Šesta po redu manifestacija Škrletovo (ŠkrletOvO) održana je nedavno u Ivanić-Gradu. Dok su se slavili autotohtoni škrlet i moslavac, koji imaju i potencijal za odležavanje i sljubljivanje s laganijim jelima, doznali smo da je da isto tako autohtone sorte, dišeće ranine, ostalo u Moslavini još samo dva i pol hektara kod tri vinara.
Predsjednik udruge Škrlet Moslavina, Janko Kezele, kazao je da su se okupili prije sedam godina te se na temeljima bivših udruga udružilo 12 vinara. Danas imaju iza sebe šest Škrletova.
–Nije bilo lako, ali evidentan je napredak jer još prije 10-ak godina nismo imali ni jednoga proizvođača pjenušaca. Danas ih imamo tri i naši vinari osvajaju medalje i na Decanteru. Osim toga, mlađi vinari, napravili su dobar iskorak i razvili turistički dio obiteljskih vinarija. To je danas postala praksa u Moslavini, pa tako uz kušaonice neki imaju i smještajne kapacitete, govori Kezele.
Moslavac spada u najpotentnije svjetske sorte, a smatralo ga se najvažnijom sortom u Austro-Ugarskoj. To je vino, kažu, iznimnog potencijala, slamnato-žute boje, djelomično gusto pa se sporo vrti u čaši. Sortno je prepoznatljivo, a obogaćeno specifičnostima moslavačkog vinogorja, koje obilježavaju brežuljci. Na njima se uzgaja i jedinstveni škrlet, kojega nema nigdje drugdje na svijetu. Od 73 hektara ukupne zasađene površine, čak 69 ha se nalazi u Moslavini.
Kakva je budućnost škrleta?
Održan je i panel na temu budućnosti škrleta koji je moderirala prof. dr. sc. Zvjezdana Marković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Panelisti su bili vinski publicist Saša Špiranec, te s Agronomskog fakulteta u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Ana-Marija Jagatić Korenika te prof. dr. sc. Ivan Pejić. Kroz panel istaknuli su izazove s kojima se suočava vinogradarstvo i vinarstvo, uključujući utjecaj klimatskih promjena i nedostatak radne snage.
Jagatić Korenika je istaknula da škrlet nije među prvih 20 sorata u Hrvatskoj, ali da ima dobar potencijal. Ima širinu proizvodnje od maceriranih do arhivskih vina, jer tržište danas traži laganija vina, kao i pjenušce i rose-e. Dodala je da vinari trebaju još više raditi na udruživanju i povećanju vidljivosti, posebno stilistici škrleta na zatjevnom tržištu. Prof. dr. sc. Ivan Pejić istaknuo je da se promocija škrleta treba fokusirati na tržište Zagreba, jer ima dobar omjer cijene i kvalitete. Kao jednogodišnje vino može doći brzo na veće, ali i zahtjevnije tržište. Inače, prof. Pejić je koautor monografije ‘Škrlet – hrvatski vinski biser’.
Prelazak na ekološku, ali i biodinamičku proizvodnju
Saša Špiranec je naglasio trend povećane kvalitete u konzumaciji vina te rastući interes za vinskim turizmom. Istaknuta je i potražnja za rosé i pjenušavim vinima, a škrlet se ističe kao ključna sorta koja može odgovoriti na ove trendove. Gradonačelnik Ivanić-Grada, Bojan Leš, istaknuo je važnost ove manifestacije u promicanju kulturne baštine i apelirao na promociju škrleta kao dijela lokalnog identiteta.
U sklopu manifestacije, održana je radionica o potencijalima škrleta u gastronomiji, koju je vodio sommelier Tomo Jakopović, pružajući sudionicima jedinstvena iskustva sljubljivanja škrleta čak 12 vinara sa zalogajima iz cijele Hrvatske. On je pohvalio vinare koji su se okrenuli zahtjevnijoj ekološkoj proizvodnji vina, posebno u zahtjevnijim godinama, kao što je bila prošlogodišnja. Inače, iz Kutine dolazi i prvi hrvatski biodinamički vinar Antun Glavica, koji je od lani ponosni vlasnik Demeter certifikata za biodinamičku proizvodnju vina.
Škrlet potisnuo moslavac
Škrelt rodi i do tri kilograma po trsu, što može biti problem kod strukture i tijela vina. No, kod izbora jela, jelo ne smije biti ”jače” od vina. S druge strane, škrlet je potisnuo moslavac, jer ranije dolazi na tržište kao mlado vino. No, moslavac zbog svoje kvalitete, nakupljanjem visokih sladora, kiselina, koje su ‘kičma vina’ i ekstrakta te znanjem vinara može dati ‘veliko vino’, napominje Jakopović. Na Škrletovu smo bili kod obitelji Jančar, koja uzgaja sve tri autohtone sorte, susreli još jedan biser Moslavine koji čuva više stoljetnu tradiciju i nemjerljivo vrijednu hrvatsku enološku baštinu. Dišeća ranina ima potencijal za vina s ostatkom šećera, ali oni imaju vino u potpuno suhoj varijanti što govori o iskrenom pristupu vinara i želji da sortne karakteristike istakne u prvi plan. Vino je transparentne zlatno-žute boje i relativno niskog viskoziteta, a zrele arome grožđa, što asocira na muškat, fine su i lako pamtljive. 
Foto: Marinko Petković
