Mladi Jelšani, Patricija (30) i Josip Milatić (34) na Hvaru na zemlji na kojoj je 15 godina stajao obiteljski vinograd, iskopali su očevu lozu, pa na istom mjestu posadili indijansku bananu ili paw paw, što je odmah u njihovom mjestu privuklo ogromnu pozornost. Donosimo nesvakidašnju priču novinarke Slobodne Dalmacije Tanje Šimundić Bendić.
Ljudi nisu mogli stati od čuda kad je otočna “Radio Mileva” proširila da će Josip tu posaditi ni manje ni više nego neku čudnu bananu. Ma ajde da se odlučio za nove nasade smilja, lavande, maslina, ma evo mogli su biti i fažoleti, ma i rašćika, sve nego neki paw-paw. Neka čudna voćna sorta nadošla iz tamo daleke Amerike.
Ma koja je to banana, ma koji pan-pan je to, koji đava, pitali su se svi. Misleći što je tom malom u glavi kad vadi one lipe čokote “šta mu ih je ćaća davno zasadija”. A on ih sada minja nekom novinom iz dalekog svita.
Maštoviti trio
– Ali mi smo htjeli nešto drugačije, novo, nešto šta do sada nikada ovdje raslo nije. Išli smo u širenje posla, nadogradnju. Mi smo kao pioniri koji gledaju puno naprid. I zato je odluka pala na paw-paw, ili kako je zovu indijanska banana koju smo zasadili na nekoliko lokacija. Prvi smo na Hvaru počeli s njenom proizvodnjom. A prvi smo na svitu koji smo je na polju uvezali u prijateljsko susjedstvo s industrijskom konopljom. E zašto, zašto? Zato što želimo ljude potaknuti da izađu iz klasike. Svi imaju maslinu, lozu, lavandu, smilje. Imamo i mi sve to. Ali oćemo i više, oćemo i da drugi krenu s novinama. Zato san iščupa staru lozu šta mi je otac tu ima. Devet tisuća čokota san maka, 15 godina san o njima brinija, veli nam 34-godišnji Josip Milatić.
Sve što je za Slobodnu Dalmaciju ispričao Josip potvrdili su i njegova supruga Patricija te prijatelj, kum, partner u poslu s konopljom, Jure Novak.
Pa da se čovik ne bi sada naidija kad čuje one uvijek iste priče o otočanima koji od muke ne znaju što će sa sobom kada ljeto dođe kraju. Pa se vucaraju po onih nekoliko kafića za domaće, jauču kada će opet doći sezona, i bogu kradu puste dane. Nisu svi takvi! Evo vam primjera. Ovaj maštoviti trio zajedno je odlučio napraviti iskorak i pokazati blagodati koje domaće tlo zapravo nudi.
Alfa i omega
– Je, ovo je baš tako, iskorak. Jer lozu, maslinu, levandu radiš i iz ljubavi, tradicije. Ovo je čista ekonomija i budućnost. Odlučili smo napravit nešto čega nema na otoku, čemu je konkurencija u dalekoj Americi. Usput smo htjeli i potaknuti druge na razmišljanje, proširiti im obzor, uvest ih u novu priču koja bi se mogla proširit po cijelom otoku. A ljudi ko ljudi, čude se. Svaki ko ovako krene, ispočetka drugima bude malo lud.
–Ali mi imamo svoju računicu, jer ako tu ludost možete sebi priuštiti, ako se vidi vizija ekonomske kontinuirane isplativosti za nekoliko sljedećih generacija, onda treba biti malo ekscentričan. Jer ako ćemo svi pratiti jednog, ja za vama, vi za mnom, od toga nema ništa. Nismo više vidili smisla u otočnoj konstantnosti, samo u sađenju i obradi uvijek iste loze. Nego smo rekli, amo ća, treba probit taj balun, veli nam poduzetna ekipa.
Balun je probila čista egzotika, to nevjerojatno tropsko voće, mješavina, kako nam je objasnila Patricija, banane, avokada, papaje.
Patricija je, kako kažu, pokretačica ideje o sadnji ovog neobičnog ploda, ali i osoba koja u cijelom ovom projektu brine o papirologiji, kontaktima i uvjetima, a kad zatreba uranja i prste u zemlju.
– Patricija je alfa i omega. Ona je sve to zakuhala, dala ideju da se može i više, bolje, kažu momci.
Pa su sjeli, ona i muž joj desna ruka, i njegova desna ruka Jure, stavili sve na papir, razmislili i rekli, amo ća. Jer paw-paw nije samo tropika, ona je i plod koji će se nuditi na tržnici za voće u Ivan Dolcu. Ona je i ekskluzivna voćka što će ići na trpezu bogatih hvarskih gostiju koji dolaze kruzerima, odsjedaju u luksuznim vilama i otočnim visokokategornicima. Ona je i motiv drugima da se okušaju.
Velika potražnja
– I da pet zemalja samo sadi paw-paw, opet ga za potrebe svita ne bi bilo dovoljno. U Americi na to voće otpada samo 0,8 posto proizvodnje, onda znate koliko je to sitno. I kolika potražnja za njim vlada. U prodaji će kilogram koštati deset eura. Ipak je to ekskluziva, ali na ovom otoku, ali i puno šire ima prostora za njezino tržište.
–Sada je samo mazimo, pazimo jer smo imali mali problem. U petom je mjesecu krenulo s visokim temperaturama, izbacila je pup. I onda je došla naglo zima, pa je oštetila izbojke. Ali uz pomoć vrhunskih stručnjaka s kojima smo stalno u kontaktu, uspjeli smo je zaštititi, vratiti i opet nam je došla u rast. Znate li da nju ni pčele ne diraju, ona je starija i od njih. Dolazi iz vremena dinosaurusa. Eto koji je to ekskluzivitet, vele nam.
Patricija ju je odabrala. Guglala je, tražila i rekla to bi moglo biti to. A uz nju zasadili su eksperimentalno i limunsku travu, azijske lubenice, babacco ili surinamsku trešnju. Sve se to lijepo udomaćilo. Jednom će sto posto i drugi Hvarani krenuti za njima. Nekada davno tako je počelo i s lavandom, uvijek je bio neki prvi, pionir koji je za druge bio onako kao čudak.
Ali dočim se čudaštvo okruni s “money, money” pričom, e tada početna ludost znade biti zarazna. Ne bi nas začudilo da na našem Otoku sunca jednom ovakvih plantaža bude na svakom koraku.
-A šta ćeš raditi na ovom otoku ako se nećeš baviti poljoprivredom ili turizmom. Ne možeš kopati naftu kad je nema. Kad mi neko spomene te kao teške zime na otoku, uvijek promislim pa koja crna zima, pa mi imamo posla svaki dan. I privilegiju da svako malo imamo nešto drugo za raditi. Nikada nam nije dosadno. Iako ima mladosti koja ne bi radila ništa, ali svako ima svoj izbor. Možda i njih potaknemo na nešto novo. Jer ako ne riskiraš, ne probaš, nećeš ni profitirati, na kraju su za Slobodnu Dalmaciju komentirali Josip, Patricija i Jure.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Industrijska konoplja
– Poljoprivreda je tvornica na otvorenom. Pa smo mi tako odlučili napraviti seriju proizvoda, vodeći računa o ekonomskoj računici u odnosu na sorte koje nas okružuju na otoku. I onda smo prostor na poljima upotpunili industrijskom konopljom, biljkom nevjerojatnih mogućnosti. Može ući u 500 proizvoda, od nje se koristi sve, od korijena do lista. Sva konoplja ima svoju putovnicu, papire, broj, dokument. Treba zahvaliti državnim službama što su zakonski omogućile konopljin uzgoj. Polja zasađena tom biljkom mogla bi niknuti na sve strane jer je tu riječ o ekonomski iznimno isplativom sadržaju. Ova naša priča ima budućnost, slaže se i Jure kojem se, isto kao i Josipu vidi po rukama, prstima noktima da ih često uranja u hvarsku zemlju.
