S obzirom na biološke odlike maline, ekološke i tehničko- tehnološke zahtjeve i mogućnosti plasmana, za voćarska područja u Hrvatskoj malina predstavlja najperspektivniju vrstu iz skupine jagodastog voća.
Plodovi maline su zahvaljujući visokom sadržaju hranjivih i ljekovitih sastojaka izuzetno cijenjeni, i za potrošnju u svježem stanju i kao sirovina za prehrambenu industriju.
Najveći prinosi na propusnom tlu
Malina (Rubus idaeus) je grmolika, višegodišnja biljka s plitkim korijenom i visokom produktivnošću biomase. Rodni dio maline čine dvogodišnji prirasti koji po donošenju roda odumiru. U odnosu na mnoge druge voćne kulture, malina ima niz prednosti. Može se uspješno uzgajati i na lošijem tlu, nema velikih zahtjeva u pogledu klimatskih uvjeta, brzo rodi, tehnologija uzgoja je jednostavna, te je tražen proizvod na tržištu koji omogućuje brz povrat ulaganja.
Za uspješan uzgoj maline najpogodnija su područja umjerene klime (srednje mjesečne temperature oko 10 °C i ukupne godišnje padaline 800-1000 mm, uz njihov pravilan raspored), s nešto svježijim ljetima i umjereno oštrim zimama. Također, za dobro projektiran nasad malina preporučuje se sadnja u toplijim krajevima sjeverne ekspozicije, dok se u hladnijim krajevima preferira sadnja na južnim ekspozicijama uz nagib terena do 10 %.
Najveće prinose malina ostvaruje na visoko propusnom tlu (pjeskovito i pjeskovito-ilovasto) koji sadrži visok udio humusa (>3 %) i čija se kiselost (pH) kreće izmedu 5,5 – 6,5.
Najvažnije sorte
Malina se najčešće razmnožava zrelim ili zelenim izdancima. Sadni materijal mora imati deklaraciju koja jamči sortnu čistoću i potpunu zdravstvenu ispravnost. U izboru sorti maline treba koristiti sorte prilagođene lokalnim pedoklimatskim uvjetima, te sorte koje su otporne na štetočine. Poželjno je dati prednost autohtonim sortama.
Willamette je trenutno najzastupljenija sorta maline u Hrvatskoj. Veliku zastupljenost u proizvodnji ova sorta duguje visokoj toleranciji na ekonomske najznačajnije bolesti maline koje kod drugih sorti predstavljaju značajnu teškoću.
Osim Willamette, ekonomski najvažnije sorte maline su Meeker, Tulameen, Gradina, Malling Exploit i Malling Promise.
Priprema tla
Prilikom izbora parcele na kojoj će se podizati ekološki nasad maline vrlo je važno koja kultura je na tom području prethodno zasađena. Kao kvalitetne predkulture maline smatraju se grahorice, djetelina i sve kupusnjače. Izrazito nepovoljne predkulture su krumpir, paradajz, paprika, jagoda, malina, kupina i sl. Ako parcela na kojoj će se saditi malina graniči s parcelom na kojoj se odvija konvencionalna proizvodnja, potrebno je podići zelenu barijeru (živa ograda) visine najmanje 1,5 m u cilju spriječavanja nanošenja pesticida vjetrom sa susjedne parcele.
Od pravilne pripreme tla u velikoj mjeri ovisi količina uroda i kvaliteta plodova. Ako je tlo na kojem se želi podići nasad maline nešto slabije kvalitete, potrebno je popraviti njegovu plodnost, odnosno poboljšati njegova fizička i kemijska svojstva. Poboljšanje plodnosti tla obavlja se gnojidbom stajskim gnojem, a prema potrebi izvodi se i kalcifikacija (popravka pH vrijednosti tla). Poslije gnojidbe pristupa se oranju tla na dubini od 30- 40 cm, pri umjerenoj vlažnosti tla i to najmanje mjesec dana prije početka sadnje. Nakon navedenog postupka, tlo se površinski priprema za sadnju što podrazumijeva tanjuranje i drljanje. Pri podizanju nasada maline postavljaju se stupovi (drveni, betonski ili metalni) i 2-3 reda pocinčane žice.
Uspravni niz uz žicu je danas standardni sustav uzgoja ove vrste. Ovaj način uzgoja maline osigurava dovoljno manipulativnog prostora u malinjaku, visoke urode i dobru kakvoću ubranih plodova.
Razmak sadnje između redova kreće se 2,5-3 m, a u redu, sadnica od sadnice, 0,30-0,50 m. Na ravnom terenu smjer formiranja redova treba biti u pravcu sjever-jug, a na blago nagnutim terenima smjer, u skladu s nagibom terena.
Sadnja
Sadnice moraju biti posađene 3-5 cm dublje nego što su bile u rasadniku. Nakon sadnje izdanke je potrebno skratiti na 3 razvijena pupa, tj. na 30 cm iznad zemlje. Nakon sadnje u prvoj godini, iz korijena svake sadnice se ostavlja 2-5 novih izdanka s postranim izbojima koje se trebaju slobodno razvijati. Nakon prve berbe potrebno je redovito svake godine provoditi dvije vrste rezidbe, osnovna rezidba nakon berbe (od kolovoza do studenog) te rezidba na zeleno tijekom proljeća. Od ovih mjera rezidbe ovisi proizvodnja maline te trajnost nasada. U ekološkoj proizvodnji maline zabranjeno je spaljivanje biljnih ostataka poslije rezidbe.
Ekološka zaštita
Zaštita nasada maline se temelji na primjeni preventivnih mjera koje će spriječiti pojavu štetnika i bolesti. Uporaba kemijskih sredstava za zaštitu bilja nije dopuštena. Dozvoljena je uporaba bioloških pripravaka koji se mogu koristiti kao sredstva za zaštitu bilja, gnojidbu te kao ojačivači bilja. Za pripremanje bioloških pripravaka najčešće se koriste kopriva, gavez, pelin, preslica, češnjak, hajdučka trava itd. Pored navedenog, dozvoljena sredstva u zaštiti bilja su prirodni neprijatelji štetnika, repelenti i atraktanti, bakarni pripravci, sumpor u prahu ili topivi sumpor, soda bikarbona, propolis, kalijev sapun, biljna ulja, parafinska ulja, bioinsekticidi.
Najvažniji štetnici maline su malinin pupar (Byturus tomentosus), malinina uš (Amphorophora idaei), malinin cvjetar (Anthonomus rubi), malinina grinja (Phyllocoptes gracilis), malinina mušica galica (Lasioptera rubi), a od bolesti najviše štete izazivaju kestenjasta pjegavost izdanaka maline (Didymella applanata), sušenje mladica maline (Leptosphaeria coniothyrium), siva plijesan (Botrytis cinerea), antraknoza maline (Elsinoë veneta), crvenilo korijena maline (Phytophthora fragariae var. Rubi).
Korov se u ekološkom nasadu maline uništava fizikalnim i mehaničkim načinom. Međuredni prostor se može održavati zasijavanjem višegodišnjih trava koje će poslužiti kao malč. Malčem se spriječava rast korova, gubitak vlage, stvaranje pokorice, a njegovim razlaganjem obogaćuje se tlo organskom materijom. Uporaba mineralnih gnojiva u ekološkom uzgoju maline nije dozvoljena.
Berba Plodovi maline se beru u više navrata jer ne sazrijevaju istovremeno. Plodovi namijenjeni za potrošnju u svježem stanju beru se dva dana prije pune zrelosti, a plodovi maline namjenjeni za proizvodnju džemova, sokova ili ostalih prerađevina beru se u punoj zrelosti. Proizvođač koji ima namjeru pokrenuti ekološku proizvodnju maline treba imati osnovno znanje o sustavu ekološke proizvodnje i surađivati sa savjetodavnom službom.
Izvor: Gospodarski kalendar
.){kind=link}