Crni ribiz (Ribes nigrum L.) je jagodasta voćna vrsta, čiji se plodovi i prerađevine ističu kvalitetom, te je posljednjih godina za njima povećan interes. Iako su dobri uvjeti za intenzivan uzgoj kod nas, uglavnom se uzgaja u kućnim vrtovima, za vlastite potrebe. Ukupne površine pod ribizom iznose svega 30-ak ha.
U odnosu na druge voćne vrste, ribiz nije velikih zahtjeva što se tiče uzgojnih uvjeta. Odgovaraju mu staništa s dobrom insolacijom, s dovoljnom količinom vlage, zaštićena od vjetra, teren blagog nagiba. Pokazuje dobru otpornost na mraz, podnosi do -30 °C i niže, a osjetljiv je na sušu i zahtijeva velike količine vode. Od tla najbolje uspijeva na dubokom, srednje teškom, umjereno vlažnom, dobro dreniranom, po strukturi pjeskovito tlo ili ilovača, s minimalno 3 % humusa, pH vrijednosti 5,5-7 (blago kisela do neutralna reakcija).
U Hrvatskoj uspijeva u kontinentalnoj klimi, na visinama 500-1000 m. Listopadna je vrsta, uglavnom se sadi ujesen, grm može narasti do visine 1-2 m. Počinje plodonositi u 2.-3. godini, životni vijek je 15-20 godina i duže. Plodovi se mogu konzumirati u svježem stanju, ali su i kvalitetna sirovina za preradu u npr. sok, vino, liker, džem, žele, suho voće itd. Značajne je nutritivne, zdravstvene, farmaceutske i tehnološke vrijednosti.
Sorta Čačanska crna nastala je 1980.godine u Institutu za voćarstvo u Čačku, slobodnim oprašivanjem sorte Malling Jet. Selekcionirana je 1984.godine, pod nazivom I/75, a poslije godina istraživanja u nasadu, kao sorta je priznata 1997.godine. Kao donor gena u nastanku ove sorte korištena je i sjevernoamerička vrsta Ribes bracteosum zbog potencijala za veći prinos, za veću tolerantnost na kasne proljetne mrazeve i na uzročnika pjegavosti lista. Čačanska crna je 2014. godine izbrisana s Popisa sorti voćnih vrsta RH.
Sadnja i uzgoj
Sadi se na razmaku 2,5-3 m x 1 m, što je sklop i do 4000 biljaka/ha. Tolerantna je na rani proljetni mraz kao i na opekotine od sunca. Pokazuje dobru otpornost na štetnike i uzročnike bolesti, pr. na hrđu ribiza, trulež, pjegavost listova i uzročnike antraknoze. Grm je snažan i bujan, grane se u početku razvijaju uspravno, u narednim godinama, prelaze u raširenu formu, pod utjecajem tereta roda. Listovi su krupni, tamnozelene boje, izražene nervature. Cvjetna os je dugačka, na njoj se prosječno nalazi 10-15 krupnih cvjetova. Cvjetanje je srednjerano, traje 18 dana, odvija se u razdoblju od kraja 3. do kraja 4. mjeseca.
Samooplodna je sorta, vrijeme sazrijevanja je srednjerano, sazrijevanje traje od početka 6. do početka 7. mjeseca (istovremeno sa sortom Baldwin). U punu rodnost ulazi u 3.-4. godini uzgoja. Redovite je rodnosti, može postići visok prinos, prosječno 1-3,5 kg/grmu. Grozdovi su dugački, na jednom se prosječno nalazi 7 – 10 plodova, prosječna masa jednog grozda je 6 – 10 g. Plodovi su bobice, srednje krupnoće, prosječne mase 0,8-1,2 g, međusobno dosta ujednačene, u svakoj se nalazi 40-ak sjemenki. Zrele bobice su sjajno crne boje pokožice, sočne, umjereno izraženog mirisa, karakteristične arome, slatkokiselog do kiselog okusa.
Sadrži bjelančevine, vitamine (visok je sadržaj vitamina C, zatim A i B kompleksa), minerale (K, Ca, Na, Fe, P, Mg), fenolne spojeve (visok je sadržaj antocijana), tanine. Sadržaj topljive suhe tvari je visok (prosječno 13-15 %) , također i sadržaj ukupnih kiselina. Od šećera najzastupljeniji su glukoza i fruktoza, a od organskih kiselina limunska i jabučna. Kalorijska vrijednost je niska.
Zahvaljujući navedenom kemijskom sastavu, plodovi se mogu koristiti za upotrebu u svježem stanju, a ujedno su pogodni i kao sirovina za preradu te za zamrzavanje. Zreli plodovi se lako odvajaju od peteljke, pa se berba može obaviti mehanizirano ili ručnom trešnjom. Plodovi izvrsno podnose transport.
