Zaljubljenici u sveto drvo

Složna braća kuću grade, a rođaci podignu još i maslinik poput Mladena Koše (53) i Mirka Mišura (51). Njihove majke Nada i Marija su rođene sestre, a da sve bude zanimljivije oni sa svojim obiteljima žive u Zagrebu, a maslinik imaju 300 kilometara dalje i to u Perušiću kod Benkovca.

Bratići Mladen Koša i Mirko Mišura iz Zagreba podigli su maslinik u Perušiću kod Benkovca, u srcu Ravnih kotara, najvećeg polja u Dalmaciji.

-Jedva čekam da stignem tu. Najprije u maslinik, a onda u vikendicu, kaže Mladen.

On je rođeni Zagrepčanin, a evo kako je, uz svoj posao na Zagrebačkom velesajmu, postao i maslinar. Sve je počelo kao u šali, govori Mladen i pojašnjava kako su on i bratić Mirko, koji također živi i radi u Zagrebu, postali i ortaci.

Od zezancije do oglednog maslinika

–Moj tetak i Mirkov otac Milivoj Mišura iz Podluga nam je jedne večeri, prije 15 godina, iz čiste zezancije rekao: Dečki, imam 8.000 metara zemlje u Perušiću. Eno vam je i radite što hoćete. Posadite masline, sugerirao je Milivoj.

Nije dugo čekao odgovor:

–Ma, znaš što tetak, mi ćemo to i napraviti, prepričava Mladen. Pojašnjava kako su on i bratić Mirko ubrzo prionuli poslu i počeli podizati maslinik s 200 stabala maslina. Od toga autohtonih 150 Oblica i 43 Krvavice te 7 talijanskih Leccina, koje su se pokazale kao dobar oprašivač.

U međuvremenu su osnovali Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Explanta Ko-Milfa i još dokupili 1.500 metara četvornih te uz 50 maslina, posadili smokve i bajame. Ovih dana uređuju 5.000 metara zemlje uz postojeći maslinik.

–Kupili bi još, želimo okrupniti imanje, dokupiti zemlje, ali nitko neće prodati. Ne daju ni u koncesiju iako zemlja uz naš maslinik stoji neobrađena, govori Mišura. U novouređenom, duboko izoranom i zaravnjenom zemljištu planiraju intenzivan uzgoj, zasaditi sorte kao što su Oleana, Arbekina, Leciana. Coratina, Krvavica i Pendolino koje bolje podnose promijenjene klimatske uvjete.

U rezidbi pomažu i prijatelji

–Želimo svake godine imati dovoljno ulja. Ako podbace domaće sorte neće ove introducirane, nadaju se bratići. Zatekli smo ih u rezidbi: S početkom rezidbe ne žurimo. U veljači počinje razvrstavanje pupova. U ožujku točno vidiš koji su rodni, a koji drvni, pojašnjavaju.

U rezidbi im pomažu prijatelji iz Zagreba koji su također zaljubljenici u masline. Jedni režu, drugi zbrinjavaju odrezane grane i grančice. Sve uz šalu i smijeh.

–Nema ništa bolje od druženja. Jer družeći se jedni od drugih učimo, kaže veselo, ali i vrijedno društvo. U predahu od rezidbe okupili su se za stolom uz dvije kamene kućice, a na stolu za marendu delicija do delicije: odojak, grah, vino, pivo, razni kolači… sve za “prste polizat”.

Spajanje maslinarstva i turizma

–Kamene kućice, koje namjeravamo urediti u tradicionalnom dalmatinskom stilu. Zida se “u suho” suhozidi su ovdje graditeljska  baština, kaže Mladen.

Računaju i na sredstava iz europskih fondova za ruralni razvoj. Konkretno, za mjeru 6.3. 1. za razvoj malih gospodarstava. Ona iznosi 15.000 eura i posebno mjera 6.4.2. u iznosu od 150.000 eura za suhozide i obnovu starih kamenih kuća kao graditeljsku baštinu. Na prvom natječaju nisu prošli. Nedostajao im je samo jedan bod.

–Kad uredimo kućice još više vremena ćemo provoditi na imanju. Dolazit će i gosti kušati naše ulje. Namjeravamo spojiti maslinarstvo i turizam, kaže Mladen.

Ništa bez natapanja

U masliniku će se Mladenu i ovog ljeta pridružiti supruga Inga, kćer Hana kao i roditelji Nada i Ivan. Ujutro ili navečer u masliniku, a ostali dio dana, dok su na godišnjem odmoru, na moru i uz more u Pirovcu, gdje imaju vikendicu.

-Od Perušića do Pirovca 24 kilometra, kaže Mladen. Najljepše je što se gotovo svaki dan okupe zajedno njegova i obitelj bratića Mirka, koji ima vikendicu u rodnom Podlugu. Od Podluga do plaže u Pakoštanima nema niti 15 kilometara, odu i do rijeke Zrmanje, a na odlasku i povratku, ujutro i predvečer uvijek se svrati i do maslinika u Perušiću.

Ima se što raditi pogotovo kad je velika suša i vrućine. Ljetos su tako tri puta natapali. Voda u cisternama (15.000 litara) stiže iz Lišana Ostrovičkih. Potom je iz cisterne najprije pretaču u svoje rezervoare. Jedan od 5,5 tisuća litara je gumeni i on se nalazi u kamenoj kućici. Da ga velika vrućina nebi deformirala. Tu pokraj su još 3 vanjska spremišta, svaki po 3,5 tisuća vode. Spremišta su spojena u fi 32 izlaznu cijev kroz koju voda slobodnim padom stiže do kapaljki raspoređenih oko svake masline.

Strujanje zraka štiti od bolesti i štetnika

–Imamo prirodni pad terena cca 5 metara, a teren na kojemu je sedam redova maslina dug je 230 metara. Tako da s protokom vode nema problema. Oko svakog stabla su tri kapaljke protočnosti 4 litre vode na sat tako da zajedno svakoj masline daju 12 litara vode, pojašnjava Koša i dodaje: Bolje je jednom intenzivno zaliti nego više puta pomalo. Od malo nema koristi jer preveliko je isušivanje pa voda i ne dođe do žila.

Dobra stvar je i areacija. Maslinik se proteže po južnoj padini i zaštićen je od bure i jakih sjevernih vjetrova. Svježi zrak stalno struji što uvelike smanjuje mogućnosti napada bolesti i štetnika. Zato rijetko kad prskaju masline, a i kad prskaju rade to sa sredstvima dozvoljenim u ekološkoj poljoprivredi. Plodovi naših maslina su zdravi pa je i ulje kvalitetno i vrhunsko, tvrde bratići.

Idu po zlato u New York

Za svoja ekstradjevičanska ulja osvojili su niz medalja na regionalnim natjecanjima, a lani jednu i na NYIOOC 2021 u New Yorku. Nije zlatna nego srebrna, ali za nas je dosad to najveće priznanje. Osvojiti medalju na tako prestižnom, svjetskom  natjecanju san je svakog maslinara, govore bratići. Ove godine će konkurirati sa višesortnim uljem Explanta. Sorte Oblica (60 %) Krvavica (30 %) i Leccino (10 %).   

Ulje je već na putu za New York i – očekuju zlato! Nadati se nije zabranjeno!, dodaje Mladen uz karakterističan osmijeh. On, kao i ostali dalmatinski i uopće hrvatski maslinari nadaju se da će, u najmanju ruku ponoviti prošlogodišnji rezultat kad su u New Yorku osvojili 67 zlatnih i 20 srebrnih odličja.

Tko se usudi – pobjeđuje! slogan je britanske specijane postojbe SAS. Tako će i bratići Mladen i Mirko nastaviti razvijati maslinarstvo, urediti kamene kućice i suhozide, u masliniku okupljati rodbinu i prijatelje. Jako su, kažu rodbinski povezani, a masline su sve još i pojačale, dale dodatni smisao, ili kako jednostavno reče Mirko: Spajamo ugodno s korisnim! Tim njegovim riječima i završavamo ovu kratku šetnju po masliniku kojega se ne bi postidjeli i ponajbolji hrvatski (i svjetski) maslinari. A kad se srca bratića slože i najbolji maslinik se napraviti može.