Posljednjih godina svjedoci smo sve izraženijih klimatskih promjena, a voćari se svake vegetacijske sezone susreću s novim izazovima posebno što se tiče vremenskih prilika. Stoga je znanje o načinu života i funkcioniranju voćaka neophodno kako bi voćkama mogli pomoći i ublažiti te stresove, a istovremeno osigurati i zadovoljavajuće prirode odnosno dobru kondiciju voćke za iduću godinu. S obzirom na cijelu trenutnu situaciju u našoj domovini, ali i svijetu, vezanu uz COVID-19, pojavom niskih temperatura i ovakvim varanjem vremenskih prilika, ovo će biti još jedna izuzetno teška sezona za naše voćare, a ponuda domaćeg voća bit će upitna.
Voćke kao višegodišnje vrste prolaze kroz razne faze životnog i godišnjeg ciklusa koje su ključne za njihov normalni rast. Godišnji ciklus karakterizira razdoblje vegetacije i razdoblje mirovanja, a njihova izmjena je usko vezana s aktivnošću hormona i vremenskim prilikama.
Kako se „stvara“ otpornost voćke na niske temperature?
U vegetaciji su značajni hormoni rasta ili promotori (auksini, citokinini i giberelini), a ključni hormoni mirovanja (dormeni) su etilen i apscizinska kiselina. Promotori pri ulazu i izlazu iz mirovanja djeluju na slabiju otpornost voćaka na hladnoću i niske temperature, dok djelovanje dormena ima suprotnu ulogu.
Upravo zbog neuobičajenih vremenskih prilika krajem prošle vegetacije – duge i tople jeseni, kao i produljene berbe, voćke su već nespremno ušle u „zimu što se je moglo loše odraziti na diferencijaciju cvjetnih pupova (nevidljiva promjena unutar pupova koji iz vegetativne faze prelaze u generativnu fazu). Uz to treba spomenuti da je i prošla vegetacijska sezona bila specifična po mnogočemu. U nekim intenzivnim voćnjacima prirodi su bili dobri, međutim zbog nekih tehničkih problema (npr. manjak radne snage u berbi), kao i tople jeseni, berba plodova nekih voćnih vrsta (npr. jabuka) značajno se produljila. To je usporilo ulazak voćaka u mirovanje iz razloga što je bila veća produkcija giberelina u sjemenkama, pa time dormeni nisu mogli otpočeti svoje djelovanje (ranijim odstranjenjem mjesta sinteze giberelina otpornost je povećana). Uz to prirod je dosta i iscrpio voćke (posebno ako nisu redovito njegovane, a posebno prihranjivane).
U ekstenzivnim nasadima došlo je do izostanka priroda, što zbog izuzetno rodne 2018. godine (posljedica alternativna rodnost), što zbog loših vremenskih prilika na početku ili tijekom vegetacije. Stoga je u 2019. godini prirod gotovo potpuno izostao ili je bio vrlo nizak, a bio je izražen jak vegetativni rast.
Dulje razdoblje povišenih temperatura tijekom jesenskih mjeseci, neadekvatna berba u intenzivnim voćnjacima i izražen vegetativni rast u ekstenzivnim voćnjacima, rezultiraju duljim zadržavanjem lišća, pa su voćke dugo aktivne i ne steknu dobru kondiciju za povećanu otpornost na niske temperature.
Štete od ranoproljetnog mraza
U
različitim dijelovima naše zemlje došlo je do smrzavanja cvjetnih pupova,
cvjetova u različitim fenofazama ili tek zametnutih plodova. Najviše su
stradale koštičave voćne vrste koje inače prve procvatu (marelica, breskva,
šljiva, ponegdje i trešnja), zatim kruška, neke jagodaste vrste (borovnica,
jagoda), a i druge. Kod vrsta koje su prolistale, mladi listići su posmeđili
ili poprimili tamniju boju. Stupanj oštećenja prvenstveno ovisi o sorti, kao i
fenofazi u kojoj su se voćke trenutno nalazile. Najviše je došlo do smrzavanja
potpuno otvorenih cvjetova i tek zametnutih plodova, dok je kod nekih vrsta
došlo i do oštećenja pupova koji još nisu krenuli, iz razloga što je hladna
fronta trajala nekoliko dana i bila je praćena hladnim sjevernim vjetrovima
koji još dodatno pothlađuju tkivo. 
Kako prepoznati i uočiti štete od mraza i kako pomoći voćkama da se oporave možete pročitati u cjelovitom članku u tiskanom izdanju Gospodarskog lista u broju 7 od 15. travnja 2020.
