Tijekom vegetacijske sezone 2021., u mladom nasadu šljive u okolici grada Đakova, zabilježen je vrlo visok stupanj infestacije bakrenastim krasnikom (Perotis lugubris F.), koji pripada grupi tzv. „žilogriza“. Ovaj nalaz smatra se prvim nalazom ovoga štetnika u RH. U narednim godinama, štetnik je pronađen na još 14 lokaliteta u Osječko-baranjskoj županiji.
Iako je bakrenasti krasnik štetnik koštičavog voća, za sada nije poznato zašto imago napada i lijesku. Štete u dva mlada nasada lijeske u Osječko-baranjskoj županiji bile vrlo uočljive. Za sada u svijetu nisu poznate učinkovite kemijske mjere zaštite od ovoga štetnika. Na tržištu se može pronaći samo jedan biološki pripravak na bazi entomopatogenih nematoda.
Najučinkovitija metoda
Za sada, najučinkovitija metoda zaštite je mehaničko skupljanje odraslih oblika (imaga) u nasadu te vađenje zaraženih stabla s kompletnim korijenovim sustavom i njihovo spaljivanje izvan nasada. Početkom mjeseca svibnja 2021. godine u k.o. Strizivojna (okolica Đakova) u mladom nasadu šljive, zabilježen je vrlo visok stupanj šteta učinjenih od strane odraslog oblika (imago) – bakrenastog krasnika (Perotis lugubris F.). Štete na nadzemnim dijelovima sadnica bile su vrlo uočljive i značajne. Manifestirale su se u obliku potpuno izgriženih pupova i okolne kore u obliku prstena (Slika 1.), što je rezultiralo sušenjem većeg broja sadnica. Tijekom pregleda nasada na pojedinim sadnicama zatečeno je i po 5 imaga koji su se intenzivno hranili pupovima.
Ovaj nalaz smatra se prvim nalazom ovoga štetnika u RH. Već sljedeće 2022., štetnik je pronađen na još nekoliko lokaliteta i to u Baranji u k.o. Draž – mješoviti nasad koštičavog voća i k.o. Jagodnjak – nasad višnje te na lokalitetu u k.o. Aljmaš – mladi nasad lijeske. U 2023., štetnik je pronađen na još nekoliko lokaliteta u Osječko-baranjskoj županiji u nasadima koštičavog voća i lijeske, tako da u ovoj godini ukupni broj lokaliteta na kojima je štetnik pronađen iznosi 14. Broj pronađenih imaga varirao je u zavisnosti od lokaliteta, a iznosio je u rasponu od 10-80 jedinki po lokalitetu. O razmjerima infestacije u pojedinim nasadima, govori i podatak kako je vlasnik mladog nasada šljive (0,57 ha) na području Đakovštine, svakodnevnim skupljanjem imaga u razdoblju od 15. travnja do 15. svibnja 2023. g., sakupio i uništio više od 1.000 imaga.
Bakrenasti krasnik je izraziti polifag
Bakrenasti krasnik je kukac iz porodice krasnika (Buprestidae), čije se ličinke hrane floemskim tkivom korijena ili korijenovog vrata koštičavog voća, što ima za posljedicu kod jače infestacije, sukcesivno odumiranje čitavog stabla. Rasprostranjen je u širem arealu istočne i zapadne Europe, srednje i jugoistočne Azije te Balkanskog poluotoka, uključujući i Apeninski poluotok.
Bakrenasti krasnik je izraziti polifag. Od voćnih vrsta napada najčešće šljivu, marelicu, višnju, trešnju, badem, trninu (Prunus spinosa) i pistaciju te šumske i ukrasne vrste iz rodova planike, gloga, hrasta i dr. Iako je bakrenasti krasnik štetnik koštičavog voća za sada nije poznato zašto napada i lijesku. Štete u dva mlada nasada lijeske u Osječko-baranjskoj županiji bile su vrlo uočljive.
Morfološko-biološke osobine bakrenastog krasnika
Ženke bakrenastog krasnika dužine su 15-25 mm dok su mužjaci nešto manji. Osnovna boja imaga je s gornje strane je bakrenasto-siva. Pokrilje mu je prugasto i na njemu se nalaze blago uzdignute crne pjege. Boja trbušnog dijela je bakrenasto-zlatna s izraženim presijavajućim efektom. Kukac ima tvrd hitinski oklop i kad slijeće na stablo čuje se tupi udarac. Ličinka je crvolika i ima vrlo razvijene čeljusti crne boje te jako proširen prvi prsni članak koji pojedini amaterski voćari greškom smatraju glavom (Slika 4.). Ličinka se hrani i razvija u korijenu i korijenovom vratu koštičavih vrsta, a može narasti u dužinu do 5 cm.
Nakon dovršetka razvoja (jedna do dvije godine), ličinka se kukulji u dijelu korijenovog vrata ili na prizemnom dijelu stabla. Kukuljenje započinje tijekom srpnja i kolovoza, a imaga izlijeću sljedeće godine u travnju i svibnju s vrhuncem pojave u lipnju. Jaja štetnika su bijele boje, blago izduženog oblika i duga 1-1,5 mm. Ženka polaže jaja u skupinama (klasterima) u prikladna mjesta u pukotinama kore korijenovog vrata ili na površini tla u blizini debla, najčešće sa osunčane strane, a može odložiti višekratno i više od 500 jaja.
Opis šteta
Kukac je izrazito termofilan. Odrasli oblici prezimljuju u tlu u blizini korijenovog sustava te izlaze na površinu u rano proljeće kada su temperature iznad 10 °C, kada ih se može naći u travi gdje skupljaju sunčevu toplinu. U Osječko-baranjskoj županiji kalendarski je to treća dekada mjeseca travnja. Porastom srednjih dnevnih temperatura iznad 15 °C, imaga se penju na stabla gdje započimaju ishranu. Imaga se hrane u početku pupovima i korom oko pupova. Nakon kretanja vegetacije, hrane se bazom mladih listova i njihovima peteljkama jer ti biljni dijelovi sadrže više celuloze. Kada su proljetna jutra nešto hladnija, imaga se mogu naći na donjem dijelu debla s istočne strane gdje skupljaju toplinu za dnevnu aktivnost.
U proljeće 2024., rađena su probna iskopavanja na jednom lokalitetu u Osječko-baranjskoj županiji (mladi nasad šljive), koji je posađen na prethodno iskrčenom nasadu šljive starosti 40 godina. Stari nasad je iskrčen na način da su uklonjena debla sa korijenovim vratom ali nije iskrčeno lateralno korijenje. U korijenovom sustavu samo jednog iskrčenog starog stabla, pronađeno je više od 25 vrlo aktivnih ličinki različitih faza razvoja (Slika 5.).
Stari nasadi najčešći izvor zaraze
Najčešći izvor zaraze za okolne nasade posebice novouspostavljene su infestirani stari ili iskrčeni nasadi šljive i višnje u kojima se nisu provodile nikakve mjere zaštite, a agrotehničke mjere (košnja) su se provodile vrlo ograničeno.
Poradi sličnog životnog ciklusa i šteta koje čini, bakrenasti krasnik se često mijenja sa žilogrizom (Capnodis tenebriones L.). On pravi velike štete na koštičavom voću na području Mediterana i Dalmacije. Međutim, posljednjih 15-ak godina, C.tenebriones pravi velike štete u nasadima višnje i šljive i u susjednoj Srbiji. Štetnik se kroz godine proširio na sjever sve do obronaka Fruške gore. Objašnjenje za ovu pojavu širenja bakrenastog krasnika dublje na europski kontinent leži u aktuelnim klimatskim promjenama u svijetu tj. značajno zatopljenje klime u čitavoj Europi. Prema izvješćima lokalne Poljoprivredno savjetodavne službe, posljednjih godina se u nasadima koštičavog voća na Fruškoj gori uz klasičnog žilogriza – C.tenebriones sve češće pronalazi i P. lugubris.
Metode zaštite
Zaštita koštičavog voća od ovog štetnika zahtjevna je i kompleksna, a mjere zaštite bi trebale biti usmjerene k preventivi. Mjere suzbijanja trebale bi uključivati mehaničke i agrotehničke, a u novije vrijeme i biološke i temelje se na dosadašnjim iskustvima zaštite koštičavog voća od žilogriza (C.tenebriones).
- Jedna preventivna mjera je korištenje certificiranog sadnog materijala. Na iskrčenim površinama ne treba saditi koštičave voćne vrste najmanje 3 do 5 godina;
- Održavanje nasada u dobroj kondiciji vrlo je važna mjera u prevenciji i zaštiti koštičavih voćnih vrsta;
- Stabla koja pokazuju simptome napada bakrenastoga krasnika potrebno je zajedno s korijenom ukloniti iz nasada, a ličinke uništiti;
- Mehaničke mjere odnose se na skupljanje odraslih jedinki u vrijeme njihove ishrane u krošnjama koštičavih voćaka – metoda otresanja na folije postavljene ispod krošnje;
- Agrotehnička mjera koja utječe na smanjenje štetnika je češća plića međuredna obrada tla u vrijeme kada ženke odlažu jaja (druga dekada svibnja);
- Kako vlažni uvjeti ne odgovaraju razvoju jaja i ličinki, u nasadima u kojima se provodi navodnjavanje zabilježen je znatno manji napad ovoga štetnika.
Za sada u svijetu nisu poznate učinkovite kemijske mjere zaštite od ovoga štetnika. Na tržištu nema ni registriranih insekticidnih pripravaka. Od bioloških pripravaka na tržištu se može nabaviti pripravak „Capsanem“ na bazi entomopatogene nematode Steinernema carpocapsae. Prema preliminarnim ispitivanjima, pripravak ima vrlo visok učinak na ličinke žilogriza (više od 90 %) ako se primjeni u nasadu prema uputi. Pripravak se može aplicirati zalijevanjem, primjenom svih vrsta prskalica te sustavima za navodnjavanje.
Recentna istraživanja pokazala su kako je imago bakrenastog krasnika osjetljiv na entomopatogenu gljivu Beauveria bassiana (pripravci: Velifer, Naturalis i dr.) ali bi svakako učinkovitost ovih pripravaka trebalo provjeriti u konkretnim poljskim uvjetima.
Foto: dr. sc. Tihomir Validžić
