Razgovarali smo s mr. sc. Stanislavom Štambukom, doajenom hrvatske maslinarske struke i dobitnikom državnog odlikovanja Red hrvatskog pletera. Teme razgovora bile su klimatske promjene, važnost navodnjavanja, pretvaranje krša u plodno tlo i budućnost maslinarstva u Hrvatskoj.
Mr. sc. Stanislav Štambuk stalni je suradnik Gospodarskog lista. Dugi niz godina radio je kao viši poljoprivredni savjetnik pri bivšem HZPSS-u (Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu) i Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Iako je službeno u mirovini, i dalje je iznimno aktivan na terenu, pogotovo na otoku Hvaru. Ondje nesebično pomaže domaćim uzgajivačima, ali i maslinarima izvan granica Lijepe Naše. Tijekom karijere sudjelovao je u pionirskim projektima pretvaranja dalmatinskog krša i makije u plodnu, obradivu zemlju za trajne nasade. Početkom listopada primio je državno odlikovanje, što je i povod našeg razgovora s jednim od najpoznatijih maslinarskih stručnjaka i savjetnika.
Red hrvatskog pletera – kruna savjetodavnog rada
Kolega Štambuk, kako ste se osjećali kad ste iz ruku predsjednika Republike primili odlikovanje Red hrvatskog pletera za izniman doprinos promociji maslinarstva? Kad se osvrnete na svoj bogat stručni i savjetodavni rad, na koje ste postignuće najviše ponosni?
Kad sam od predsjednika Republike primio odlikovanje Red hrvatskog pletera za doprinos i zalaganje u maslinarstvu i ostaloj mediteranskoj poljoprivredi, osjećao sam se vrlo ponosno, uzbuđeno i radosno. Tijekom dugogodišnjeg rada u struci primio sam mnoga priznanja. Ipak, moram reći da mi je ovo najdraža nagrada u životnom radu.
Ponosan sam na svoj rad savjetodavca jer su se moj kontinuirani trud i upornost u edukaciji poljoprivrednika, posebno maslinara, na kraju isplatili. Ne tako davno u proizvodnji ulja još su se koristile tradicionalne metode koje su davale lošija ulja. Trebalo je puno rada na terenu da bismo imali ovo što danas imamo – sve bolja i kvalitetnija ulja prepoznata u svijetu. Naši maslinari pobjeđuju na natjecanjima u New Yorku, Japanu i drugdje.
Klimatske promjene pomaknule su cvatnju masline
Klimatske promjene više nisu teorija. Svjedočimo ekstremnim sušama, toplinskim valovima u fazi cvatnje i poremećajima u fenofazama masline. Koje ključne agrotehničke mjere naši maslinari moraju hitno uvesti kako bi dugoročno stabilizirali prinose?
Klimatske promjene već su dugo prisutne u našim krajevima i normalno je da se puno toga mijenja. Fenofaze masline pomaknute su i do mjesec, mjesec i pol ranije. Nekada su masline cvale tijekom svibnja, a u Istri i na Kvarneru i u lipnju. Danas maslina počne cvjetati već u travnju, a negdje i u ožujku.
Obilazeći otoke, gdje sam i danas redovito prisutan, zabilježio sam cvatnju sorte Lastovka 30. ožujka 2016. u Bolu na Braču.
Zbog dugotrajnih suša posljednjih godina treba osigurati vodu. Navodnjavanje je nužno jer masline zbog suše pate i ne razvijaju se. Jasno je da nemaju svi mogućnost navodnjavanja. Na terenima bez vode može se dovesti voda u plastičnim bidonima i folijarno intervenirati preko krošnje, nekoliko puta tijekom ljetnih mjeseci. Postoji i mogućnost izgradnje akumulacija u kojima se voda skuplja tijekom zime.
Osim toga, treba paziti na rokove gnojidbe, koji su se također promijenili, kao i na sortiment koji se sadi. Mnoge su se agrotehničke mjere promijenile, od rezidbe i gnojidbe do berbe. Zato se obvezno treba savjetovati sa strukom.
Integrirana zaštita maslina – prednost biološkim metodama
Tradicionalni kalendari zaštite gube bitku s biologijom štetnika. Maslinova muha i svrdlaš mijenjaju cikluse, a na vrata kucaju i nove bolesti. Kako danas postaviti učinkovitu, a ekološki održivu strategiju integrirane zaštite maslinika?
Zaštita maslina, koja se nekad provodila po kalendaru, također se dosta promijenila. To se posebno odnosi na maslinovu muhu, koja je ove godine slabo djelovala zbog vrućeg ljeta s temperaturama iznad 35 °C. Muha se pojavila, ali nije bilo značajnijih šteta. Promjenom klime javljaju se i novi štetnici, a posebno bolesti, s kojima se treba boriti.
Integrirana proizvodnja maslina u Hrvatskoj prijelazno je rješenje između konvencionalne i strogo ekološke poljoprivrede. Ona spaja ekonomske ciljeve uzgoja s brigom za okoliš i čuvanjem tla. U zaštiti prednost imaju biotehničke, biološke i mehaničke metode suzbijanja štetnika i bolesti, poput maslinove muhe i paunova oka. Kemijski pripravci koriste se tek kad je nužno i uz poštivanje propisanih karenci.
Neiskorišteni potencijal dalmatinskog krša
Tijekom karijere intenzivno ste radili na projektima pretvaranja krša u plodno tlo. Koliki je danas preostali neiskorišteni potencijal dalmatinskog krša za podizanje novih trajnih nasada i koje su najveće tehnološke zamke u tom procesu?
Tijekom godina intenzivno sam radio na projektima pretvaranja krša u plodno tlo. Moram reći da još ima neobrađenih poljoprivrednih površina pogodnih za uzgoj maslina. Takve su parcele uglavnom u privatnom vlasništvu, a imovinsko-pravni odnosi nisu riješeni. U tome je najveća zamka.
Osim toga, u jadranskom području ima mnogo zapuštenih stabala maslina. Kad bi ih se obnovilo, mogao bi se povećati fond maslina.
Navodnjavanje maslina – voda je problem broj jedan
Voda postaje resurs broj jedan u mediteranskoj poljoprivredi. Mnogi naši maslinici nalaze se na dislociranim, otočnim i škrtim terenima bez pristupa vodovodnoj mreži. Koja su alternativna tehnička rješenja za osiguravanje vlage u kritičnim fazama razvoja ploda?
Istina je, voda je kod nas problem broj jedan, i to ne samo u maslinarstvu nego i kod ostalih poljoprivrednih kultura. Hrvatska danas navodnjava 4 % površina, dok Izrael navodnjava čak 72 %.
Dobar je primjer Sicilija, gdje sam boravio na stručnom putovanju. Zovu je „Zelena Sicilija” jer na njoj uspijeva sve, od ratarskih kultura do voća, maslina i suptropskih kultura. Ondje grade akumulacije i tijekom zime skupljaju vodu. Za usporedbu, Sicilija godišnje ima oko 500 mm oborina, a Hvar oko 700 mm.
Na otočnim, škrtim i skeletnim terenima voda je doista velik problem, a dovod vode često je nemoguć. Zasad je jedino rješenje ono koje sam već naveo: donositi vodu u kantama i plastičnim bidonima te folijarno intervenirati. To je posebno važno u fazi formiranja ploda.
Imam i prijedlog za rješenje ovog problema. U jadranskom području teku četiri velike rijeke: Zrmanja, Krka, Cetina i Neretva. Svake sekunde iz njih se u more izlije oko 90 m³ vode. Kolike su to neiskorištene količine! Kad bi se ta voda kanalima dovela do otoka, a riječ je o udaljenosti od približno 30 do 40 km, moglo bi se navodnjavati.
I Kalifornija je bila sušno područje. Davno su ondje kanalom iz rijeke San Luis dugim 650 km doveli vodu, a danas je to zelena Kalifornija u kojoj se uzgaja sve, pa i agrumi. Bila bi dobra ideja da Hrvatska investira u takav program, kad se već grade autoceste, nove bolnice, škole i drugo.
Sortiment – samo Oblica i Lastovka ili i nove sorte?
Hrvatska ekstra djevičanska maslinova ulja u samom su svjetskom vrhu po kvaliteti, no često patimo od malih količina i visokih troškova proizvodnje. Kako ocjenjujete sortni sastav na našim otocima? Trebamo li se strogo držati Oblice i Lastovke ili je nužna veća introdukcija stranih sorti otpornijih na sušu?
Hrvatska ekstra djevičanska maslinova ulja vrhunske su kvalitete i zauzimaju sam svjetski vrh na uglednim međunarodnim natjecanjima. Posebno se ističu na natjecanju NYIOOC World Olive Oil Competition u New Yorku, najvećem i najutjecajnijem svjetskom ocjenjivanju kvalitete ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Na tom je natjecanju Hrvatska po broju osvojenih nagrada zauzela drugo mjesto u svijetu, odmah iza Italije.
Izvrsne rezultate ostvarili su maslinari iz svih naših krajeva, posebice iz Istre i Dalmacije. Nagrađena ulja imala su visok udio polifenola i iznimna senzorska svojstva.
Hrvatska nema velike površine pod maslinama kao Španjolska i Italija. Zato je u samom vrhu s malim količinama, ali kvalitetnim uljima. Imamo oko 20.000 ha maslinika i, ovisno o vremenskim prilikama, proizvodimo između 32.000 i 55.000 hl ulja (oko 4.000 tona).
Ne bi se trebalo strogo držati samo Oblice i Lastovke, već je potrebna introdukcija drugih sorti, domaćih i stranih. Mnogi već sade strane sorte poput Leccina, Pendolina, Frantoia, Coratine i Ascolane. Od domaćih se ističu vrlo kvalitetna Levantinka, Dužica i Drobnica, koja je vrlo dobar oprašivač Oblice. Tu su i Istarska bjelica, Buža, Rošinjola i druge.
Mlađe generacije prihvaćaju savjete struke
Kao dugogodišnji savjetnik, proveli ste tisuće sati na terenu s domaćim ljudima. Koliko su naši maslinici danas stručno vođeni? Prihvaćaju li mlađe generacije moderne agronomske spoznaje poput analize tla, precizne gnojidbe i pravilne rezidbe ili još uvijek dominira tradicijski pristup?
Velik dio naših maslinika danas je dobro i stručno vođen, ponajviše zahvaljujući Savjetodavnoj službi. Ona često organizira predavanja i radionice na terenu, posebno o rezidbi i zaštiti. Mlađe generacije rado prihvaćaju nove agrotehničke mjere i spoznaje. Zato poljoprivrednicima uvijek kažem da slušaju struku i ne rade po svome. Istina, među starijim maslinarima još ima tradicijskog pristupa, ali i oni polako prihvaćaju nove mjere.
Kako se natjecati s jeftinim uvoznim uljem
Vrhunska kvaliteta naših ulja često je praćena visokom cijenom proizvodnje po litri, što otvara pitanje konkurentnosti na globalnom tržištu. Kako postići ekonomsku isplativost i održivost, posebno za manje obiteljske proizvođače koji se teško mogu natjecati s masovnom industrijskom proizvodnjom?
Nažalost, to je istina. Na tržištu su ulja iz Italije, Španjolske, Grčke, Tunisa i drugih zemalja s masovnom proizvodnjom, koje diktiraju nisku cijenu. Hrvatska uvozi maslinovo ulje, no pitanje je kakva je kvaliteta tog ulja. Tko želi, neka izvoli. Naša su ulja vrlo kvalitetna i zato imaju visoku cijenu.
Prisjećam se svjetskog kongresa maslinova ulja, kad smo sa sudionicima obilazili teren u okolici Primoštena. Jedna profesorica iz Španjolske vidjela je na kakvim se terenima ondje uzgajaju masline. Tada mi je rekla da takvo ulje mora imati takvu cijenu.
Digitalizacija i precizna poljoprivreda u maslinicima
Digitalizacija i precizna poljoprivreda polako ulaze i u višegodišnje nasade kroz senzore vlage, dronove za mapiranje i pametne sustave navodnjavanja. Koliko takve tehnologije mogu pomoći našim maslinarima na teškim i rascjepkanim terenima i gdje vidite prostor za napredak?
Tehnologija bi mogla pomoći, ali na teškim i rascjepkanim terenima to je vrlo teško. Razlog su, kao što sam već napomenuo, neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Trebat će dugo vremena da se to riješi.
Mladi vide budućnost u maslinarstvu
Smjena generacija ključan je problem u cijeloj hrvatskoj poljoprivredi. Imate li dojam da mladi danas vide dugoročnu perspektivu i ekonomsku sigurnost u podizanju i preuzimanju maslinika ili je to za njih još uvijek primarno hobi i tradicija?
Rekao bih da mladi danas ipak vide dugoročnu perspektivu i ekonomsku sigurnost u podizanju maslinika. Sve je manje hobista i vikendaša koji sade masline oko kuće radi uljepšavanja okućnice.
Ponosan sam na svoju karijeru savjetodavca jer su se moj kontinuirani trud i upornost u edukaciji poljoprivrednika, posebno maslinara, na kraju isplatili. Trebalo je puno rada na terenu da bismo imali ovo što danas imamo – sve bolja i kvalitetnija ulja prepoznata u svijetu.
Budućnost maslinarstva u Hrvatskoj
Kako vidite budućnost hrvatskog maslinarstva u idućim desetljećima i koja je Vaša glavna poruka čitateljima Gospodarskog lista za uspješnu poljoprivrednu budućnost?
Treba i dalje raditi na poboljšanju kvalitete maslinova ulja i saditi nove maslinike s različitim sortama. Strateške razvojne aktivnosti hrvatskog maslinarstva treba usmjeriti tako da se maksimalno iskoristi povećano zanimanje za ulaganje u proizvodnju i preradu maslina. Pritom treba iskoristiti postojeću institucijsku potporu maslinarstvu i pojačati marketinške aktivnosti.
Tako bi se umanjila dominacija tradicionalnog načina uzgoja i ovisnost o uvozu. Istodobno bi se ustrojila odgovarajuća poslovna i tržišna infrastruktura, čime bi se izbjegle prijetnje globalnog institucionalnog i tržišnog pritiska.
