Suvremene sorte trešnje i drugog koštičavog voća u plantažnim nasadima vrlo su osjetljive na uzročnike bolesti i štetnike. Bez pravilne zaštite trešnje tržna vrijednost plodova može biti ozbiljno narušena, a neki štetni organizmi mogu uzrokovati i potpuno propadanje stabala. Zato je važno znati gdje i kako uzročnici bolesti prezimljuju. Smanjenjem izvora zaraze za iduću sezonu smanjujemo i potrebu za primjenom sredstava za zaštitu bilja.

Bolesti trešnje: tko ih uzrokuje i gdje prezimljuju

Parazitske bolesti uzrokuju gljive, bakterije, fitoplazme, virusi i viroidi. Među njima su gljive odgovorne za čak 70 % svih opisanih biljnih bolesti. Nepovoljno razdoblje, primjerice zimu, gljive preživljavaju u obliku spora, micelija, micelijskih nakupina i različitih plodnih tijela. Najčešće se zadržavaju na odumrlim biljnim ostacima, poput otpalog zaraženog lišća, ili na nadzemnim organima voćke (Tablica 1).

U našoj zemlji nisu rijetki slučajevi prijevremenog sušenja pupova i izdanaka marelice, breskve, trešnje i višnje (Fusicoccum syn. Phomopsis, Valsaria syn. Cytospora). Također se javlja prijevremeno venuće i sušenje stabala različitih koštičavih vrsta – breskve, šljive, bajama i trešnje (Armillaria, Rosellinia, Phytophthora, Verticillium).

Osim toga, od 2014. godine u nekoliko su sezona na trešnjama, nakon pojave smolotoka na deblima, zabilježene jače bakterijske infekcije i propadanje plodova (Pseudomonas syringae).

Tablica 1. Mjesto i način prezimljenja važnijih bolesti trešnje i drugih koštičavih vrsta voća
Važnija bolest Voćna vrsta Način i mjesto prezimljenja
Zaraženo lišće Zaražene grančice
Stigmina carpophila
(šupljikavost lišća)
koštičave vrste* strome (konidiji) u biljnom tkivu na zaraženom lišću, pupovima i grančicama
Monilinia spp.
(palež cvjeta, izboja i trulež plodova)
koštičave vrste* ne rak-rane i mumificirani plodovi (konidiji)
Blumeriella jaapii
(kozičavost lišća)
višnja, trešnja micelij i apoteciji u zaraženom lišću acervuli na kori uz pupove
Pseudomonas syringae
(bakterijska pjegavost i rak)
breskva, trešnja ne bakterijske stanice uz rak-rane i pupove

*Koštičave vrste: breskva, marelica, trešnja, višnja, šljiva i bajam.

Zašto je važno zimsko prskanje trešnje bakarnim pripravcima

Velik broj gljivičnih i bakterijskih bolesti trešnje prezimljuje na zaraženim grančicama uz pupove ili uz rak-rane na debljim granama i provodnicama (Tablica 1). Stoga su preventivna tretiranja bakarnim pripravcima tijekom mirovanja vrlo važna.

Važno: bakarne pripravke na trešnji i drugom koštičavom voću ne smijemo koristiti tijekom vegetacije zbog moguće toksičnosti.

Najbolje ih je primijeniti već ujesen, krajem ili nakon otpadanja lišća. Drugi povoljan rok je kraj zime i početak proljeća, u vrijeme bubrenja i neposredno prije otvaranja pupova. Za tzv. zimsko plavo prskanje registrirani su u povišenim koncentracijama. Ipak, bolje ih je u spomenutom razdoblju primijeniti u više navrata, dva do tri puta.

Bakarni fungicidi koji se mogu koristiti tijekom mirovanja trešnje navedeni su u Tablici 2. Umjesto pojedinačnih bakarnih djelatnih tvari može se primijeniti i njihova kombinacija s mineralnim uljem.

Tablica 2. Bakarni pripravci dopušteni za primjenu na koštičavim voćkama i trešnji u Hrvatskoj
Djelatna tvar Pripravak Registracija Primjena
bakrov oksidNordox 75 WGMonilinia spp., Stigmina, bakterijski rak (Pseudomonas)0,2 %
bakrov oksikloridCuprocaffaro 32 WPStigmina1 %
bakrov oksikloridNeoram WGStigmina, Monilinia0,5 – 0,6 %
bakrov oksikloridCuprablau Z WGMonilinia spp., Stigmina, bakterijski rak (Pseudomonas)1,6 – 2 kg/ha
bakrov oksikloridOxitec Bio WGBlumeriella, Stigmina, Monilinia, Pseudomonas3 kg/ha
bakrov hidroksidChampion WGStigmina2 – 3 kg/ha
bakrov hidroksidAirone SCStigmina, Monilinia, Pseudomonas, Xanthomonas4 l/ha
bakrov hidroksidBordoška juha CaffaroStigmina1,5 %
bakrov hidroksidBordoška juha ManicaStigmina1,5 %
bakar i mineralno uljeModro ulje SEStigmina2 – 3 %
Zaštita trešnje – palež cvjetnih organa koju uzrokuje Monilinia
Ovisno o vremenskim uvjetima i osjetljivosti sorte, gljive roda Monilinia uzrokuju palež cvjetnih organa i trulež plodova trešnje.Foto: M. Šubić
Bolesti trešnje – šteta od Monilinia na trešnji
Bolesti koje uzrokuje Monilinia mogu na trešnji pričiniti značajne ekonomske štete.Foto: M. Šubić
Kozičavost lišća trešnje – Blumeriella jaapii i prijevremena defolijacija
Blumeriella uzrokuje prijevremeni gubitak lišća (defolijaciju). Gotovo 65 – 70 % svih primjena sredstava za zaštitu bilja tijekom vegetacije trešnje usmjereno je na suzbijanje ovih uzročnika bolesti.Foto: M. Šubić

Najvažniji štetnici trešnje

Trešnja se često uzgaja uz okućnice i vikendice, kao pojedinačno visoko stablo. U takvom uzgoju, ali i u plantažnim nasadima, gotovo se svake sezone jače pojavljuju dva štetnika koji smetaju vlasnicima trešanja. To su crna trešnjina uš (Myzus cerasi) i trešnjina muha (Rhagoletis cerasi), uzročnik crvljivosti plodova.

Crna trešnjina uš

Trešnju, kao i sve druge voćne vrste, napadaju lisne uši. To su većinom mali kukci (1,5 – 2 mm) nježne građe tijela. Osim izravnih šteta sisanjem biljnih sokova, lisne uši posredno štete još više jer prenose desetke biljnih virusa.

Crna trešnjina uš vrlo je tamne, gotovo crne boje, po čemu je i dobila ime. Napad se najčešće prepoznaje na mladicama i vršnom lišću, koje se kovrča. Uš izlučuje obilje ljepljive tekućine, medne rose, koja privlači mrave. Tako onečišćene biljne organe naseljavaju gljive čađavice (npr. Alternaria, Cladosporium). One znatno smanjuju asimilaciju, a naknadno onečišćuju i plodove. Štete mogu biti vrlo velike.

Lisnim ušima pogoduje toplo i sparno vrijeme, a prekomjerno množenje najčešće bilježimo u svibnju. Tijekom lipnja i ljeta uši s voćaka sele na alternativne domaćine. Kritičnom vrijednošću smatra se 3 % napadnutih mladica nakon cvatnje. Tada je suzbijanje opravdano.

Za suzbijanje na trešnji u nas su registrirani pripravci na osnovi acetamiprida: Mospilan SP (250 g/ha) i Mospilan SG (300 g/ha), uz karencu od 14 dana. Formulacija SP registrirana je za suzbijanje svrdlaša i trešnjine muhe, a formulacija SG za lisne uši i trešnjinu muhu.

Crna trešnjina uš Myzus cerasi na lišću trešnje
Toplo i sparno proljetno razdoblje pogoduje brzom množenju crne trešnjine uši (Myzus cerasi).Foto: M. Šubić
Štete od crne trešnjine uši na nezaštićenom lišću i plodovima trešnje
Štete od crne trešnjine uši na nezaštićenom lišću i plodovima mogu biti značajne.Foto: M. Šubić
Žuta ljepljiva ploča s atraktantom za praćenje trešnjine muhe
Žuta ljepljiva ploča s atraktantom za praćenje leta trešnjine muhe.Foto: M. Šubić
Odrasla trešnjina muha Rhagoletis cerasi na plodu trešnje
Odrasla trešnjina muha u vrijeme dozrijevanja plodova.Foto: M. Šubić

Trešnjina muha – uzročnik crvljivosti plodova

Donedavno je uzročnik crvljivosti plodova trešnje u nas bila europska trešnjina muha (Rhagoletis cerasi). Prije nekoliko godina potvrđena je i populacija karantenske sjevernoameričke trešnjine muhe (Rhagoletis cingulata). Opis, biologija i štetnost obiju vrsta vrlo su slični pa ih opisujemo zajedničkim imenom – trešnjina muha.

Trešnjina muha najvažniji je štetnik trešnje, višnje i maraske i raširena je u svim krajevima naše zemlje. Uzrokuje lošiju kakvoću plodova i manji prinos soka kod višnje i maraske. Crvljive trešnje ne mogu se izvoziti, iako se još uvijek prodaju na našim tržnicama. Sorte trešnje i višnje koje dozrijevaju prije četvrtog tjedna leta trešnjine muhe nisu jače napadnute.

Kako izgleda i kako se razvija trešnjina muha

Trešnjine muhe ubrajamo u voćne muhe, malene do srednje velike kukce s raznovrsnim šarama na prozirnim krilima. Odrasle muhe velike su oko 4 mm. Ličinka je bjelkasta, bez nogu i vidljive glave, sužena prema naprijed i naraste do 6 mm.

Trešnjina muha ima jednu generaciju godišnje. Prezimljuje kao kukuljica u površinskom sloju tla (3 – 5 cm), najčešće ispod stabala napadnutih prethodne sezone. Odrasle muhe pojavljuju se krajem travnja u jadranskoj, odnosno sredinom svibnja u kontinentalnoj Hrvatskoj. Nakon 7 – 14 dana dopunske ishrane biljnim sokovima, pri temperaturama višim od 20 °C, počinju odlagati jaja.

Ženka jaja najradije odlaže u plodove koji su počeli mijenjati boju te postaju mekši i sočniji. Jedna ženka odloži 20 – 80 jaja. Leglicom napravi mali džepić u koji odloži jaje, a plod na tom mjestu omekša i podložan je truleži. Razvoj jaja traje 6 – 10 dana. U jednom plodu može biti više jaja, ali se razvija samo jedna ličinka.

Ličinka prodire u plod sve do koštice, a njezin razvoj traje dvadesetak dana. Zatim se spušta u tlo i začahuri. Iz dijela kukuljica u proljeće izlaze odrasle muhe, a dio može preživjeti još jednu ili čak dvije zime.

Praćenje i suzbijanje trešnjine muhe

U integriranoj i ekološkoj proizvodnji obavezno je praćenje leta trešnjine muhe žutim ljepljivim pločama (20 x 30 cm). Ploče postavljamo tijekom svibnja, prije početka promjene boje plodova.

Suzbijanje je opravdano već kada do stadija promjene boje plodova iz zelene u crvenu uhvatimo jednu muhu na dvije ploče. Kod ranih sorata trešnje suzbijanje najčešće nije potrebno.

Sakupljanje otpalih zaraženih plodova i obrada tla ispod stabala mogu smanjiti napad iduće sezone. Naime, trešnjine muhe roda Rhagoletis slabo lete, a domet im je svega stotinjak metara.

Za primjenu na trešnji u nas su dopušteni insekticidi Mospilan SP i Mospilan SG (acetamiprid), s karencom od 14 dana. Vrlo su učinkoviti protiv trešnjinih muha. U suvremenim nasadima na slabo bujnim podlogama populaciju je moguće pouzdano pratiti žutim pločama. Tako se određuju stvarna potreba i optimalan rok primjene insekticida, uz obavezno poštivanje karence. U integriranoj proizvodnji dopušteno je samo jedno suzbijanje trešnjine muhe.

Zaštita trešnje uz okućnice i vikendice

Suzbijanje trešnjine muhe veći je problem na velikim stablima uz okućnice i vikendice, cijepljenima na bujnije podloge, osobito kod kasnijih sorata. Dio populacije može se smanjiti postavljanjem većeg broja žutih ljepljivih ploča u krošnje. Ploče je, međutim, potrebno ukloniti nakon berbe jer privlače i brojne korisne kukce, primjerice parazitske osice.

Ekološki prihvatljivija metoda je primjena gotovog mamca Success Bait KS (spinosad i atraktant). U Sjevernoj Americi pokazao je visoku učinkovitost u dozi od 1,0 l/ha. U nas ovaj pripravak ima dopuštenje za suzbijanje maslinove muhe i mediteranske voćne muhe na agrumima, mandarini i maslini (karenca 4 dana za agrume, 14 dana za masline). Prska se u koncentraciji od 3 % (3 dl na 10 litara vode).

Isti ili sličan učinak postiže se insekticidom Laser KS u kombinaciji s atraktantom Buminal. Ovakvim ekološki prihvatljivim mjerama dovoljno je tretirati samo donje grane visokih stabala trešnje koja se uzgajaju za vlastite potrebe kućanstva.

Tablica 3. Neki insekticidi registrirani u Hrvatskoj za primjenu u nasadima trešnje
Djelatna tvar Pripravak Registracija Primjena
acetamipridMospilan SPsvrdlaši i trešnjina muha0,25 kg/ha, K = 14 dana
acetamipridMospilan SGlisne uši i trešnjina muha0,3 kg/ha, K = 14 dana
prirodni piretrinAbanto, Krisant, Pyregard, Direkt Greenlisne uši0,75 – 0,9 l/ha, K = 3 dana
emamektinAffirm Opti WGoctena mušica i savijači ploda1,2 – 2,25 kg/ha, K = 7 dana
piriproksifenBrai, Proximo ECštitaste uši0,04 – 0,05 %, K = OVP

K = karenca; OVP = osigurana vremenom primjene.

Octena mušica pjegavih krila – prijetnja zrelim plodovima

Dozrijevanjem plodova trešnje i višnje raste opasnost od octene mušice pjegavih krila (Drosophila suzukii). Riječ je o polifagnom štetniku koji se u posljednjih petnaestak sezona proširio posvuda i izravno pridonosi širenju truleži plodova.

Na položajima i sortama na kojima su prethodnih sezona zabilježene štete preporučuje se postavljanje mamaca. Za njih se koriste plastične boce od 250, 500 ili 750 ml. Oko 3 cm ispod čepa simetrično se izbuše rupice promjera oko 5 mm. U bocu se do otprilike polovice ulije jabučni ili vinski ocat, ili vodena otopina kvasca sa šećerom. Takvi mamci djelomično smanjuju populaciju octenih mušica.

Od insekticida su za trešnju registrirani prirodni piretrin i emamektin, s karencom od 3, odnosno 7 dana.

Prethodni članakPogrešna sorta trešnje može vas skupo stajati – evo kako odabrati pravu
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.