Uz ukrasno bilje, okućnice mogu krasiti i zanimljive sorte voćaka, koje prvo u proljeće atraktivno cvatu, a ljeti ili u jesen neke od njih daju i posve neobične plodove, primamljive svim generacijama. Dolaskom proljeća i buđenjem prirode kod ljudi se javlja potreba i želja za sadnjom i takvih voćaka. No, kod nekih se javi i previše želje te se pritom dogodi i da pretjeruju u kupovini sadnica. U proljeće vlasnici okućnica često koriste izraz „ni sam ne znam gdje ću posaditi sve što sam kupio“. Kako bismo pomogli olakšati vam izbor, odmaknut ćemo se od „tradicionalno korištenih“ voćnih sorata i vrsta, te naglasak staviti na nove, neobične voćne sorte i vrste kao i na one koje zauzimaju malo prostora i koje će se uvijek moći negdje „ugurati“.
Koju voćnu vrstu posaditi?
Prije navođenja zanimljivih voćnih sorata, potrebno je definirati nekoliko pojmova. Navedena podjela nije stroga, a mnoge sorte voćaka spadaju i u nekoliko kategorija.
Dekorativne sorte voćaka
Dekorativne sorte još nisu na veliko rasprostranjene u Hrvatskoj, međutim u posljednje ih se vrijeme sve više sadi. Za razliku od „uobičajenih“ voćnih sorata i vrsta koje se uzgajaju u svrhu konzumacije plodova i gdje se naglasak stavlja na kvalitetu samog ploda i prirod, kod dekorativnih sorata naglasak se stavlja na ukrasnu vrijednost. Ukrasna vrijednost se postiže dekorativnim izgledom cvjetova, listova ili plodova, dok jestivost samih plodova nije od primarne važnosti, pa su kod mnogih dekorativnih sorata plodovi „neukusni“.
Međuvrsni križanci
Međuvrsni križanci su vrste nastale križanjem dviju različitih vrsta. Neki od njih su nastali spontano u prirodi, a neki su nastali pod utjecajem čovjeka. Zanimljivi su zbog neuobičajenog okusa plodova koji vrlo često predstavlja spoj dvaju vrsta od kojih su nastali križanjem. Kao takvi predstavljaju nešto novo, neobično i nadasve zanimljivo zbog čega ih je vrlo atraktivno imati u svojem voćnjaku. Osim toga idealni su za uzgoj jer su često otporni na bolesti.
Patuljaste voćke
Patuljaste su voćke danas sve popularnije jer produciraju plod uobičajene veličine na maloj biljci te zahtijevaju malo prostora. Imaju sve karakteristike “konvencionalnih” sorata sa iznimkom da su patuljastog rasta, a time im je i proporcionalno smanjen prirod. Korijen im zauzima malo prostora te ih se može uzgajati čak u lončanicama i po potrebi seliti. Navedeno je vrlo zgodno u slučaju nedostatka prostora, jer „hobisti“ koji više nemaju prostora za daljnju sadnju uvijek mogu naći mjesto za lončanicu. U posljednje vrijeme počela se sve više cijeniti i njihova ukrasna vrijednost, gdje radi svojeg patuljastog rasta daju sasvim jednu novu ukrasnu vrijednost prostoru balkonu, perivoju, ukrasnim vrtovima itd. Ponajviše plijene pozornost promatrača uslijed dominacije velikih i lijepih plodova na malom stabalcu.
Potrebno je razlikovati patuljaste sorte koje su nastale procesom oplemenjivanja te „uobičajene“ sorte cijepljene na slabo bujne podloge. Patuljaste sorte samo po sebi već imaju slabo bujan (patuljasti rast) i rodni pupovi ima se uglavnom nalaze na provodnici (vertikalan kordonac) pa se često zovu i stupaste. Za razliku od njih, „uobičajene“ sorte nisu slabo bujne same po sebi, već ih se cijepi na slabo bujnu podlogu kako bi im se smanjila bujnost (kao što je podloga M27 kod jabuke). Stoga ako želite prave patuljaste voćke, najbolje je kupiti prvu varijantu, međutim ni druga varijanta nije loša, ali je potrebno paziti na koju podlogu su „klasične sorte“ cijepljene, jer mnogo puta se „hobistima“ zna svašta „uvaliti“ pod navedeni termin.
Neobične sorte jabuka
Apistar ili zvjezdasta jabuka vrlo je neobična i dekorativna komercijalno zaštićena sorta jabuke. Jabuka takvih svojstava izvorno se pojavila u Francuskoj oko 1628. godine te se proširila u Englesku gdje je postala iznimno popularna u dekoraciji viktorijanskih stolova. Dobri oprašivači su sljedeće sorte jabuke: ‘james grieve super compact’, ‘idared’, ‘maigold’, ‘karneval’, ‘arlet’. Apistar jabuka ima plodove sa pet rubova koji izgledaju kao zvijezda. Plodovi su žute boje sa narančastim obrazima. Prema legendi Adam je stisnuo jabuku s pet prstiju te je ona poprimila oblik zvijezde. Upravo takav oblik ovu sortu čini idealnom za dekorativne svrhe. Plodovi dozrijevaju u listopadu te se mogu lako i dobro skladištiti.
Međutim plodovi ostaju na stablu i nakon opadanja lišća, te sama voćka poprima vrlo dekorativan izgled tijekom zime zbog zvjezdolikih plodova koji vise na jabuci. Plodovi se također koriste tijekom Božića kao ukras. Osim što se može koristiti u dekorativne svrhe, plodovi su također vrlo dobri za konzumaciju. Čvrsti su, bijele boje mesa te dobrog odnosa kiseline i šećera. Okus je vrlo aromatičan. Rast je srednje bujan, stablo naraste do 2 m, ovisno o izboru podloge. Srednje rano cvate te je slabo osjetljiva na mraz. U mladim stablima oblik ploda nije još jasno definiran (blago je neravan), ali kad stabla dovoljno ostare plodovi poprimaju tipičan zvjezdolik oblik.
Kožara je stara sorta jabuke. Plodovi su srednje krupni do krupni, umjereno spljoštenog oblika sa hrapavom pokožicom bez voštane prevlake. Osnovna boja ploda je žućkasta, ali plod je gotovo cijeli prekriven grubom hrđom tako da su plodovi više smeđi. U nekim je područjima nazivaju ‘krompiruša’ zbog karakterističnog izgleda pokožice koji podsjeća na krumpir. Dopunska crvena boja nalazi se s osunčane strane ploda. Dozrijeva početkom listopada, ali je jestiva tek nakon što neko vrijeme plodovi odstoje te “dospiju“. Uglavnom dobro i redovito rodi. Razvija srednje bujna stabla s nepravilnom piramidalnom krošnjom.
Kraljica čardaša je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Preporučeni oprašivači su: ´rumeno vreteno´ i ´đerdan´. Plod je sjajne crvene dopunske boje i srednje krupan (oko 160 g). Meso ploda je bijele boje, jako sočno i blago kiselkastog okusa. Plod dozrijeva u trećoj dekadi rujna, a može se dugo čuvati (i do 6 mjeseci).
Royalty je dekorativna hibridna sorta roda Malus. Karakteriziraju ju jajoliko tamno ljubičasti listovi koji postaju živopisno crveni u jesen. U proljeće pozornost plijeni purpurno-crvenim cvjetovima, dok u jesen malim (nalik trešnjama), tamno purpurnim plodovima promjera oko 1,6 cm koje redovito konzumiraju životinje.
Royal beauty je dekorativna hibridna sorta roda Malus. Karakterizira je malo pendulasto stablo sa crveno-purpurnim mladim listovima koji u ljeti postaju tamno purpurno-zeleni. U kasno proljeće ju odlikuje vrlo dekorativna cvatnja sa tamno crveno-purpurnim cvjetovima koji su široki oko 5 cm. U jesen plijeni pozornost jajolikim plodovima tamno crvene boje koji su prava poslastica pticama.
‘Rumeno vreteno’ je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Preporučeni oprašivači su: ´vesna´ i ´kraljica čardaša´. Plodovi su okruglasto-spljošteni te vrlo krupni (oko 210 g). Osnovna boja ploda je žućkasta, a dopunska tamno crvena. Meso je kremaste boje i kiselo-slatkog okusa. Plodovi dozrijevaju u prvoj dekadi rujna. Dobro rodi, ali nikad previše jer regulira optimalan urod sa lipanjskim opadanjem plodova.
Smaragd je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Cvate kasno, a preporučeni oprašivači su također druge patuljaste sorte jabuka, kao: ‘zeleni dragulj’, ‘kraljica čardaša’, ‘charlotte’, ‘obelisk’ i ‘maypole’. Plodovi su plosnatog-okruglastog oblika, u promjeru veći od 75 mm a mase oko 175 g. Plodovi su jednobojni, zelene boje, bez dopunske boje (bez crvenila). Meso je bijele boje, finog okusa, hrskavo i sočno, blago kiselog okusa i dobre arome. Plodovi dozrijevaju tijekom prvog tjedna listopada. Prosječan urod je oko 6,9 kg po stablu. Može se saditi na razmak od 40 cm unutar reda te 1,2 m između redova. Umjereno je otporna na krastavost i pepelnicu jabuke.
Sorte jabuka crvenog mesa (brend Red Moon (‘RM-1’, ‘RS-1’), ‘Redlove’ serija sorata itd.) predstavljaju nedavno razvijenu novu seriju sorata jabuka koju karakterizira crveno ili ružičasto meso ploda. Obično su za 30 do 40 % bogatije antioksidantima od uobičajenih sorata jabuka. ‘RM-1’ i ‘RS-1’ sorte dozrijevaju u rujnu i listopadu. Mogu se skladištiti dulje vrijeme, a pogodne su i za preradu jer se od njih dobiva crveni, postojani sok. Slabo su dostupne.
Vesna je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Preporučeni oprašivači su: ´rumeno vreteno´ i ´kraljica čardaša´. Plodovi su vrlo krupni (oko 220 g), okruglo-spljoštenog oblika i tamno crvene do ljubičaste dopunske boje. Meso ploda je bijelo i ima kiselo-slatki okus. Plodovi dozrijevaju vrlo rano, sredinom kolovoza.
Zeleni dragulj je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Preporučeni oprašivači su: ´rumeno vreteno´ i ´đerdan´. Plod je srednje krupan (oko 160 g), blago spljoštenog oblika te zelene boje. Meso je bijele boje, kiselkastog okusa. Plodovi dozrijevaju krajem listopada. Postiže dobar prirod, a plodovi se dobro čuvaju.
Zvečarka stara sorta jabuke. Plod je sitan do srednje krupan, umjereno spljoštenog oblika. Kožica je tanka s voštanom prevlakom, crvene do tamnocrvene dopunske boje. Meso ploda je bijelo, a uz samu pokožicu ružičasto, tako da na prerezu ploda izgleda kao da se boja s kožice slijeva po mesu ploda. Meso je vrlo sočno, slatkasto-kiselkastog okusa i ugodne arome. Plodovi dozrijevaju početkom rujna. U punoj zrelosti sjemenke se odvajaju od sjemenjače tako da pri protresanju ploda zveckaju, po čemu je sorta i dobila ime i zbog čega je vrlo interesantna. Stabla su srednje bujna, umjerene rodnosti. U slučaju obilne rodnosti plodovi ostaju sitni, neugledni.
Neobične sorte krušaka
Abbe fetel (‘Fetelova’) je francuska sorta kruške nepoznatih roditelja. Preporučeni oprašivači su: ‘boskova’, ‘krasanka’, ‘pakamova’, ‘viljamovka’ itd. Plodovi nisu toliko lijepi koliko su atraktivni i privlače pažnju kupaca jer su neobična i jedinstvena oblika. Plod je srednje velik do vrlo velik (180 – 320 g) specifičnoga jako izduženog kruškolikog oblika s najvećim promjerom na oko jednoj četvrtini udaljenosti od čaške, prema kojoj se naglo zaobljuje i završava srednje uskom kosom osnovom, koja je na jednoj strani jače izbočena. Prema peteljci plod se postupno stanjuje i preko jačeg ili slabijeg uleknuća, prelazi u vrlo dugački srednje širok vrat čiji je vrh na jednoj strani znatno viši.
Plod je asimetričan jer mu je cijela jedna strana, od osnove do vrha vrata, jače razvijena, pa je prelazak u vrat na toj strani vrlo slabo izražen ili ga uopće nema, a na suprotnoj strani znatno jače. Osnovna je boja u vrijeme berbe svijetlozelena koja dospijevanjem prelazi u slamnato-žutu, a na sunčanoj strani mogu neki plodovi imati, na manjoj ili većoj površini, nježan, živahan, svjetlo-crvenkasti nahuk. Meso je sočno, polutopivo, slatkastog i pomalo praznog i neskladnog okusa zbog pomanjkanja kiselina, sa srednje izraženom aromom i blagim mirisom. Plodovi dozrijevaju od sredine druge do sredine treće dekade rujna.
Lubeničarka je stara sorta kruške. Plod je srednje krupan, dopunske crvene boje. Meso ploda je izrazito crvene boje te podsjeća na lubenicu, zbog čega je ova sorta dobila i naziv. Sočnog je i slatko kiselog okusa, ugodne arome. Dozrijeva od polovice do kraja kolovoza. Rodi redovito i obilato. Spada u najstarije sorte krušaka.
Nashi (japansko-kineske sorte krušaka)
Sve sorte krušaka koje su Japanci uzgojili od nekih autohtonih azijskih vrsta roda Pyrus zovu se imenom ‘nashi’, a Kinezi svoje ‘LI’ i ‘CHA-LI’. Sve ‘nashi’ sorte cvatu prije ‘viljamovke’, a naročito rano cvatu kineske sorte, što ih čini vrlo osjetljivima na proljetne mrazove. Potreban im je oprašivač. Većina ‘nashi’ sorata uzgojenih u Japanu potječe od vrste Pyrus serotina (‘hayatama’, ‘kosui’, ‘shinsui’, ‘shinseiki’, ‘hosui’, ‘ nijisseiki ‘, ‘chojuro’, ‘shinko’ itd.) te je za njih karakteristično da su im plodovi okruglasta ili spljošteno-okruglasta oblika, različite veličine, dugačke peteljke i čaške bez lapova. Boja ploda u punoj dozrelosti im je brončana, brončano-jantarna i brončano-zlatna, a površina kožice im je hrapava.
Glavne kineske sorte uzgojene su od vrste Pyrus bretscheneideri (‘XUE-HUA-LI’, ‘YA-LI’ itd.) te one imaju većinom velike plodove, jajolikog do jajoliko-kruškolikog oblika, sa srednje dugačkom do dugačkom peteljkom i čaškom bez lapova. Osnovne zajedničke karakteristike čvrstoće i okusa ploda ‘nashi’ sorata su: meso ne postane topivo nego hrskavo, jako je sočno, slatkoga do kiselkastog okusa, neskladnog zbog nedostatka kiseline, slabo izražene arome, okus je neplemenit, prazan i pomalo „repast“, ali zbog velike sočnosti osvježavajući. Dozrijevanje plodova nije istovremeno nego postupno, pa se beru u više navrata, ovisno o sorti u rasponu od 4 do 14 dana.
Tijekom berbe i pakiranja treba mnogo pažnje posvetiti manipulaciji plodova, pogotovo kod sorata žuto-zelene boje kožice, jer su osobito osjetljive na trenje i pritiske. Za razliku od europskih sorata, ‘nashi’ sorte su vrlo rodne jer zameću veliki broj plodova, a lipanjskog opadanja kod njih uopće nema ili je tek neznatno.
Starkkrimson je američka sorta kruške nastala kao mutacija pupa sorte ´Clapp´s Favourite´ 1939. godine. Cvate srednje kasno do kasno, a potrebni su joj neki od sljedećih oprašivača: ‘viljamovka’, ‘gelertova’, ‘conference’, ‘društvenka’ itd. Plod je srednje krupan do krupan (150-230 g). Plod karakterizira prekrasna dopunska boja, koja u vrijeme berbe na cijeloj površini prekrivena jednoličnim karminskim crvenilom, kojemu voštana prevlaka daje ljubičasti ton. Tijekom dospijevanja crvenilo postaje svjetlije i sve živahnije.
Potrebno je istaknuti da je crvena boja kožice ploda stabilna i ne pokazuje nikakve znakove reverzibilnosti. Navedeno ju čini po atraktivnosti jedinstvenom sortom među kruškama. Plod je blaga, ali slatka okusa sa suptilnom cvjetnom aromom. Kad je dozreo jako je sočan i ima ugodnu, glatku teksturu zbog čega je idealan za grickanje, voćne salate ili bilo koju drugu upotrebu gdje do izražaja dolazi zanimljiva boja kožice. Plodovi dozrijevaju pred kraj prve do pred kraj druge dekade kolovoza. U hladnjači se plodovi mogu čuvati oko mjesec dana, ali čim se izvade iz hladnjače moraju se ubrzo konzumirati.
Viljamovka crvena je sorta kruške koja je nastala mutacijom mnogo poznatije sorte kruške ´viljamovka´. Nije samooplodna i potreban joj je oprašivač. Ističe se zbog vrlo atraktivne crvene boje ploda, ali kad se proba vrlo je slična okusa navedenoj poznatoj sorti. Meso ploda je žute boje, sočno i odličnog okusa. Dozrijeva sredinom kolovoza.
Benita je međuvrsni križanac između azijske i europske kruške. Cvjeta u travnju i nije samooplodna, odnosno potreban joj je oprašivač. Otporna je na niske zimske temperature, ali je osjetljiva na mraz. Ima velike zlatno-žute plodove koji imaju savršeni okruglo-ovalni oblik. Predstavlja savršenu kombinaciju između hrskavosti azijske kruške i boljeg okusa europske kruške. Plodovi su slatki, a meso je sočno. Plodovi se mogu čuvati dovoljno dugo nakon branja. Plodovi dozrijevaju od sredine rujna. Počinje rađati treću godinu nakon sadnje. Prirod je dobar i regularan. Voli osunčane položaje, plodno i dobro drenirano tlo. Bujna je voćka i ima uspravan rast. Posjeduje jako dobru otpornost na bolesti zbog čega je odgovarajuća za ekološku proizvodnju.
Neobične sorte trešnje
Droganova žuta je stara njemačka sorta trešnje. Preporučeni oprašivači su: ´lambert´, ´germersdorfska´ i ´hedelfinger´. Plodovi su srednje krupni (5-7 g), zeleno-žute boje kožice što je čini interesantnom te bezbojnog soka. Meso je žute boje, sočno, čvrsto, slatko s ugodnim okusom gorčine, sok je bezbojan. Idealna je za industrijsku preradu, osobito za punjenje čokoladnih bombona. Dozrijeva početkom srpnja. Ako u vrijeme dozrijevanja plodova uslijedi kišno razdoblje tada dolazi do pucanja kožice na plodovima.
Kordia je sorta trešnje dobivena na znanstvenom institutu za selekciju voćaka u Češkoj od sjemenjaka nepoznatih roditelja. Cvate kasno i obilno, a preporučeni oprašivači su: ´regina´, ´sylvia´, ´schneiderova´ itd. Plod je scroliko-izdužena oblika srednje veličine sa srednje dugom peteljkom, a kožica ploda je tamnocrvena. Meso je vrlo konzistentno i optimalne kakvoće. Tamo-crvene boje je, sočno, vrlo aromatičnog i izvrsnog okusa. Dozrijeva početkom srpnja. Rodnost je srednja, ali ne i redovita. Ono zbog čega je uvrštena u ovaj prilog jest vrlo mala osjetljivost na raspucavanje plodova uslijed kiše.
Kutjevačka crna hrustavka je stara sorta trešnje koja je podrijetlom iz Požeške doline, gdje je pronađena na imanju baruna Turkovića. Plod je srednje velik do velik, okruglast, tamno crne boje. Meso je čvrsto, hrskavo, sočno, slatko kiselkasta okusa i specifične ugodne arome. Dozrijeva u drugoj dekadi lipnja. Srednje je bujnosti te dobre i redovite rodnosti.
Japanska trešnja (Prunus serrulata) je dekorativna voćna vrsta koja je porijeklom iz Kine, Japana i Koreje. Karakteriziraju je dekorativni cvjetovi koji su grupirani u grozdaste cvatove. Latice su bijele do ružičaste boje, što za posljedicu ima vrlo dekorativnu cvatnju. Plod je loptasta oblika, manji od trešnje (8 do 10 mm u promjeru) i gorči u okusu. Plod ima vrlo malo mesa oko sjemenke. Postoje brojne sorte koje dodatno naglašavaju dekorativnost cvjetova ove vrste.
Neobične sorte šljive, breskve i marelice
Crvenolisna šljiva ‘Nigra’ (Prunus cerasifera) je dekorativna sorta crvenolisne šljive (sinonimi: mirobalana, džanarika itd.). S vegetacijom kreće rano u proljeće kad iz tamno ružičastih pupova izviru pojedinačni ljubičasti cvjetovi koji polako blijede kako se tamna lisna masa pojavljuje. Listovi su tamno ljubičaste boje te u jesen prelaze u svijetlo crvenu boju prije opadanja. Plodovi su obično mali, sočni te tamno crveni. Osim navedene sorte postoji i veliki broj drugih sorata.
Bonanza je patuljasta sorta breskve koja je savršena za balkone ili lončanice. Cvatnja je vrlo dekorativna s ružičastim cvjetovima. Plodovi su srednje veličine (oko 150 g), žute osnovne boje, a dopunsko crvenilo se razvije sredinom ljeta. Meso je čvrsto, slatko i sočno. Naraste 1 do 1,5 m u visinu. Postoje i druge patuljaste sorte bresaka kao ‘Garden Lady’ i ‘Tuscany’, ali je općenito do njih teže doći.
Nectarella je patuljasta sorta nektarine koja je nastala selekcijom u Kaliforniji, SAD. Prilagođena je uzgoju u lončanicama. Plodovi su narančasto–crvene boje te fantastičnog slatkog okusa, a dozrijevaju u kolovozu. Ima kompaktno uspravan do položen rast.
Čačansko zlato je sorta marelice nastala na institutu u Čačku, Srbija. Samooplodna je sorta. Plod je srednje krupan (54 g) te ovalnog oblika. Pokožica je narančasto žuta sa izraženom crvenom bojom na sunčanoj strani i crvenim točkicama. Meso je zlatno žute boje, fine strukture, odličnog okusa, ugodne arome. Koštica se odvaja od mesa ploda. Plodovi dozrijevaju krajem druge i početkom treće dekade lipnja. Redovito i obilno rađa. S obzirom da je nastala prirodnom selekcijom pedesetih godina, može se reći da je stara sorta.
Papina marelica (Prunus dasycarpa) je međuvrsni križanac koji je nastao prirodnom hibridizacijom između marelice i crvenolisne šljive. Poznata je još pod nazivima „biricoccolo“, „ljubičasta marelica“ ili „crna marelica“. U prirodi se nalazi u obliku izoliranih stabla gdje se distribucija dviju vrsta čijim je križanjem nastala preklapa. Sorte (‘tlor-tsiran’, ‘aleksander chernyi’, ‘purpurovii rannii’) su poznate i uzgajane su u centralnoj Aziji, Kašmiru, Afganistanu, Balochistanu (Pakistan), Iranu i Transkavkaziji (Rusija).
Uzgoj ove voćke je zabilježen i u Europi. Cvjeta malo kasnije od obične marelice, a cvjetovi s
