dva desetljeća, vinogradari i općenito poljoprivrednici su prihvatili upotrebu peletiranih organskih gnojiva.

S obzirom na sve veće tendencije za ekološkim vinogradarstvom, a i visokih cijena mineralnih gnojiva, smatra se da će gnojidba organskim gnojivima postati sve češća praksa u vinogradima Hrvatske. Pozitivni učinci takvog pristupa, osim kvalitetnog grožđa, mogu se vidjeti direktno u povećanju mikrobiološke aktivnosti tla, a indirektno u povećanju plodnosti tla kao imperativa budućnosti poljoprivrede.

Pročitajte još:

Gnojidba u ekološkoj poljoprivredi

Zaštita od štetočina u ekološkoj proizvodnji

Praktični savjeti u ekološkoj gnojidbi