U vrtu obitelji Jadanić u Đelekovcu nedaleko Koprivnice ovih dana počelo je dozrijevati pravo malo vitaminsko blago. Sandra i Siniša ovog ljeta počeli su prvu berbu svojih američkih borovnica koje su zasadili prije dvije godine. Njihova je priča posebna, netipična za vremena u kojima živimo. Siniša i Sandra povratnici su iz Njemačke i novopečeni su mali hrvatski poljoprivrednici. Od života u bijelom svijetu oprostili su se prošle godine, nakon devet godina rada u inozemstvu.
Sandra i Siniša vratili su se iz Njemačke i sade borovnice.
–Prva berba dobro je krenula, no problem je plasirati ih, trgovački lanci s nama malima neće imati posla!
Prepušteni sami sebi
–Radio sam u Audijevom servisu u Njemačkoj, posao je bio dobro plaćen, no na kraju je ispalo da više dajemo za 36 kvadrata podstanarskog stana nego bi nam ostalo od plaće, nadodaje.
Sandra je pak neko vrijeme radila kao glavna kuharica u jednom njemačkom restoranu.
–Gazde su se posvađale, restoran zatvorili, a ja sam se prebacila na posao sobarice u jedan pansion.
Nakon dobrog “vaganja” odlučili su Njemačkoj reći Auf Wiedersehen i vratili se u domaju, točnije u Đelekovec, gdje su već godinu ranije zasadili borovnice.
Siniša objašnjava da u početku nije znao kako bi krenuo, što bi zasadio, zanimalo ga je neko egzotično voće. Jabuke i kruške nisu dolazile u obzir. Uz pomoć, ohrabrenje i savjete prijatelja iz Peteranca koji se godinama bavi uzgojem borovnica, krenuo je u posao. U posao su uložili isključivo svoj novac, otprilike 35.000 eura.
Nemamo velike količine
Krajem lipnja krenuli su s prvom berbom ukusnih plodova. Već su naišli na popriličan problem, a to je nedostatak tržišta za plasman robe.
–Kupili smo 900 komada sadnica, uvezli ih iz Nizozemske, samo za njih smo dali 7500 eura. Posadili smo površinu od 2000 kvadrata. Prvu godinu samo smo potrgali cvjetove, da se stabljika ojača. Ove godine prvi put beremo i već smo u prvih nekoliko dana naišli na problem. Nemamo kamo plasirati robu. Kontaktirao sam sve trgovačke lance, nema kome nisam poslao e- mail, zvao. Jedni se niti ne jave, a ostali kažu – kapaciteti su nam popunjeni. Mi nemamo neke velike količine, možda 200 kilograma, ali ako ih kupe od nas, spašeni smo. Na kraju sam doznao da oni kupuju od preprodavača, a nikako od malih proizvođača kao što smo mi, kaže Siniša.
Sandra dodaje kako su prvi dan berbe ubrali oko šest kilograma, a već deset dana kasnije dnevni urod na vagi je pokazao 19 kilograma. Količine su za sada tolike da im je pri berbi bila dovoljna pomoć susjede, a potrebe za beračima još uvijek nemaju.
–Prodajemo na kućnom pragu, idemo na Šodericu, pred neke veće firme, oglašavamo se preko Facebooka. Nažalost za tržnicu nemamo vremena. Što se proda se proda, drugo vakumiramo i smrzavamo. Kupili smo škrinju pa nam je ona spas. Cijena kilograma trenutno je 60 kuna. Nudimo pakiranja od 250 i 500 grama, cijena je ista kao i lani. Nismo mijenjali jer smo novi na tržištu pa se trudimo stvoriti vlastiti krug kupaca, kaže Sandra.
Prema njihovoj računici, ove su godine s posađenih 900 sadnica trebali ubrati 800 kilograma. No, proračun im je već sada poremetilo nevrijeme s tučom koje je početkom lipnja uništilo oko 30 posto uroda već gotovo spremnih za branje. Isto tako, stradale su i grane koje bi trebale roditi na godinu.
Kako bi ubuduće izbjegli ovakve situacije poslane s “neba” u planu im je postaviti protugradne mreže, no zbog financija je taj projekt trenutno na čekanju.
Interesirali smo se za sufinanciranje iz EU da napravimo protugradnu mrežu, ali zaključili smo da je to samo pranje novaca. Morali bismo uzeti svojeg konzultanta kojeg treba platiti da ispuni papire, da napravi plan, a nema nikakve garancije da ćemo i dobiti novce pa smo odustali jer te novce nemamo. Prepušteni smo sami sebi, to je žalosno, kaže Siniša.
Posla ima od siječnja do studenog
–Bez obzira na to, zadovoljni smo, za nas dvoje uvijek bude, uvijek smo bili, a i ostali skromni. Preporodili smo se ovdje, jedina briga mi je dok radim ovaj posao je li bobica dovoljno plava ili nije, čisti odmor za mozak, dodaje na njegovo Sandra.
Borovnica kao biljka poprilično je zahtjevna, kažu nam. Oko nje stalno ima posla, od siječnja pa do studenog. No, ne tretiraju ih ničim osim što ih prskaju protiv truleži maskulanom i uljem na bazi bakra u rano proljeće.
SOPG ili OPG?
Još jedna nebuloza hrvatske birokracije, a koja im je pomalo pomrsila planove je da su morali registrirati SOPG, odnosno samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo, kojim ih se ograničava da moraju prodavati samo svjež proizvod, a ne prerađevine poput sokova ili pekmeza.
–Ne možemo biti OPG jer prema propisima Ministarstva poljoprivrede naše gospodarstvo ne vrijedi 3000 eura. To je žalosno jer sam samo u sadnice uložio 7500 eura, a da ne kažem da smo ovdje prije sadnje navozili 110 tisuća litara kisele zemlje, treseta, sječke…ali, državu to ne zanima. Nedostaje nam još malo da bismo ispunili drugi uvjet, a to je da imamo hektar zemlje. Sad obrađujemo 0,8 hektara, no da bismo kupili razliku, treba imati novaca i zato se nadamo da će krenuti prodaja. Nemam predugog iskustva u ovom poslu, no već sad mi je jasno da smo mi mali u ovoj državi prepušteni sami sebi. Niti imamo pravo na bilo kakav poticaj, niti tko vodi brigu o nama, rekao nam je na kraju Siniša.
Ako ne znate, borovnice održavaju naše kosti zdravima, doprinose zdravlju kože, snižavaju krvni tlak, pomažu u kontroli dijabetesa, štite od kardiovaskularnih bolest, sprječavaju razvoj određenih vrsta karcinoma, poboljšavaju mentalno zdravlje, doprinose pravilnoj probavi, gubitku kilograma i osjećaju sitosti.
