U vrijeme nakon masovnijeg i potpunog otpadanja lišća u voćarstvu treba planirati i provoditi završne usmjerene zaštite bakarnim pripravcima (u jesensko-zimskom razdoblju kad najniže temperature nisu manje od 5°C).

Zbog jače pojave gljivičnih bolesti, osobito na na koštičavim i orašastim voćkama, među kojima ističemo kovrčavost lišća bresaka i nektarina (Taphrina deformans), rogač šljive (Taphrina pruni), palež grančica i trulež plodova (Monilinia laxa, Monilinia fructigena, Monilinia fructicola), kozičavost lišća trešanja i višnje (Blumeriella jaapii), šupljikavost lišća (Stigmina carpophilla), pjegavost lišća oraha (Gnomonia leptostyla) prilikom zimske rezidbe poželjno je ukloniti sve osušene grančice ili grane i zaostale “mumificirane” plodove u krošnjama.

Proteklih smo nekoliko sezona u jačoj mjeri na nekim koštičavim voćnim vrstama zabilježili štete od bakterijskih bolesti. Npr. na trešnjama od vrste Pseudomonas syringae. Ako to vremenski uvjeti dopuštaju, povišenu koncentraciju bakarnih pripravaka je poželjno primijeniti nakon potpunog odbacivanja lišća voćaka.

Kovrčavost lišća breskve

Bakarni pripravci

Bakarni pripravci su u našoj zemlji registrirani i protiv većine važnijih gljivičnih bolesti voćaka (izuzev pepelnica). Struka dobro zna da primjenom bakarnih fungicida u voćarstvu također posredno umanjujemo pojavu nekih važnijih bakterijskih bolesti (Erwinia, Xanthomonas, Pseudomonas). Stoga su danas diljem svijeta bakarni fungicidi osnovno sredstvo za kemijsko suzbijanje biljnih bolesti u ekološkoj proizvodnji. Zbog specifičnog načina djelovanja na mikroorganizme, u proteklih 135 godina njihove primjene nigdje i nikad nije zabilježena pojava otpornosti ili rezistentnosti uzročnika bolesti (vidi Tablicu 1.).

Jesenska primjena bakarnih fungicida u voćarstvu, na jabučastim, koštičavim i orašastim vrstama se svakako preporučuje nakon što otpadne 80 % ili više lišća (može i nešto ranije, ali i kasnije – ovisno o meteorološkim uvjetima). Primjena bakarnih pripravaka za biljke predstavlja jedan od oblika stresa (bakar je teški metal). Tako se smatra da jesenskom primjenom bakra pozitivno utječemo na „pripremu bilja za zimu“!

Tradicionalno se u praksi zbog bolje “ljepljivosti” preporučuje bakarni-sulfat (“Bordoška juha”) za tzv. “plavo prskanje” voćaka krajem razdoblja zimskog mirovanja. U manjim nasadima uz okućnice i vikendice često se koristi primjena gotove tvorničke ili pripremljene tzv. “tank-mix mješavine” mineralnih ulja i bakra: npr. za amatersku primjenu dopuštenje u našoj zemlji imaju primjerice pripravci Crveno Ulje EC, Cuprablau-Z i Neoram WG (te uljni pripravci: Bijelo Ulje, Svijetlo mineralno ulje EC – koji se mogu miješati sa bakarnim fungicidima). Koriste se i za premazivanje rana nakon rezidbe.

Od “gotovih tvorničkih preparata” prednost u kasnom jesenskom tretiranju imaju pripravci s barem 50 % djelatne tvari. To su bakarni-oksid, bakarni-oksiklorid, bakarni-hidroksid (npr. Nordox WG, Champion WG i dr.). U ekološkoj se hortikulturnoj proizvodnji danas primjena bakra dopušta tijekom jedne sezone na istoj površini u količini 6.000 g djelatne tvari/ha. Pojedine se godine može dopuštena granica prekoračiti, ali pod uvjetom da prosječna količina koja se stvarno koristi tijekom petogodišnjeg razdoblja ne prelazi 6.000 g/ha!

U integriranoj proizvodnji voća primjena bakarnih fungicida ograničena na najviše 3.000-4.000 g djelatne tvari/ha tijekom jedne sezone. Usvajanjem Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine utvrđivanju akcijskog okvira Zajednice za postizanje održive primjene pesticida i donošenjem nacionalnog Zakona o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) svi hrvatski poljoprivredni proizvođači na svojim površinama moraju provoditi i poštivati načela integrirane zaštite bilja.

Tablica 1. Prednosti bakarnih fungicida zbog kojih se njihova primjena nastoji s ograničenjima održati u voćarskoj praksi:
Bakarni fungicidi vrlo učinkovito suzbijaju sve značajnije gljivične uzročnike bolesti u voćarstvu (Taphrina, Monilinia, Stigmina, Blumeriella, Vanturia, Gnomonia, Nectria…)
Bakarni fungicidi pokazuju dobar posredni učinak na bakterijske bolesti voćaka (Erwinia, Xanthomonas, Pseudomonas)
Dobro se vežu na biljne organe pa u kišnim sezonama daju bolju učinkovitost u odnosu na površinske organske fungicide
U ekološkoj proizvodnji nemamo dovoljno učinkovitih zamjenskih ili alternativnih pripravaka za suzbijanje nekih važnijih bolesti voćaka (npr. krastavost lišća i plodova jabuka) (npr. biološki fungicidi, obogaćeni minerali gline, biljni ekstrakti, kalijeva sol, kalij-bikarbonat i sl.). Pokusi pokazuju da u epidemijskim sezonama unatoč 15-20 provedenih aplikacija spomenutim zamjenama možemo očekivati štete na urodu jabuka 30-50 %
Zbog specifičnog načina djelovanja na uzročnike biljnih bolesti (tzv. “multi-site” učinak) nema opasnosti od razvoja rezistentnosti ili otpornosti!

Radi boljeg uspjeha, mjere aplikacije se provode tijekom mirnih dana (bez jačeg vjetra) s povišenom relativnom vlagom zraka, uz povećani utrošak škropiva. Praktična iskustva potvrđuju bolju djelotvornost “plave zaštite” u plantažnim nasadima voćaka ako se metodom raspršivanja na volumen krošnje 10.000 m³/ha utroši barem 750 litara škropiva. Uspjeh je značajno manji ako se na krošnju istog volumena utroši manje od 500 litara/ha.

Tablica 2. Nedostaci bakarnih fungicida zbog kojih se njihova primjena u suvremenom voćarstvu sve više ograničava ili nastoji u skoroj budućnosti zabraniti/zamijeniti:
Dugogodišnja primjena bakarnih fungicida uzrokuje nakupljanje Cu++ u zemljištu iznad dopuštenih količina (>100 mg Cu/kg tla), što nepovoljno utječe na makro– i mikro-faunu i floru poljoprivrednih površina
Ispiranjem Cu++ iz poljoprivrednih površina dospijeva u površinske i podzemne vode
Nakon krčenja višegodišnjih nasada gdje su dugo godina korišteni bakarni fungicidi, može se pojaviti fitotoksičnost na nekim naknadno uzgajanim kulturama (npr. kukuruz, lucerna, repica, krumpir)
Zbog spoznaje da u krvi pacijenata uvijek ima povišene koncentracije bakra neke studije tvrde da je uzrok opake Alzheimerove bolesti kronično trovanje bakrom! Stoga neki liječnici i biolozi zahtijevaju trenutnu zabranu primjene bakra kao sredstva za zaštitu bilja

Dugoročna uporaba sredstva za zaštitu bilja na osnovi bakra radi suzbijanja različitih uzročnika bolesti hortikulturnog bilja uzrokuje nakupljanje bakra u tlu, što negativno može utjecati na žive zemljišne organizme (vidi Tablicu 2.). Značajno smanjenje uporabe bakarnih fungicida pridonosi obnovi bivšeg sastava živih organizama i obnovu plodnosti tla.

Stoga je sukladno mjerilima koja se temelje na riziku za zdravlje ljudi i okoliš (eko-toksikološka mjerila) Europska Komisija prijedlogom dana 11. ožujka 2015. godine objavila Provedbenu Uredbu 2015/408. Ona sadrži popis djelatnih tvari kandidata za zamjenu (77 djelatnih tvari). Među njima su i spojevi bakra (inačice bakrenog hidroksida, bakrenog oksiklorida, bakrenog oksida, bordoške juhe i trivalentnog bakrenog sulfata).

VAŽNO: Spomenuti popis kandidata za zamjenu nije popis zabranjenih djelatnih tvari. Navedeni spojevi su dostupni na tržištu, drže se sigurnima, ali bi mogli biti zamijenjeni kada bude dostupna alternativa! Razdoblje odobrenja kandidata za zamjenu je ograničen na najviše sedam godina. Odobrenje se jednom ili više puta može odobriti ponovno na razdoblje najviše sedam godina. Za bakarne fungicide kao moguća zadnja godina primjene u zemljama članicama EU spominje se 2024.

Da bi se dobio uvid u moguće dugoročne posljedice na biljno zdravstvo radi moguće zabrane sredstva na osnovi bakra provode se brojni pokusi i sistematska opažanja na različitim biljnim vrstama. Ova su istraživanja tijekom sedam godina zaštite bez bakra dokazala značajno povećanje populacije sljedećih uzročnika bolesti u voćnjacima i skladištima: kod jabuke i kruške Erwinia amylovora, Botryosphaeria spp., Nectria spp., Gleosporium spp. i Phytophthora spp., a kod bresaka i trešnja: Xanthomonas spp., Pseudomonas spp., Phomopsis spp. i Valsa spp.

Moguće povlačenje s tržišta sredstva za zaštitu bilja na osnovi bakra može u mnogim voćnim vrstama uzrokovati neuspjeh godišnjeg programa kontrole bolesti, visoke ekonomske gubitke i značajno skraćenje životnog vijeka voćnjaka. Stoga se danas znanstvenim istraživanjima nastoji pronaći kompromisno rješenje „održive plodnosti tla“ s „održivom zaštitom od uzročnika biljnih bolesti“ u voćarstvu. Pritom su dobra iskustva dobivena primjenom bakarnih pripravaka kao folijarnih gnojiva, kojima suzbijamo i uzročnike bolesti: npr. kao bakarni-glukonat (npr. FitoField) ili –helat (npr. Scudo) ili bakar + fosfit (npr. Tora Micro Blue) i slično.

Promjenom klime i mogućim ograničenjem bakarnih fungicida očekujemo značajno povećanje učestalosti šteta od nekih bakterijskih i gljivičnih bolesti u voćarstvu (Erwinia, Pseudomonas, Xanthomonas, Nectria, Valsa i dr.), sve do prijevremena propadanja i krčenja nasada. Novija istraživanja potvrđuju određenu djelotvornost folijarnih bakarnih gnojiva kao sredstva za zaštitu od uzročnika bolesti (npr. kao bakarni-glukonat ili –helat ili bakar + fosfit i slično). Snimio M.Šubić,

Prethodni članakZa lokalni razvoj 103 milijuna EUR do 2027.
Sljedeći članakŽganice ugodne arome, snažne i pitke
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.