No, vinovu lozu ne napadaju samo peronospora i pepelnica. Posljednjih 4 – 5 godina tijekom srpnja često na grožđu bilježimo promjene boje u ljubičastoplavu, uz smežuranje bobica. To naposlijetku rezultira gubitkom dijela ili cijeloga grozda. Uzroci takvih promjena mogu biti vrlo različiti, a posljedice su naizgled iste. Stoga vinogradari često stručne upute i determinaciju negativnih promjena traže od stručnih poljoprivrednih službi, a redovitim obilaskom praćenih lokaliteta i sorata u vinogorju sjeverozapadne Hrvatske otkriveno je pet glavnih razloga opisanih negativnih promjena.
1) “kasna” peronospora na peteljkovini grozda. 2) negativni utjecaj visokih temperatura i sunčeve radijacije. 3) nekroza peteljkovine zbog nedostatka ili blokade magnezija. 4) pojava fitoplazmatskih bolesti. 5) početak razvoja apopleksije trseva.
Simptomi peronospore na bobicama su različiti, ovisno o stadiju kad je zabilježena zaraza. Na bobama zaraženim nakon cvatnje pojavljuje se bijela prevlaka (slično pepelnici). Kad bobice prerastu trećinu sortne veličine, prirodni otvori ili puči prestaju s funkcijom. Tada je infekcija bobica moguća kroz puči peteljkovine. Bobice se tada smežuraju i postaju ljubičastosmeđe, a bijela prevlaka sporonosnih organa plamenjače na njima se ne razvija (vidi sliku). Ova slika bolesti je na nedovoljno zašÎtićenu grožđu u kontinentalnom vinogorju moguća tijekom drugog desetodnevlja srpnja. Zabilježeno 1997., 1998., 2004. i 2005. godine!
Ali, vrlo slične promjene kasnoj peronospori na grožđu uzrokuje pomanjkanje magnezija, pojačana sunčana radijacija štetnog UV-spektra, fitoplazme ili apopleksija. Već više godina na osjetljivim sortama (pr. Graševina, Pinot sivi, Rajnski rizling, Sauvignon i dr.) i različitim položajima u vinogorju primjećujemo znakove nedostatka magnezija na li- šću, ali i na grožđu. Pomanjkanje ili nepristupačnost magnezija zbog antagonizma s drugim hranjivima (pr. kalijem ili kalcijem) uzrokuje vrlo štetni fiziološki poremećaj “nekrozu” peteljkovine grozda. Često se kao posljedica “magnezijeve nekroze peteljkovine” u donjoj trećini grozda bobice smežuraju i poprime ljubičastoplavu boju. Kao sekundarna posljedica nedostatka magnezija tijekom vlažnijeg završetka ljeta i početka jeseni snažnije se razvija siva plijesan ili botritis.
Drugi fiziološki poremećaj nastaje zbog pojačanog sunčanog zračenja, osobito u sorte Rajnski rizling i sl., ako se zona grožđa tijekom srpnja “odlistavanjem” naglo izloži jačem suncu. Štete na poljoprivrednim kulturama od štetne koncentracije ozona i pojačane sunčeve radijacije postaju posljednjih desetak godina učestalije i veće. Pod pokroviteljstvom Komisije UN-a (UN/ECE), od 1988. provodi se međunarodni monitoring štetne koncentracije ozona i njegova negativna utjecaja na kultivirane biljke. Za biljke je kritična vrijednost AOT40 = 3.000 ppb/h izmjereno u tri uzastopna dana. Dok zemlje okruženja (Slovenija, Italija) proteklih su godina mjerile značajno veće količine (5.290-23.378 ppb/h!).
Posljednjih godina primjećujemo negativne promjene nalik fitoplazmozama, a osobito nakon 2003. godine kada je znanstveno dokazana njihova stvarna prisutnost u većini hrvatskih vinogorja. Također bilježimo porast učestalosti razvoja apopleksije ili iznenadnog “ljetnog” propadanja pojedinih trsova. Osim tipičnih promjena na lišću od fitoplazme ili apopleksije, mogu se vrlo rano pojaviti i negativne promjene na grožđu, koje rezultiraju njihovim potpunim propadanjem i nemogučnošću iskorištenja u vinofikaciji.
