U Republici Hrvatskoj su u posljednja dva desetljeća značajno povećane površine na kojima se uzgajaju lupinaste voće vrste. Prema FAOSTAT-u 2010. godine orah, lijeska i badem su bili uzgajani na 4034, 2389 i 206 ha (respektivno), dok su 2024. godine uzgajani na 8500, 9080 i 1070 ha (respektivno). Iz navedenoga je vidljivo da je najveće povećanje uzgajanih površina ostvareno kod lijeske, a potom kod oraha te kod badema. Za pistacio ne postoje zabilježeni podatci.
U narodu prevladava uvriježeno, a netočno, mišljenje da je uzgoj lupinastih voćnih vrsta jako jednostavan što je doprinijelo popularnosti navedenih kultura. Sukladno navedeno smatra se kako neke lupinaste vrste nije potrebno orezivati nego samo „pustiti da rastu“, što ne može biti dalje od istine. U ovom prilogu broja detaljno će se opisati formiranje uzgojnog oblika i rezidba u rodu oraha, lijeske, pistacija, badema i pitomog kestena.
Osnovna načela rezidbe
Više je razloga rasta popularnosti uzgoja lupinastih voćnih vrsti, a oni uključuju:
- lakoću plasmana plodova i zadovoljavajuću otkupnu cijenu u odnosu na druge voćne vrste
- mogućnost čuvanja plodova dulje razdoblje u jednostavnijim uvjetima te posljedično mogućnost izlaska na tržište kad su prodajni uvjeti financijski povoljniji
- lakši uzgoj u odnosu na neke druge intenzivnije vrste
- mogućnost mehaniziranja mnogih operacija što smanjuje potrebu za radnom snagom koja je danas ograničena
- općenito veća otpornost na mraz (lijeske i oraha, u ovisnosti o sortimentu) u odnosu na neke tradicionalne voćne vrste
- državne subvencije koje se dodjeljuju po jedinici površine a navedene kulture imaju puno rjeđu sklop sadnje.
S obzirom na sve manju dostupnost radne snage u svijetu, zadnje desetljeće se sve više istražuju uzgojni oblici koji se mogu djelomično ili u potpunosti mehanizirati, a za što su određene lupinaste voćne vrste dosta pogodne.
Formiranje uzgojnog oblika i rezidba u rodu
Kod rezidbe potrebno je razlikovati 2 različita termina, a to je rezidba za formiranje uzgojnog oblika i rezidba u rodu. Formiranje uzgojnog oblika je posebna vrsta rezidbe koja se provodi od sadnje voćke do nastanka željenog uzgojnog oblika (npr. do oko 4 – 5 godina starosti voćke nakon sadnje). Ona je iznimno bitna kako bi se osigurala što snažnija struktura voćke koja može podnijeti velika opterećenja (veliki prirodi, nanosi snijega…), te omogućiti dobre uvjete u krošnji koji će utjecati na kvantitetu i kvalitetu priroda. Nakon formiranja uzgojnog oblika slijedi rezidba u rodu. Rezidba u rodu se zapravo temelji na održavanju postojećeg uzgojnog oblika, ravnoteže između generativnog i vegetativnog rasta voćke, povoljnih uvjeta u krošnji itd. Pravilnom rezidbom onemogućuje se ogoljivanje grana i seljenje rodne površine na rub krošnje.
Neželjene izbojke je najbolje uklanjati dok su mali kako bi nastale što manje rane koje će brže zacijeliti od velikih rana. Stoga već se u vegetaciji oni mogu uklanjati zelenom rezidbom, ali navedeno ne smije biti prekasno kako ne bi odgodilo ulazak u mirovanje. Općenito, rezidbu u mirovanju je najbolje provoditi kad je prošla opasnost od jako niskih temperatura, a opet prije kretanja vegetacije. Rez bi trebao biti što ravniji i glađi, a batrljci se ne smiju ostaviti kako bi rana mogla pravilno zarasti.
Postoje 2 načina reza: rez za prorjeđivanje i rez za skraćivanje ili prikraćivanje. Prorjeđivanjem se uklanja cijela grana do mjesta rasta druge grane, čime se omogućuje daljnji rast bez izbijanja velikog broja novih vodopija. Time se otvara krošnja sunčevoj svjetlosti koja je nužna za diferencijaciju generativnih pupova. Rez za skraćivanje ili prikraćivanje je rez kojim se uklanja dio grane, odnosno skraćuje se na željenu dužinu (reže se iznad vegetativnog pupa koje je s namjerom odabran zbog povoljnog položaja). Njime potiče razgranjivanje izbojka.
Razlika u rezu prorjeđivanjem i prikraćivanjem
Kod reza prorjeđivanjem reže se grana do osnove druge grane koja preuzima ulogu vrha, a kod reza prikraćivanjem izbojak se prikraćuje na mjestu gdje nema razgranjenja (npr. na pola njegove duljine)
Općenito je načelo da rez prikraćivanjem povećava bujnost, dok rez prorjeđivanjem kontrolira istu. Provodnica ima uspravan rast i predstavlja granu koja se nastavlja izravno na deblo. Primarne ili osnovne grane su one koje izrastaju iz provodnice i koje su nosioci rodnih elemenata voćke te na kojima se nalaze svi ostali izbojci. One su nakon provodnice najdeblje grane. Na njima se razvijaju grane idućih razina grananja, tj. drugog, trećeg, četvrtog reda itd. Produljnica predstavlja jednogodišnji izbojak kojim svaka grana završava.
