Rijetko se kod nas dogodi, da jedan umirovljeni hrvatski general, pored toga i magistar inženjer elektrotehnike, krene nakon odlaska u punu starosnu mirovinu u poljoprivredni poduhvat. Upravo je to učinio Ivan Beneta, kojeg smo nedavno posjetili na njegovoj plantaži u mjestu Sonković. A kako je Ivan od vojnika i generala postao uspješni plantažer, doznali smo od njega samog, uz čašicu dobre rakije i blagi povjetarac s Prokljanskog jezera.
Ivan je umirovljen krajem 2013., a već u 2014. godine je registrirao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Nakon nekog vremena i sin je pokazao interes za tu ideju. Potaknuo ga je da se raspita o mogućnostima zakupa neke veće parcele za sadnju trajnog nasada.
Sve veći značaj poljoprivrede
-Bio sam dosta iznenađen stavom svog sina jer je on „gradsko dite“. Do tada nije pokazivao interes za poslovima u poljoprivredi. Međutim morao sam ozbiljno shvatiti njegove riječi jer on kao menadžer u jednoj međunarodnoj korporaciji prati tržište i trendove na svjetskoj razini. Rekao mi je da će poljoprivredna zemlja i hrana u budućnosti imati sve veći značaj, te da bi on i supruga željeli da pokrenemo jedan veći projekt u poljoprivredi, započinje Ivan.
- Je li bilo teško početi?
–Nije bilo teško, sve je dalje bila rutina uz savladavanje poneke neočekivane zapreke; pregled parcela od Vlade predviđenih za davanje u zakup i odabir parcele, priprema papira za natječaj, izrada gospodarskog programa, usklađivanje s državnim projektom „NATURA 2000“, izrada tehnološkog projekta, elaborata ocjene potrebe izrade procjene utjecaja trajnog nasada na okoliš, izrada elaborata navodnjavanja, obilazak banaka, ugovaranje poslova. Parcelu od 30 ha u Sonkoviću, preciznije u zaseoku Prukljan uz Prokljansko jezero na Krki smo odabrali s Vladinog popisa parcela predviđenih za davanje u zakup jer je u području Skradina, dakle u istoj lokalnoj jedinici u kojoj smo otvorili OPG. Pored toga na odluku je utjecala mikrolokacija i mikroklima; zatim nagib terena, sastav tla, uvid u geološke karte glede mogućnosti pronalaska vode bušenjem zdenca.
- Teška odluka mora se priznati. Evo ovdje oko nas škrt kamenjar, minirani tereni, okolo zapušteni pašnjaci… Nije bilo lako sve ovo dovesti u kulturu. Jeste li imali podršku od regionalne i lokalne zajednice?
–Nakon što smo odabrali ovu parcelu, trebalo mi je oko šest mjeseci za pripremu potrebnih papira uz zahtjev Ministarstvu poljoprivrede za raspisivanjem natječaja. Parcelu smo dobili jer smo imali najviše bodova među, čini mi se, pet kandidata. Sklopili smo s Ministarstvom ugovor i u posjed stupili početkom 2018. godine. Zemlja je bila na minski sumnjivom području. Uz pomoć i razumijevanje djelatnika regionalnog centra za razminiranje, provjerena je i skinuta je s tog popisa. Iduća zapreka je bila vezana uz projekt „Natura 2000“ te smo u pregovorima s Ministarstvom zaštite okoliša parcelu uspjeli skinuti s tog popisa.
–Pri tome je veliku pomoć i razumijevanje pokazala voditeljica Ureda za komunalne poslove i zaštitu okoliša Šibensko Kninske županije. Meni je Rješenjem postavila vrlo jasna ograničenja vezana za zaštitu okloliša. S druge strane je pomogla realizaciju tako što je uvjerila svoje ministarstvo da treba poduprijeti ovakav projekt. Grad Skradin je također pokazao razumijevanje i potporu projektu, od samog gradonačelnika tako i od nadležnih službi. Mislim da su to dobri primjeri kako se lokalne i regionalne službe trebaju postaviti. Dobro su me prihvatili i mještani Prukljana. Kod njih sam u dvorištima u početcima odlagao pristiglu opremu i mehanizaciju. Pomagali su mi u sadnji i pomažu mi i danas u održavanju plantaže. Ponekad mi uskoče i rođaci i prijatelji i sve to skupa stvara jednu socijalnu mrežu bez koje bi projekt teže opstao.
- Puno prije pojave cvijeta na vašim bajamima sudjelovali ste u osnivanju interesnog klastera uzgajivača bajama, pod imenom Dalmatinski bajam. Koliko vas se plantažera priključilo i jeste li zadovoljni odazivom i aktivnošću?
–Na inicijalnim sastancima je bilo nešto više od 20 plantažera. Većina nas ima nasade u podizanju. To znači da se prvi ozbiljniji urod pa i utjecaj na tržište može očekivati tek u godinama koje slijede. To je ujedno i razlog zašto još ne možemo registrirati proizvođačku organizaciju. Jednostavno nemamo još propisima uvjetovanu količinu proizvoda da bi se registrirali. Ono što sam zapazio i što jako veseli jeste činjenica da je više od 50 posto vlasnika plantaža bajama s visokom stručnom spremom.
–To prepoznajem kao jako dobar trend iz najmanje dva razloga. Prvo, ruši pogrešno uvriježeni dojam da je poljoprivreda djelatnost neškolovanih kadrova. Drugo, poljoprivredu seoskih obiteljskih gospodarstava od svaštarenja uglavnom za osobne potrebe okreće prema ozbiljnijim poslovnim projektima u kojima postajemo svjesni potrebe za suradnjom, praćenjem noviteta i trendova, zajedničkim nastupom na tržištu uz brendiranje i očuvanje visoke kvalitete proizvoda.
Uloženo puno rada i opreme
- Ovo već sliči na pravu plantažu autohtonog mediteranskog voća, bajame, masline i smokve, uređeno zemljište… posađene su mlade voćke, ovdje je uloženo mnogo rada i opreme!
–Od početka 2019. do proljeća 2021. godine pripremili smo pikhammerom i sitnilicom kamena više od 25 hektara zemljišta. Posadili smo 4.200 sadnica bajama i 1000 maslina na ukupno oko 22 ha. Dio je ostao za ceste, ogradu, skladište parking i slično, a ostalo je nepripremljeno i neposađeno oko 3,5 ha. Uz navedeno, postavili smo 2,5 km ograde, izbušili zdenac za vodu… iskopali smo 7 km kanala za podzemne cijevi navodnjavanja i 800 m kanala za razvod struje. Uz angažiranje domaće firme Bioplan iz Trogira postavili smo rezervar za navodnjavanje kapaciteta 815 m³. Ugradili smo pumpe i automatiku za punjenje rezervara i za navodnjavanje. U međuvremenu su nabavljena 2 traktora s nešto priključnih uređaja. Ovih dana nam stižu atomizer kapaciteta 2.000 litara od našeg domaćeg proizvođača Leško i tresač traktorski od španjolskog proizvođača Solano. Već drugu godinu imamo i zaposlenog radnika, a s izlaskom plantaže na rod planiramo zaposliti još ljudi.
- Koliko sve to košta i kojim sredstvima ste ovo napravili?
–Za sve navedeno utrošeno je nešto više od 2 milijuna kuna; većinom iz kredita te angažiranjem obiteljskih sredstava i osobnog rada. Banke sam obilazio oko šest mjeseci kako bih uopće pronašao banku zainteresiranu za kreditiranje projekta u poljoprivredi. Jedino je jedna banka pokazala interes te su mi odobrili kredit s relativno povoljnim uvjetima i uz poček od 5 godina, odnosno po uvjetima HBOR-a. Pored toga, za bušenje zdenca i opremanje bušotine te za atomizer, tresač i solarne panele povlačimo sredstva potpore EU kroz mjere 6.3 i 6.2 Ministarstva poljoprivrede. Prijavili smo se i na još neke natječaje te čekamo rezultate i obavijest jesmo li prošli ili ne. Uz navedeno, dobivamo i nešto sredstava kroz izravne poticaje od čega pokrivamo dio troškova gnojidbe, rezidbe i agrotehničke zaštite.
- Koji je sortiment posađenih bajama?
–U dogovoru i uz savjet gospodina Mate Žanića iz rasadnika Geront iz Kaštela, koji mi je i pripremao sadnice, sadio sam Texas oko 50 posto, Feragnez 40 posto, Fra giulio grande 9 posto i Tuono 1 posto. To su srednje kasne sorte koje cvatu negdje sredinom ožujka. Za razliku od nekih drugih plantažera u okružju koji su uglavnom sadili sadnice golog korijena, Žanić mi je pripremio i isporučio sadnice u plastičnim spremnicima. To se pokazalo kao puni pogodak jer se uspješno razvija više od 99 posto sadnica. Osušilo ih se vrlo malo jer nije bilo šokova zbog presađivanja s obzirom da su u sadnu jamu stavljani skupa sa zemljom. Prvi rod očekujem ove godine jer bajam počinje rađati treću godinu nakon sadnje. Na puni rod bi trebali izaći negdje oko 2027.Tada očekujem oko 10 kg bajama u ljusci odnosno oko 4 kg jezgre po stablu.
- Što nam možete reći o svojstvima ovih sorata, jesu li osjetljive i kako ste to riješili?
–Bajam je dosta otporan na sušu, voli ocjedite, prozračne i osunčane terene. Dat će plod svake godine ako ga u vrijeme cvatnje ili trijebljenja zametnutog ploda ne pogodi mraz. Prinos dosta ovisi o gnojidbi i navodnjavanju tako da smo dosta uložili u sustav navodnjavanja. U petoj bušotini koju smo izbušili pronašli smo vodu, ali je u njoj ljeti, kad nam najviše treba, oko 4 promila soli. Stoga tražimo rješenje te smo za desalinizator u pregovorima s dobavljačem opreme koji se želi pojaviti na našem tržištu.
–Poslao sam i zahtjev Ministarstvu poljoprivrede da u popis opreme za navodnjavanje stave i desalinizator. Sve kako bi se za njega mogla dobiti sredstva potpore ako se prođe na natječaju za EU sredstva. Kad dobijete odgovor da oni ne mogu staviti taj uređaj na popis jer ga nema na postojećem popisu opreme. Onda vas to izbaci iz takta. Već sam navikao da ništa kod nas ne ide jednostavno. Na kraju se ipak naiđe na razumijevanje i problem se riješi. Tako se nadam da će se i ovo pitanje riješiti jer pitanje zaslanjivanja zdenca nije samo moj problem.
Priroda je sama kadra uspostaviti ravnotežu
- Uza sav rad i poteškoće, odlučili ste se još i za ekološku proizvodnju, još jedan teret. Ima li problema u uzgoju i zaštiti od bolesti i štetnika, imate li problema s oprašivanjem?
–Već treću godinu sam u ekološkoj proizvodnji. To jako ograničava gnojidbu i zaštitu od štetnika te poskupljuje proizvodnju i povećava rizike. Svjestan sam da moramo u poljoprivredi smanjiti unos kemijskih sredstava radi zaštite zdravlja. Svi poznati domaći štetnici na bajamu pojavljuju se i na ovoj plantaži, ali ne dižem paniku na svaku takvu pojavu. Smatram da je priroda kadra sama uspostaviti neku ravnotežu. Ja pomažem koliko mogu na način da radi boljeg oprašivanja zamolim obližnje pčelare da rasporede na plantažu svoje pčele u vrijeme cvatnje.
–Ove godine smo to i napravili te ćemo vidjeti koliko pomaže jer očekujemo prvi urod na trogodišnjim sadnicama bajama. Koristim isključivo termički obrađeno, peletirano gnojivo s ekološkom licencom čime smanjujem mogućnost unosa korova i štetnika. Napravio sam i peradarnik. Ove ću godine pustiti tuke da smanjuju broj skakavaca i cvrčaka koji su se prošle godine pojavili u većem broju.
U poljoprivredi treba biti kreativan!
- Neće proći mnogo vremena i počet će berba, poslovi oko finalizacije proizvoda, u kom obliku mislite plasirati proizvod?
–Prije razmišljanja o eventualnom pogonu za preradu proizvoda moram pripremiti i posaditi preostalih tri i pol hektara. To znači još oko 1.200 sadnica. U nekim planovima imamo ideju prerade dijela ploda bajama u bademovo ulje, ali to je vjerojatno još na ,,dugom štapu“. Dijelom zbog toga što moramo paziti da se ne „preinvestiramo“, a dijelom i što neki koraci ovise o stavu i potrebnim dozvolama od države koja je vlasnik zemljišta. Naime Ministarstvo poljoprivrede već četiri godine ima na stolu moj zahtjev za otkupom dijela zakupljenog zemljišta na kojem bih postupno gradio skladišne i prerađivačke kapacitete, ali odgovora još nema.
–To mi stvara određene probleme jer mi je u ratu porušena rodna kuća u obližnjim Dubravicama. Nemam gdje odložiti ni alat, a kamoli skladištiti gnojivo, plodove proizvodnje i tehniku. Dio problema sam riješio nabavom tri polovna kontejnera i podizanjem montažne nadstrešnice na plantaži. Ali uskoro ću morati osigurati adekvatne kapacitete za sušenje i skladištenje bajama jer kroz koju godinu očekujem prinos od oko 50-60 kubnih metara bajama u ljusci. Ako se uplijesni umjesto da se osuši – bolje da nisam ni ulazio u projekt!
–U poljoprivredi kao i u svakom drugom poslu možemo i moramo biti kreativni i nikada nije dosadno. Ove godine pčele, perad, desalinizator. U idućem razdoblju završetak sadnje, gradnja skladišta, kasnije slijedi razmišljanje o prerađivačkim kapacitetima i turizmu. Kao što vidite, projekt nema završetka, bit će završen samo ako ga napustimo. Svaki korak na tom putu koji uspješno savladamo nas veseli. A mene osobno najviše veseli kad se na plantaži okupi cijela obitelj, kad vidim unuka Olivera koji uskoro puni 3 godine kako uživa u slobodi na selu izvan gradske gužve. Nadam se da će ostati tako zainteresiran i da će dolaziti što češće pa će polako i bez nekog napora s odrastanjem moći i pomoći.
