Tlo pruža temelj za rast i razvoj vinove loze, osiguravajući potrebnu vodu i hranjive tvari. Kvalitetu tla i njegovu prikladnost za uzgoj vinove loze određuju mehanički i kemijski sastav, te fizikalna svojstva tla. Vrsta tla, tekstura tla, dubina tla, plodnost tla, temperatura i vlaga tla izravno utječu na rast korijena vinove loze i apsorpciju hranjivih tvari.
Iako je vinova loza biljka koja nema velike zahtjeve prema tipu tla i može se, uz adekvatnu pripremu, uspješno uzgajati na vrlo različitim tipovima tala, ono ipak mora zadovoljiti neke kriterije koji su neophodni za gospodarski opravdanu proizvodnju grožđa.
Za vinovu lozu pogodnija lakša tla
Tekstura tla, tj. mehanički sastav tla podrazumijeva veličinu i udio pojedinih frakcija tla- gline, pijeska, kamena i šljunka. Oni određuju stupanj rastresitosti tla, a posljedično i dubinu prodiranja korijena u tlo. Može se reći da vinova loza generalno bolju kakvoću daje na lakšim, skeletoidnim, šljunkovitim i pjeskovitim tlima krupnijih čestica, ako sadrže dovoljne količine humusa i ako razina podzemne vode nije previsoka. Općenito, možemo reći da se pjeskovita tla brže i lakše zagrijavaju. Propusnija su za vodu upravo zbog krupnijih čestica koje zadržavaju manje količine vode. Unatoč tome, neće doći do vodnog stresa ako je tlo dovoljno duboko da dozvoljava korijenu loze da prodire u niže slojeve i time sebi osigurava dovoljno vlage i u njoj otopljenih hranjivih tvari. Vinova loza koja raste na pjeskovitim tlima slabije je bujna te daje niže prinose vrhunske kakvoće.
S druge strane, teža, zbijena tla s više čestica gline teže se zagrijavaju. Također, teže se hlade u odnosu na lakša tla s krupnijim česticama. Slabo su propusna za vodu, slabo prozračna i slabo biološki aktivna te traže stalno prozračivanje. Visoka podzemna voda može biti štetna jer vinova loza teško podnosi ekscesivnu vlagu u tlu. Zbog nedostatka kisika može doći do gušenja ili asfikcije korijena. Prekomjerna vlaga dovodi i do prevelike bujnosti vinove loze. To dovodi do povećanja kiselosti te smanjenja aromatskih tvari u grožđu. Vodni režim tla znatno se popravlja redovitom i pravilnom obradom jer ona doprinosi konzerviranju vlage u tlu.
Također, pravilnom obradom tlo ostavljamo u mrvičastoj strukturi, što pridonosi i povoljnom zračnom režimu u tlu. Zračni režim tla od velikog je značaja za korijen vinove loze. Kisik je neophodan za disanje i razvoj korijena, jednako kao i za mikrobiološku aktivnost, te bržu razgradnju organske tvari u tlu. Najveći kapacitet za zrak imaju laganija tla bogata krupnijim česticama pijeska, šljunka i dr. Najmanji kapacitet imaju teška, zbijena tla bogata glinom.
U slučaju da duboka obrada tla nije provedena na odgovarajući način, smanjuje se količina kisika u tlu i to ponajviše uslijed zbijenosti tla i nedostatka makropora u tlu. U takvim uvjetima korijen teško apsorbira hranjiva i vodu. Kod težih slučajeva, na teškim nedreniranim tlima može doći do smanjenog porasta korijena i cijelog trsa, kloroze listova, pa i do asfikcije korijena.
Pjeskovita tla vrlo lako gube apsorbiranu toplinu na račun evaporacije vode iz tla. Kamena tla imaju veću mogućnost zadržavanja topline koju apsorbiraju tijekom dana, te se ta toplina otpušta lagano tijekom noći u okolni zrak. Važnost zadržavanja topline koja se apsorbira tijekom dana važna je u borbi protiv mrazeva, ali također radi ubrzanja dozrijevanja grožđa tijekom jeseni. Veliku ulogu u utjecaju tla na vinovu lozu ima i njegov kemijski sastav. Odnosno, veliki utjecaj ima sadržaj biogenih elemenata u tlu, koji su u životu biljke nezamjenjivi.
To su u prvom redu makroelementi, odnosno elementi koje vinova loza treba u većim količinama. To su dušik, fosfor, kalij, magnezij i sumpor, te mikroelementi koji su vinovoj lozi potrebni u manjim količinama- željezo, mangan, bakar, cink, bor i dr. Na adekvatnu opskrbljenost svakog hranjiva može se utjecati gnojidbom, ali i ostalim agrotehničkim mjerama uzdržavanja tla u vinogradu.
Najbolje uspijeva na slabo kiselim tlima
Vinovoj lozi najbolje odgovara slabo kiselo tlo, odnosno pH od 6,0 – 6,5. Vrijednosti pH od 5,0 pa do 8,4 mogu se smatrati zadovoljavajućima za uzgoj vinove loze. Pri podizanju vinograda treba obratiti pozornost na količinu fiziološki aktivnih karbonata u tlu. Ovisno o tome treba odabrati i prikladnu podlogu na koju će se loza cijepiti. Veće količine fiziološki aktivnih karbonata dovode do alkalizacije tla i problema u usvajanju određenih hranjiva, naročito željeza.
Prisutnost veće količine organske tvari u tlu pridonosi poboljšanju vodozračnih prilika i mikrobiološke aktivnosti u tlu. Time utječe i na cjeloviti kompleks plodnosti tla. Zbog toga se uz gnojenje mineralnim gnojivima, neophodnim smatra i dodavanje dostatnih količina organskih gnojiva, kao što su stajski gnoj, treset ili kompost. Na plodnost tla utječe i njegova mikrobiološka aktivnost. U tlu žive i štetni mikroorganizmi, kao što su brojne vrste nematoda. One osim što troše određene količine biogenih elemenata, djeluju i kao prijenosnici (vektori) različitih virusnih bolesti.
Ipak, većina mikroorganizama u tlu (gljive, bakterije) poboljšava fizikalna svojstva tla zbog povećanja poroznosti te je značajna u procesu razgradnje organske tvari. Održavanje biološke raznolikosti u vinogradu ključno je za održavanje „zdravog“ vinograda. Nažalost, poljoprivredna praksa koja potiče čestu obradu tla, prekomjernu uporabu pesticida, učestali prohod strojeva koji zbijaju tlo te uzgoj loze kao monokulture ima za posljedicu smanjenje bioraznolikosti vinograda.
Mikorizne gljive čine posebnu grupu mikroorganizama u vinogradu. One djeluju na način da koloniziraju korijen biljaka i razvijaju micelij koji pomaže biljci u usvajanju mineralnih hranjiva (najviše fosfata i nitrata). Posebno u tlima koja su njima siromašna, te povećavaju sposobnost biljke da prevlada različite stresove, naročito sušu. Uobičajena praksa u gospodarenju tla u vinogradima najčešće ima negativan utjecaj na biološku aktivnost tla, uključujući i mikoriznu simbiozu, te smanjuje brojnost populacije autohtonih mikoriznih gljiva, pa se u novije vrijeme pristupilo inokulaciji mikoriznim gljivama u vinograde.
Izvor: Gospodarski kalendar
