Prijevremeno opadanje plodova oraha posljednjih je godina sve veći problem, i u profesionalnim nasadima i na solitarnim stablima u okućnicama. Najjače dolazi do izražaja mjesec dana prije berbe, a štete na urodu najčešće iznose od 40 do 70 %. Nerijetko je uništen i cijeli urod. Zbog toga je važno prepoznati uzročnike i znati što se još može učiniti.
Iskusno oko voćara ovu pojavu može primijetiti tijekom cijelog ljeta, ali u manjem intenzitetu. U značajnijoj mjeri vidljiva je tek krajem treće dekade srpnja pa sve do berbe.
Prijevremeno opali plodovi pokazuju simptome nekroze zelene lupine. Lupina poprima tamnosmeđu ili crnu boju i vidljivo se smežura. Jezgre takvih plodova također su tamne i smežurane. Na njima je često prisutan micelij hiperparazitnih gljivica iz rodova Penicillium spp. i Aspergillus spp., koje izazivaju pljesnivost jezgre.
Vlasnike nasada posebno zbunjuje jedna činjenica. Otpali plodovi samo 15-ak dana ranije na stablu su izgledali naočigled zdravi.
Uzročnici prijevremenog opadanja plodova oraha
Uzročnici prijevremenog opadanja mogu biti fiziološki i biološki.
Fiziološki uzročnici
Među fiziološkim čimbenicima najvažniji su:
- ekstremno visoke dnevne oscilacije temperature nakon oplodnje i formiranja ploda,
- slaba oplodnja zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta,
- ekstremno visoke dnevne temperature uz nedostatak vode.
Ipak, takve plodove stablo oraha odbacuje već krajem proljeća i početkom ljeta.
Biološki uzročnici: štetnici, bakterije i gljivice
Od bioloških čimbenika najčešći su napadi štetnih kukaca te gljivična i bakterijska oboljenja. U nasadima oraha najčešći su štetnici orahova muha, jabukov savijač, granotoč i stjenice. Svojom ishranom oštećuju plodove ili rodne grane. Na taj način otvaraju put fitopatogenim gljivicama i bakterijama.
Simptomi gljivičnih i bakterijskih oboljenja mogu se pojaviti na svim biljnim organima oraha. Najznačajnija su ipak ona koja se razvijaju na samom plodu. Kvarenje i prijevremeno opadanje plodova u svim fazama razvoja najčešće izaziva bakterija Xanthomonas arboricola pv. juglandis. Ona je uzročnik bakterijske (crne) pjegavosti oraha.
Gljivični rak oraha
Prijevremeno opadanje plodova mogu uzrokovati i gljivice iz roda Botryosphaeria spp. One na orahu najčešće izazivaju gljivični rak, koji se očituje odumiranjem debla, skeletnih grana i rodnih grančica. Kod jače zaraze i povoljnih uvjeta bolest može zahvatiti i peteljku ploda. Posljedica su nekroza i opadanje plodova.
Smeđa nekroza ploda oraha (BAN)
Najčešći uzročnik prijevremenog opadanja plodova posljednjih godina u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, jest smeđa nekroza ploda (eng. Brown apical necrosis – BAN). Riječ je o složenom oboljenju. Izaziva ga kompleks patogenih i hiperparazitnih gljivica iz rodova Fusarium spp., Alternaria spp., Phomopsis spp., Botryosphaeria spp., Aspergillus spp. i Colletotrichum spp. Uz te gljivice vrlo je često zabilježena i bakterijska pjegavost, što problem dodatno komplicira.
Znanost i struka zasad ne znaju koja je gljivica primarni, a koja sekundarni patogen. Moguće je i da se radi o sinergijskom učinku više patogena. Međutim, novija istraživanja potvrdila su da patogeni iz rodova Xanthomonas spp. i Fusarium spp. prodiru u plod kroz njušku i vrat tučka. Odatle se bolest postupno širi na unutarnja tkiva ploda. Za praksu to znači da plod oraha treba štititi već od cvatnje i oplodnje.
Kako razlikovati simptome nekroze zelene lupine?
Voćarima amaterima simptomi bakterijske pjegavosti i smeđe nekroze često promaknu tijekom ljeta, dok su plodovi još na stablu i u intenzivnom razvoju.
Bakterijska pjegavost na početku se očituje kao crne, udubljene lezije na plodovima. One se postupno spajaju u karakteristično nekrotično tkivo lupine.
Smeđa nekroza na početku izgleda slično. Najčešće se uočava na vršnom dijelu ploda (tučak) ili oko peteljke, kao tamnjenje zelene lupine. Ta su tamna mjesta mekana na dodir. Kako bolest napreduje, simptomi zahvaćaju gotovo cijelu površinu lupine.
Je li kriva orahova muha?
Većina voćara amatera i dalje smatra da je glavni uzrok kvarenja i crnjenja plodova oraha orahova muha. Ona doista izaziva nekrozu i tamnjenje zelene lupine. Vrlo slične simptome može uzrokovati i jabukov savijač.
Da biste točno utvrdili uzročnika, otvorite plod i pregledajte ima li u njemu ličinki orahove muhe ili gusjenica jabukova savijača. Postoje i dva jasna razlikovna simptoma:
- kod napada štetnika nekrotična lupina se ne smežura brzo, kao kod gljivičnih i bakterijskih oboljenja,
- napadnuti plodovi najčešće ne opadaju prijevremeno, nego ostaju na stablu do berbe ili čak do proljeća.
Gotovo se sa sigurnošću može tvrditi sljedeće: u nasadima gdje su se prethodnih godina provodili ciljani tretmani protiv orahove muhe, u 80 do 90 % slučajeva kvarenje i opadanje plodova uzrokuju gljivična i bakterijska oboljenja.
Mogućnosti zaštite oraha
Od glavnih štetnika, orahove muhe i jabukova savijača, nasadi se mogu relativno dobro zaštititi. Pritom se kombiniraju preventivne, biološke i kemijske metode. Zaštita od gljivičnih i bakterijskih oboljenja puno je teža.
Situaciju u EU dodatno otežava regulativa o integriranoj zaštiti bilja (IPM). Zbog nje je ukinuta registracija velikom broju učinkovitih insekticida i fungicida. Osim toga, zaštita manjih nasada i solitarnih stabala nije ekonomski opravdana. Ograničavaju je i visina i volumen krošnje te skupi uređaji potrebni za učinkovito tretiranje.
Mehanizmi zaraze smeđom nekrozom i bakterijskom pjegavošću još nisu razjašnjeni. Zato u svijetu zasad ne postoje preporuke za učinkovite mjere zaštite.
Iskustva iz Kalifornije, Italije, Turske i Francuske
Poljski pokusi u Kaliforniji, Italiji i Turskoj pokazali su da pripravci na bazi tebukonazola i mankozeba relativno dobro suzbijaju smeđu nekrozu, ako se primjenjuju od cvatnje i oplodnje. Stoga su u Italiji još 2010. pokrenuti postupci za proširenje primjene ovih aktivnih tvari na orah.
Bakterijska pjegavost, s druge strane, može se suzbijati jedino baktericidima. Struci je odavno poznato da pripravci na bazi bakra imaju i baktericidna svojstva. U Kaliforniji i Francuskoj preporučuju se čak četiri tretmana bakrenim pripravcima. Provode se od faze pred otvaranje pupova do faze formiranih plodića. Važno je napomenuti da se bakreni pripravci ne smiju primjenjivati za vrijeme cvatnje i oplodnje.
Voćarima u Kaliforniji na raspolaganju su i pripravci na bazi kasugamicina. Riječ je o antibioticima registriranima u voćarstvu. Primijenjeni u cvatnji i oplodnji, prilično uspješno sprječavaju zarazu bakterijskom pjegavošću.
Stanje u EU i Hrvatskoj
Od 2021. godine pripravcima na bazi mankozeba ukinuta je registracija u EU. Primjena antibiotika u biljnoj proizvodnji potpuno je zabranjena. Prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu (FIS), u Hrvatskoj su registrirana 24 pripravka na bazi tebukonazola. Nažalost, nijedan nije registriran za primjenu u orahu.
Preporuke voćarima
S obzirom na sve navedeno, voćarima se preporučuje sljedeće:
- skupljajte prijevremeno otpale plodove, iznesite ih iz nasada i spalite,
- navodnjavanjem smanjite klimatski stres (sušu) u nasadu,
- u stresnom razdoblju koristite preparate registrirane kao biostimulatori ili ojačivači bilja, kako biste ojačali obrambene mehanizme stabla,
- suzbijajte kukce koji bodu i sišu, poput stjenica i lisnih uši, jer prenose i šire gljivične i bakterijske patogene,
- višekratno primijenite bakrene pripravke, od opadanja lišća nakon berbe (jesen) do početka cvatnje.
Naslovna foto: Shutterstock
