Početkom i sredinom 1990-ih godina, bez praćenja populacije leptira grožđanih moljaca, većina je međimurskih vinogradara poduzimala šest do sedam primjena insekticida radi suzbijanja tri generacije ličinki koje su oštećivale cvjetne organe i bobice grozda.
Sustavnim praćenjem brojnosti leptira i procjenom štetnosti njihovih ličinki broj usmjerenih primjena insekticida je u razdoblju 1997.-2007. smanjen na samo dvije aplikacije protiv ljetne generacije ovih tehnoloških nametnika grožđa. Zbog otrovnosti insekticida koji su korišteni u vinogradima 1950-ih i 1960-ih godina (npr. arsenovi spojevi, klorirani ugljikovodici) obavezno se suzbijala prva ili prezimljujuća generacija gusjenica grožđanih moljaca neposredno prije početka cvatnje vinove loze.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih godina javljaju se nove eko-toksikološki prihvatljivije grupe insekticida; npr. regulatori razvoja kukaca, naturaliti, biološki pripravci na osnovi spora i toksina bakterije Bacillus thuringiensis kurstaki. Tako je moguće vrlo učinkovito suzbijati drugu ili ljetnu generaciju ličinki grožđanih moljaca.
Suzbijanje širitelja zlatne žutice
Među najvažnije neželjene organizme koji posljednjih nekoliko sezona ugrožavaju uspješan uzgoj vinove loze ubrajamo zlatnu žuticu (Grapevine flavescence dorée). Od prvog nalaza 2013. godine u Železnoj Gori, ova se karantenska bolest u narednih pet godina proširila cijelim Međimurskim vinogorjem. Zlatna žutica se aktivno prenosi zaraženim cjepovima (“skrivene zaraze”) i prirodnim širiteljem – kukcem iz skupine cikada. Njega zovemo američki cvrčak (Scaphoideus titanus).
Ovaj štetnik prezimi kao zimsko jaje, najčešće ispod kore dvogodišnjeg drva vinove loze. Znanost i struka još ne poznaju i ne propisuju izravne mjere suzbijanja uzročnika bolesti smještenog u žilama vinove loze, već se provode posredne mjere zaštite; sadnja zdravstveno ispravnih cjepova, uklanjanje zaraženog trsja iz nasada ili krčenje jače zaraženih vinograda (bolesno >20 % trsja), te suzbijanje prirodnog širitelja zlatne žutice – američkog cvrčka.
Kemijsko suzbijanje američkog cvrčka u vinogradu može biti uspješno. Štetnik ima jednu generaciju godišnje i gotovo uvijek se zadržava na vinovoj lozi. Tek zadnjih 15-ak godina istraživanja su pokazala da američki cvrčak obitava i na drugim biljnim vrstama: npr. Clematis, Ranunculus, Trifolium. Svakako se preporučuje nakon cvatnje vinograda (sredina ili kraj lipnja) do sredine i/ili kraja srpnja obaviti barem 2-3 usmjerena tretiranja protiv ličinki američkog cvrčka; suzbiti što više ličinki prije nego se razviju pokretniji odrasli oblici cvrčka koji šire zarazu unutar nasada i između susjednih vinograda.
VAŽNO: Većina (80 %) u našoj zemlji dopuštenih pripravaka za suzbijanje američkog cvrčka spada u skupinu sintetskih piretroida (npr. Cythrin Max, Decis EC, Sumialfa FL, Mavrik FLO) ili botaničkih (biljnih) piretrina (Abanto, Pyregard, Krisant, Asset Five, Direkt Green).
Učinkovitost i primjena insekticida
Sintetski piretroidi se brzo “razgrađuju” na temperaturama >28°C. Učinkovitost im pritom nije veća od 40 %. Primijeniti ih nakon zalaska sunca ili rano ujutro 2 sata prije izlaska sunca. Sukladno Nacionalnom akcijskom planu za postizanje održive uporabe pesticida i propisima iz integrirane zaštite bilja primjena sintetskih piretroida nije dopuštena u višegodišnjim nasadima (vinogradima, voćnjacima) (ili je ograničena posebnom odlukom samo jednom godišnje na istoj površini).
Također, sintetski i botanički (biljni) piretroidi nisu selektivni na prirodne neprijatelje. U 2022. prestaje dopuštenje i počinje povlačenje s tržišta indoksakarbu (Avaunt). Isti pokazuje samo slabije sporedno djelovanje na američkog cvrčka (učinkovitost 45-55 %). Od 2022. dopuštenje za suzbijanje američkog cvrčka je dobio insekticid Sivanto Prime, ali isti ne pokazuje djelotvornost na grožđane moljce!
Tablica 1. Insekticidi dopušteni u Republici Hrvatskoj za suzbijanje američkog cvrčka, a koje Naredba propisuje primijeniti dva-tri puta u svim demarkiranim područjima i svim rasadnicima gdje je prisutan vektor (FIS, svibanj 2022.) Kemijska skupina Djelatna tvar Pripravak Primjena (najviše tijekom 1 sezone) Karenca Učinak na grožđane moljce sintetski piretroidi (SP) deltametrin Decis EC 0,5 lit./ha (1x) 21 dan Da esfenvalerat Sumialfa SL 0,03 % (1x) 21 dan Da cipermetrin Cythrin Max 60 ml/ha (1x) 21 dan Da tau-fluvalinat Mavrik FLO 0,3 lit./ha (2x) 21 dan Da *biljni piretrini piretrini Pyregard, Krisant, Asset Five, Direkt Green, Abanto 0,7-1 lit (2x) 1-3 dana Da *masne kiseline kalijeve soli Flipper 3-10 lit./ha (5x) ***OVP Ne oksidiazini **indoksakarb **Avaunt SC 0,25 lit./ha (3x) 10 dana Da butenolidi flupiradifuron Sivanto Prime 0,5 lit/ha (1x) 14 dana Ne
Abanto i Direkt Green su identični proizvodi, tj. to je jedan te isti proizvod samo s novim imenom. Abanto je originalno ime proizvođač „Industras Afras“, te kao takvog na tržište ga stavlja tvrtka NOVAG, od 2021 godine. U međuvremenu je tvrtka NOVAG zaštitila ime Direkt Green. Tako je od ove sezone Abanto pod imenom Direkt Green i može se nabaviti u poljoljekarnama na našem tržištu.
Uvođenje bioloških mjera
Zahvaljujući projektu iniciranom od Agronomskog fakulteta Zagreb i Međimurske županije, te sufinanciranom iz Ministarstva poljoprivrede, tijekom 2011. i 2012. provedeno je znanstveno istraživanje u našim voćnjacima i vinogradima “Primjena biološke zaštite od važnijih štetnika jabuke i vinove loze u Međimurju“. Primarni cilj projekta je uvođenje biološke mjere zaštite, radi čega treba prepoznati najčešće prirodne neprijatelje ključnih štetnih organizama te im osigurati stanište i razvoj. U međimurskim nasadima (jabuka i vinova loza) prisutna su dva važna prirodna neprijatelja: korisna stjenica (Orius sp.) i mrežokrilka (Nineta flava). Oni imaju važan utjecaj na smanjenje populacije čestih štetnika u voćnjacima i vinogradima (crveni voćni pauk, lisne uši, lisne buhe, tripsi, štetne gusjenice).
Tablica 2. Dva ključna korisna organizma (“prirodni neprijatelji”) za biološku borbu protiv čestih nametnika u međimurskim vinogradimaKorisni organizam Opis korisna stjenica Orius sp. (Anthocoridae) Grabežljivu stjenicu Orius iz porodice Anthocoridae ubrajamo među najvažnije prirodne neprijatelje brojnih štetnika. Glava stjenice je tamna (crna), a ticala su žućkasta. Pokrilje je žuto-smeđe, a ventralna (donja) strana tamne boje. Naše stjenice imaju malo tamniji četvrti članak ticala. Duljina tijela je svega 2,5 mm. Najbrojnija je od lipnja do jeseni. mrežokrilka ili zlatooka Nineta flava (Neuroptera) Odrasli oblici mrežokrilke ili zlatooke imaju nježno tijelo zelene boje, s dugim mrežastim krilima raspona 25-30 mm. Prezime odrasle jedinke, a ženke polažu jaja na tankoj niti. Ličinke su grabežljivci, imaju izduženo mekano tkivo, narastu do 15 mm. Usni ustroj je u obliku kliješta, vrlo su pokretljive i brze, a hrane se lisnim ušima. Masovno se javljaju od kraja lipnja do jeseni.
Grabežljive stjenice (Orius sp.) su vrlo mali kukci (2,5 mm) koje rijetko vidimo golim okom u vinogradima. Štetnim se kukcima hrane odrasle stjenice i ličinke. Usni ustroj je građen u bodlju, kojom sišu sokove iz svoje žrtve. Njihove ličinke za života unište 300-600 crvenih pauka, a odrasli stotinjak. Smatra se da pri omjeru jedne stjenice na 800 crvenih voćnih pauka (Panonychus) nema opasnosti od množenja štetnika. Grabežljiva stjenica je prisutna u međimurskim nasadima tijekom cijele vegetacije, a najviše od lipnja do jeseni.
Korisna vrsta Nineta flava iz skupine mrežokrilki (red Neuroptera) je mnogo poznatija jer odrasle oblike vidimo u vinogradima ili u zatvorenim prostorima (u proljeće se skupljaju s unutrašnje strane prozora zgrada smještenih uz zelenilo). Odrasle mrežokrilke se hrane nektarom, a ističu se načinom odlaganja jaja: na nitima dugim 5-11 mm (time su jaja zaštićena od drugih grabežljivaca koji prolaze ispod niti). Ličinke su grabežljive s usnim ustrojem u obliku kliješta, a za svog razvoja konzumiraju 200-500 odraslih lisnih uši ili 30-50 crvenih pauka.
Opisane dvije najvažnije korisne vrste prirodnih neprijatelja (Orius, Naneta) su osjetljive na neke insekticide (npr. sintetske i biljne piretroide), poglavito ako ih koristimo u ljetnom razdoblju (lipanj, srpanj) (vidi Tablicu 1.). Upravo tada u vinogradima suzbijamo američkog cvrčka (Scaphoideus) i drugu generaciju uzročnika “crvljivosti grožđa” – gusjenice grožđanih moljca (Lobesia). Prema vlastitim praćenjima populacija leptira pepeljastog grožđanog moljca (Lobesia botrana) u središnjem dijelu Međimurskog vinogorja je posljednjih pet godina porasla 20 %.
Osim klimatskih promjena, glavni razlog tome je primjena neselektivnih insekticida na dominantne prirodne neprijatelje u vinogradima prilikom suzbijanja američkog cvrčka. Stoga kod odabira insekticida pri suzbijanju američkog cvrčka valja tražiti “nova rješenja” putem postranog učinka selektivnijih pripravaka na prirodne neprijatelje, a registriranih za primjenu u našim vinogradima (npr. Sivanto Prime, Movento SC, Closer SC). Ali, isti ne suzbijaju grožđane moljce! U protivnom, jače “crvljivo grožđe” zbog napada ljetnih gusjenica grožđanih moljaca naknadno će biti jače zaraženo uzročnicima truleži i plijesni (Botrytis).
Ekološko rješenje za američkog cvrčka
Zlatna žutica vinove loze najopasnija je bolest vinove loze u Europi. Za njeno širenje odgovoran je prirodni vektor, američki cvrčak (Scaphoideus titanus), koji je prenosi hranjenjem sa zaraženih na zdrave trsove. Preventivne mjere sprečavanja zaraze sastoje se u suzbijanju američkog cvrčka insekticidima u najmanje dva, prema potrebi tri tretiranja; početno nakon cvatnje.
Pyregard® je visoko učinkovit biološki insekticid širokog spektra djelovanja koji savršeno rješava američkog cvrčka. Namijenjen je suzbijanju štetnika u voćarstvu, vinogradarstvu i povrćarstvu, a njegova baza je prirodni piretrin (4%). Kontaktnog je djelovanja, te u početku izaziva paralizu, slijedi smrt štetnika. Karakterizira ga brza učinkovitost u kontroli brojnih štetnika, a zbog kratkog djelovanja idealan je za uporabu u blizini korisnih kukaca. Tretiranje se obavlja kod prve pojave štetnika u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima.
