Lijeska je jednodomna voćna vrsta, muški i ženski cvjetovi su prostorno razdvojeni ali se nalaze na istom stablu, odnosno na istom izbojku. Lijeska rodi na jednogodišnjim izbojcima na kojima se nalaze ženski mješoviti pupovi i muške rese. Ti jednogodišnji izbojci mogu biti i nastali iz mješovitih ženskih pupova prethodne godine ili iz vegetativnih pupova.
Za razliku od drugih voćnih vrsta u pogledu cvatnje lijeska je specifična jer cvate tijekom zime, međutim oplodnja se događa u drugoj polovici svibnja. Zbog navedenog tijekom rezidbe vrlo je lako uočiti rodne izbojke.
Ono što je još potrebno napomenuti da lijeska prirodno stvara korijenove izdanke, koji nastaju na adventivnim pupovima na korijenu ili, u određenim slučajevima, na korijenovom vratu.
Rezidba nakon sadnje i formiranje uzgojnih oblika
Lijeska se može uzgajati u obliku grma ili u obliku stabla. Oba uzgojna oblika su zastupljena u plantažnim nasadima u Republici Hrvatskoj, iako razne uzgojne forme grma prevladavaju. Oba uzgojna oblika imaju svoje specifičnosti, a potrebno je navesti da lijeska prirodno naginje formi uzgojnog oblika kompaktnog grma (naime, stalno stvara korijenove izdanke). Također, prije napomene prednosti i nedostataka navedena dva načina uzgoja, potrebno je napomenuti da u ovisnosti o sorti varira lakoća formiranja uzgojnog oblika stabla. Npr. sorte koje su bujnije i imaju uspravniji rast puno lakše se formiraju u navedeni uzgojni oblik (npr. sorte ‘Haleski div’ i ‘Rimski’) od sorata koje imaju položeniji način rasta (npr. sorta ‘Istarski Duguljasti’). Također, lijeska može biti uzgajana na vlastitom korijenu ili cijepljena na medvjeđu lijesku (Corylus colurna L.).
Ako je na istu cijepljena, tada ne stvara korijenove izdanke i puno lakše se formira uzgojni oblik stablo. Međutim, u praksi je primijećeno da onda stvara izdanke iznad cijepnog mjesta, koje je potrebno uklanjati. U prvim godinama formiranja uzgojnog oblika nužno je redovito uklanjati korijenove izdanke jer oni nepotrebno predstavljaju konkurenciju razvoja odabranim izbojcima te mogu produžiti formiranje za koju godinu. Specifičnosti uzgoja lijeske u obliku raznih inačica grma je ranije stupanje u rodnost, lakša regeneracija ako dođe do oštećenja (može se zamijeniti samo jedan dio grma, a ne mora cijelo stablo) i činjenica da lijeska prirodno naginje toj uzgojnoj formi te veća bujnost. Specifičnosti uzgoja u obliku raznih inačica stabla su značajno veća mogućnost mehaniziranja svih zahvata te posljedično manji utrošak radne snage, jednostavnija pomotehnika, lakše suzbijanje korijenovih izdanaka i manja bujnost te posljedično veća rodnost po jedinici površine. Upravo uslijed sve skuplje radne snage, u zapadnim zemljama se sve više prelazi na uzgojni oblik stabla.
Razne inačice grma
Uzgojni oblik u obliku grma se najčešće uzgaja u obliku vaze, a može imati različite varijante, uključujući jednostavni i sastavljeni grm. U Hrvatskoj se najčešće koristi jednostavan grm, koji uključuje formiranje grma od jedne sadnice. Kod sastavljenog grma sadi se 3 ili više sadnice u trokut ili kvadrat, dok u Turskoj se koristi 5 do 6 sadnica u krugu od 1 m. Navedeni uzgojni oblik je najzastupljeniji u Turskoj. Ako se sade tri sadnice, tada je razmak 30 do 50 cm. Sadnice se sade ukošeno prema van. Unutrašnjost se ostavlja prazna kako bi svjetlost prodirala kroz nju. Kod oblika s jednom sadnicom, sadnice se u proljeće prikraćuju na 15 do 20 cm od zemlje. Iduće godine, ili iste u toku vegetacije, obavlja se izbor primarnih grana, a njihov broj može varirati od 3 do 5.
Grmolika vaza
Ovaj uzgojni oblik definira kratko deblo (od 20 do 40 cm). Nakon sadnje sadnice se prikrate na visini od 40-50 cm, čime se potiče rast lateralnih izbojaka na deblu koje će činiti buduće primarne grane. Potom se u drugoj godini odabiru 3 do 4 primarne grane, koje trebaju biti pod kutom od 30 do 40 ° u odnosu na zamišljenu provodnicu. S obzirom da ovakvim uzgojnim oblikom lijeska postaje manje bujna, po jedinici površine dobiva se veći broj sadnica. Međutim nedostaci primjene ovog uzgojnog oblika su problemi s mehaniziranjem određenih operacija, kao što je mehanizirano suzbijanje korijenovih izdanaka nastalih iz korijenovog vrata.
Stablo s uzgojnim oblikom popravljene vaze
Za formiranje ovog uzgojnog oblika sadnice trebaju biti zadovoljavajuće vegetativne razvijenosti, barem 1m visine. Ako sadnica nema navedenu visinu, tada ju je, a ako je na vlastitom korijenu, potrebno prikratiti na visinu koja će obuhvatiti 1 do 2 nodija, s blago kosim rezom u odnosu na zadnji pup. Ne preporučuje se sadnice manje visine ne prikratiti, jer dok se razvije tražena visina, deblo će vjerojatno biti iskrivljeno. Potom se sadnice prikraćuju na visinu od 0,9 do 1 m od zemlje.
Iduće vegetacije odabiru se 3 do 4 primarna izbojka koja će činiti buduće primarne grane koje bi trebale tvoriti kut grananja u odnosu na zamišljenu provodnicu od 35°. Razmak između osnovnih izbojaka bi trebao iznositi 15 do 20 cm. Svi novi izbojci koji rastu iz debla se uklanjaju, kao i sve suviše vertikalne sekundarne grane i one rastu u unutrašnjost krošnje. Ukoliko primarne grane nisu iste po bujnosti, utoliko ih je potrebno ujednačiti rezom prorjeđivanjem.
Razne inačice visoko-intenzivnog oblika uzgoja lijeske
Visoko-intenzivni uzgoj lijeske podrazumijeva najčešće uzgoj u obliku žive ograde. Tada se lijeska sadi na razmak od 2 do 2,5 m u redu, dok se u redu sade po dvije sadnice s razmakom od 35 do 40 cm vertikalne udaljenosti jedne od druge i pod kutom od 30-35° u odnosu na vertikalnu ravninu, a nagnute prema prostoru između redova.
U knjizi „Gajenja lijeska“ (2023) autori, Mičić, Đurić i Pašalić, predlažu uzgojni oblik GM – vaza. U suštini radi se o uzgojnom obliku sličnom kao kod stabla s uzgojnim oblikom popravljene vaze, ali se temelji na cikličnoj izmjeni rodnih grana koje u nosioci rodnosti. Autori navode da se inovativni pristup ogleda u činjenici debla sa nešto širim mjestom grananja kao bazom za cikličku izmjenu primarnih grana koje su svedene na rodne grane.
Pri formiranju uzgojnog oblika ukoliko su lateralna razgranjenja dobro razvijena uklanjaju se samo izbojci pri vrhu provodnice, a ako su lateralna razgranjenja slabije razvijena prikraćuju se kako bi se ojačalo i proširilo mjesto grananja na deblu. Na poziciji grananja na deblu formiraju se po 3 primarne grane te se idućih godina inicira rast najmanje dvije nove primarne grane. Na dvogodišnjim razgranatim granama uklanjaju se svi jači lateralni prirasti u vrhu. Autori preporučuju izmjenjivanje primarnih grana svakih 4 do 6 godina.
Rezidba u rodu
Za razliku od uvriježenog mišljenja lijesku je potrebno orezivati. Lijeska je izrazito heliofitna vrsta što znači da zahtijeva dosta svjetla koje je potrebno ako se želi osigurati dobra rodnost. Zbog toga potrebno je svake godine osigurati dobru osvijetljenost unutrašnjosti krošnje, što će utjecati na bolje zametanje generativnih pupova. To se postiže uklanjanjem izbojaka koji zasjenjuju unutrašnjost krošnje, uklanjanjem vodopija koje rastu kroz sredinu krošnje sa donjeg dijela krošnje (osim ako se mogu iskoristiti za popunjavanje praznog prostora na vrhu stabla, ili radi pomlađivanja, ali tada ih je potrebno položiti u željeni smjer), uklanjanjem izbojaka koji se međusobno križaju ili su preblizu jedan drugome, te se međusobno zasjenjuju.
Sorte sa širokim kutom grananja zahtijevat će manje rezidbe jer prirodno imaju šire kutove između grana koje omogućuju lakši ulazak svjetlosti. Kod jako gustih krošnji koje dosad nisu bile otvarane, uklanjanje potrebnog broja uspravnih grana u centru omogućit će ulazak više svjetla u krošnju. Pravilo je da kod jačeg reza treba ostaviti dio malih, slabijih grana kako bi se spriječio nastanak vodopija.
Rodnost lijeske je u izravnoj korelaciji s duljinom godišnjeg vegetativnog terminalnog rasta izbojka, koji bi za dobru rodnost trebao biti od 15 do 20 cm. Međutim ovo nije u potpunosti točno, jer nisu svi izbojci jednakog potencijala rodnosti. U SAD-u se u komercijalnoj proizvodnji preporučuje da se lijeska orezuje mehanički svakih pet godina, odnosno 1/5 nasada svake godine. Jedan izvor preporučuje da se kod jače rezidbe (svakih pet godina) ukloni oko pola rodne površine, a drugi da se ukloni oko 25 % (ili manje) rodne površine.
Nakon takve rezidbe prve godine prirod je smanjen, ali se bitno povećava u drugoj godini i kasnijim godinama. Navedeno opravdavaju sa ekonomskog stajališta, jer za uklanjanje 50% rodne površine sa 20% stabala je potrebno puno manje vremena od uklanjanja 5-8% rodne površine sa svih stabala svake godine. Međutim u pitanju su veliki nasadi, gdje sa minimalnim inputom ljudskom rada smanjuju se troškovi i podnosi se manji urod koji je uzrokovan navedenim načinom održavanja. Autor ovog teksta smatra da to nije prikladan oblik pomotehnike za većinu voćnjaka lijeske u Republici Hrvatskoj.
Za manje nasade (do cca 10 ha) redovna pomotehnika je nužnost. U knjizi „Gajenja lijeska“ (2023) autori, Mičić, Đurić i Pašalić predlažu inovativan pristup kod rezidbe lijeske u rodu, neovisno o uzgojnom obliku. S povećanjem razine razgranjenja opada produktivnost rodnih izbojaka. Sukladno navedenom visoki urodi mogu se održati jedino stalnim održavanjem mladog rodnog drveta na rodnim granama niže razine grananja. Oni predlažu da se ne stvaraju primarne grane kao trajni čimbenik voćnjaka, već da ih se korigira u rodnu površinu koja će se ciklički mijenjati (cca svakih 5. godina starosti).
Autori navode da kod trogodišnje rodne grane treba započeti rezidbu na rod. Izostankom intervencije doći će do prijenosa rodnosti u gornje dijelove izbojka te ogoljivanja donjih dijelova izbojka. Ono što je iznimno nužno za napomenuti da primarne grane, kao i jača bočna razgranjenja, ne smiju se rezati prikraćivanjem jer će rezultirati stvaranjem adventivnih pupova koje će uzrokovati formiranje jakih mladica. Navedene mladice će ugroziti rodni potencijal preostalog dijela primarne grane uslijed odumiranja niže pozicioniranih bočnih razgranjenja.
Sukladno navedenome, autori navode, da na primarnim izbojcima treba vršiti prorjeđivanje pri vrhu jakih bočnih mladica, odnosno produljnica se ostavlja a uklanjaju se bočne mladice izrazitog rasta. Kod grmolikih uzgojnih oblika rezidbi se pristupa u drugoj vegetaciji istim postupkom. Potom, nakon razvoja 5 do 6 razina razgranjenja (5.-7. godina nakon sadnje) pristupa se zamjeni primarnih grana. Idealno je da se nova osnovna grana već pripremi, a ako se ne pripremi onda se trenutna reže do osnove, te će se iz adventivnih pupova razviti nova.
Pročitaj još:
Rezidba lupinastih voćnih vrsta
