Odabir odgovarajuće sorte trešnje jedan je od ključnih čimbenika uspješne proizvodnje. Pogrešan izbor sorte može rezultirati značajnim ekonomskim gubicima, bilo zbog njezine neprilagođenosti agroekološkim uvjetima uzgojnog područja ili zbog neusklađenosti sa zahtjevima tržišta.
Kako se dijele sorte trešnje
Sorte trešnje mogu se klasificirati na temelju više parametara: vremena dozrijevanja, boje kožice, krupnoće ploda, sklonosti raspucavanju, samooplodnosti itd. Pri izboru sorte treba težiti sljedećim pozitivnim svojstvima:
- manja bujnost,
- raniji ulazak u dob rodnosti,
- visoka i redovita rodnost,
- samooplodnost,
- otpornost na mraz,
- otpornost na bolesti (monilinija, kozičavost i šupljikavost lista, bakterijski rak itd.),
- otpornost na pucanje plodova.
Zašto je većina sorata trešnje samoneoplodna?
Trešnji je svojstvena gametofitna inkompatibilnost. Zbog toga je većina sorata samoneoplodna, odnosno za njihovu je uspješnu oplodnju nužan odgovarajući izbor sorte oprašivača.
Ovaj oblik inkompatibilnosti kontrolira jedan gen s većim brojem alela. Oni su poznati kao S-aleli (S1, S2, S3, S4 itd.), odnosno aleli inkompatibilnosti. Diploidna tkiva tučka sadrže dva S-alela, dok peludno zrno nosi samo jedan.
Ako se S-alel u peludnom zrnu podudara s jednim od S-alela u tkivima tučka, rast peludne cijevi se zaustavlja. Time je oplodnja onemogućena.
S evolucijskog aspekta, ovakav mehanizam povećava genetsku varijabilnost populacije. Na taj se način vrsta lakše prilagođava različitim uvjetima i osigurava svoje preživljavanje. Posljedica je da je kod trešnje najveći broj sorata autoinkompatibilan, pa je trešnja izrazito stranooplodna voćna vrsta.
Podjela sorata prema vremenu dozrijevanja
Razdoblje dozrijevanja trešnje traje oko 40 dana. Stoga se sorte prema vremenu dozrijevanja dijele u šest tjedana. Kao standard koristi se sorta ‘Burlat’, a broj dana označava pomak prije (–) ili nakon (+) dozrijevanja te sorte.
Prema Milatoviću, Nikoliću i Miletiću (Trešnja i višnja, 2015.), grupe sorata trešnje prema tjednima dozrijevanja jesu:
| Tjedan | Grupa sorata | Pomak u odnosu na ‘Burlat’ |
|---|---|---|
| 1. tjedan | vrlo rane sorte | od –8 do –2 dana |
| 2. tjedan | rane sorte | od –1 do +5 dana |
| 3. tjedan | srednje rane sorte | od +6 do +12 dana |
| 4. tjedan | srednje kasne sorte | od +13 do +19 dana |
| 5. tjedan | kasne sorte | od +20 do +26 dana |
| 6. tjedan | vrlo kasne sorte | od +27 do +33 dana |
U ekološkom voćarstvu izbor sorata je ograničen zbog teže kontrole trešnjine muhe. Zato se preferiraju sorte koje dozrijevaju u prva četiri tjedna.
Boja kožice, čvrstoća mesa i krupnoća ploda
Prema boji kožice sorte trešnje dijele se na one s crvenom, žutom te osnovnom žutom i dopunskom crvenom bojom. Prema čvrstoći mesa razlikujemo sorte s mekim, srednje čvrstim i čvrstim mesom. Sorte s čvrstim mesom u narodu su najcjenjenije i nazivaju se hruštevi.
Krupnoća ploda danas je jedan od važnih čimbenika koji određuju cijenu trešanja na svjetskom tržištu. Zbog toga joj proizvođači pri odabiru novih sorata pridaju veliku pozornost.
Otpornost na mraz
Jedan od najvećih problema u suvremenom uzgoju trešnje jest osjetljivost na mraz. Pri procjeni otpornosti treba detaljno razmotriti sortiment jer kasnija cvatnja ne znači nužno i manju osjetljivost sorte na mraz.
Otpornost na mraz stoga se ne može procjenjivati isključivo prema vremenu cvatnje. Potrebno je uzeti u obzir specifična svojstva pojedine sorte i klimatske uvjete svake godine. Također, vrijeme dozrijevanja plodova nije u izravnoj korelaciji s vremenom cvatnje. Drugim riječima, sorta koja kasnije cvate ne mora nužno i kasnije dozrijeti.
Najperspektivnije sorte trešnje
Na sortnoj listi Republike Hrvatske nalazi se velik broj sorata trešanja: ‘Adriana’, ‘Bing’, ‘Bing Compact’, ‘Carmen’, ‘Celeste’, ‘Compact Lambert’, ‘Droganova Žuta’, ‘Durone Nero I’, ‘Early Burlat’, ‘Garnet’, ‘Germersdorfska’, ‘Giorgia’, ‘Gomilička’, ‘Hedelfingenska’, ‘Isabella’, ‘Katalin’, ‘Kordia’, ‘Kutjevačka Crna’, ‘Lambert’, ‘Lapins’, ‘Linda’, ‘Lionska Rana’, ‘Lovranska’, ‘Majska Rana’, ‘Napoleonova’, ‘New Star’, ‘Ohridska Crna’, ‘Regina’, ‘Regina Mercato’, ‘Starking Hardy Giant’, ‘Stella’, ‘Stonska’, ‘Summit’, ‘Sunburst’, ‘Sweet Heart’, ‘Tugarka’, ‘V. Čkalov’, ‘Van’, ‘Vega’ i ‘Volovsko Srce’.
S obzirom na velik broj sorata, ovdje donosimo pregled samo najvažnijih ili najperspektivnijih.
‘Burlat’
Sorta je nastala kao slučajni sjemenjak u Francuskoj i ubraja se među vrlo stare sorte. U uzgoju je od 1915. godine, a danas je jedna od vodećih sorata trešnje u Francuskoj i Španjolskoj. Rana je sorta i pripada drugom tjednu dozrijevanja trešanja, odnosno dozrijeva oko 20. svibnja. Zato se često uzima kao standard za određivanje vremena dozrijevanja drugih sorata. Plodovi ne dozrijevaju istodobno, već sukcesivno.
Bujna je sorta široko raširene krošnje i slabijeg grananja. Relativno dobro podnosi sušu, a plod i cvijet malo su osjetljivi na gljivična oboljenja Monilinia laxa i Monilinia fructigena. Cvate srednje rano i umjereno je osjetljiva na kasne proljetne mrazove.
Samoneoplodna je, pa za uspješnu oplodnju zahtijeva odgovarajuće oprašivače. Preporučeni oprašivači jesu ‘Van’, ‘Bing’, ‘Hedelfinger’, ‘Royal Ann’, ‘Lyon Early’ i dr. Rodnost je umjerena, a u dob rodnosti ulazi nešto kasnije.
Plodovi su srednje krupni do krupni, prosječne mase oko 7 g, okruglasto-plosnati i intenzivno crvene do tamnocrvene boje. Peteljka je kratka. Meso je svijetlocrveno, srednje čvrsto i sočno, slatkog okusa i ugodne arome. Plodovi su osjetljivi na pucanje. Ipak, ova se sorta smatra jednom od najboljih ranih sorata trešnje.
‘Kordia’
Sorta je nastala kao spontani sjemenjak u sjevernoj Češkoj, a u uzgoju je od 1981. godine. Danas je značajno zastupljena u novijim nasadima trešanja. Pripada petom tjednu dozrijevanja (+22). Razvija razvedenu krošnju, a cvate kasno.
Samoneoplodna je, pa joj treba osigurati odgovarajuće oprašivače. Preporučuju se ‘Karina’, ‘Hedelfinger’, ‘Summit’, ‘Giorgia’, ‘Carmen’ i dr. Rodnost je dobra, ali može znatno varirati od godine do godine. Cvjetovi su prilično osjetljivi na moniliniju, dok je osjetljivost plodova na tu bolest niska.
Plodovi su krupni do vrlo krupni, prosječne mase oko 9 g, srcoliki i tamnocrveni. Upravo su zbog prepoznatljivog srcolikog oblika vrlo privlačni potrošačima. Peteljka je duga. Meso je crveno, čvrsto i hrskavo, vrlo sočno, slatko-kiselog okusa i ugodne arome, a sok je također crven. Plodovi su umjereno osjetljivi na pucanje. Sorta se ubraja među najbolje kasne sorte trešnje.
‘Regina’
Riječ je o njemačkoj sorti dobivenoj ciljanim križanjem, koja je u uzgoju od 1981. godine. Jedna je od najzastupljenijih sorata u novim nasadima trešanja u Europi. Pripada šestom tjednu dozrijevanja (+30). Stablo je vrlo bujno, a krošnja izrazito razgranata.
Cvate kasno i samoneoplodna je, pa zahtijeva odgovarajuće oprašivače. Dobri oprašivači jesu ‘Germersdorfska’, ‘Kordia’, ‘Karina’, ‘Sylvia’ i ‘Penny’. U rodnost ulazi kasnije, ali zatim redovito i obilno rađa. Plodovi su vrlo malo osjetljivi na moniliniju, a cvjetovi slabo.
Plodovi su krupni, prosječne mase oko 8 g, okruglasto-srcoliki i tamnocrveni. Peteljka je duga. Meso je crveno, čvrsto, hrskavo i sočno, slatko-kiselog okusa, aromatično i vrlo kvalitetno. Sok je također crven. Plodovi su umjereno osjetljivi na pucanje. Sorta se ubraja među najbolje sorte kasnog dozrijevanja.
‘Lapins’
Sorta potječe iz Kanade, gdje je dobivena ciljanim križanjem, a u uzgoju je od 1983. godine. Kasna je sorta i dozrijeva u petom tjednu (+23). Bujnog je rasta i uspravnog habitusa, s oštrim kutovima grananja, zbog čega se slabije grana. Cvate rano.
Samooplodna je, pa se može koristiti i kao univerzalni oprašivač za sorte koje cvatu u isto vrijeme. U rodnost ulazi rano, a zatim redovito i obilno rađa. Kod preobilne rodnosti sklona je stvaranju sitnijih plodova. Plodovi su gusto raspoređeni u kiticama, pa je sorta osjetljivija na trulež.
Plod je krupan, prosječne mase oko 8 g, okruglasto-srcolik i tamnocrven. Peteljka je srednje duga. Meso je tamnocrveno, čvrsto, hrskavo i sočno, slatko-kiselog okusa. Plodovi su slabo osjetljivi na pucanje.
‘Stella’
Sorta potječe iz Kanade, gdje je dobivena ciljanim križanjem, a u uzgoju je od 1968. godine. Poznata je kao prva samooplodna sorta trešnje, zbog čega se vrlo brzo proširila u uzgoju. Imala je i važnu ulogu u oplemenjivanju jer se često koristila za stvaranje novih samooplodnih sorata.
Pripada četvrtom tjednu dozrijevanja (+17). Srednje je bujna do bujna, s pretežno uspravnom i rijetkom krošnjom. Cvate srednje kasno. Rano ulazi u rodnost, a zatim redovito i obilno rađa. Međutim, sklona je preobilnoj rodnosti, što može dovesti do sitnijih plodova.
Plodovi su srednje krupni do krupni, prosječne mase oko 7 g, izduženo srcoliki. U punoj zrelosti tamnocrvene su boje, a peteljka je srednje duga. Meso je tamnocrveno, čvrsto i sočno, slatko-kiselog okusa i srednje kakvoće. Plodovi su osjetljivi na pucanje. Zbog brojnih nedostataka ova se sorta danas sve više zamjenjuje drugim sortama.
‘Grace Star’
Sorta potječe iz Italije, sa Sveučilišta u Bologni, a u proizvodnji je od 2001. godine. Dozrijeva krajem trećeg tjedna, a plodovi se dobro beru. Bujna je, poluuspravnog habitusa i dobro razgranate krošnje. Cvate srednje kasno i samooplodna je.
Cvjetovi su vrlo malo osjetljivi na moniliniju, a plodovi srednje. U rodnost ulazi srednje rano, a zatim rađa umjereno do dobro i redovito.
Plod je vrlo krupan, prosječne mase 11–12 g, srcolik i tamnocrven. Peteljka je srednje duga. Meso je srednje čvrsto, slatko-kiselkastog okusa i vrlo visoke kakvoće. Plodovi su umjereno osjetljivi na pucanje.
‘Sweet Aryana’
Iako nije na sortnoj listi Republike Hrvatske, spomenuta je zbog svojeg uzgojnog potencijala. Riječ je o novijoj sorti iz Italije, sa Sveučilišta u Bologni. Dozrijeva u trećem tjednu (+8).
Vrlo je bujna, poluuspravnog habitusa. Vrlo brzo ulazi u rodnost i izrazito dobro rađa. Samooplodna je, a cvate srednje kasno. Plod je okruglast, crven, dobre čvrstoće i odličnog, vrlo slatkog okusa. Osjetljiva je na pucanje plodova.
Izbor podloge za trešnju
Divlja trešnja (Prunus avium)
Divlja trešnja koristi se kao generativna podloga. Ima snažan, dobro razgranat i žiličast korijenov sustav, čija se glavna masa nalazi do dubine od 80 cm. Preferira duboka, plodna i umjereno vlažna tla. Ne podnosi visoku razinu podzemne vode ni pjeskovita tla. Teška i vlažna tla podnosi bolje od rašeljke, ali lošije od višnje.
Ima odličnu kompatibilnost sa sortama trešnje. Sorte cijepljene na divlju trešnju vrlo su bujne i kasno ulaze u rodnost, ali su dugovječne. Prvi rod ponekad se dobije tek u petoj ili šestoj godini, a puna rodnost očekuje se oko dvanaeste godine.
Rašeljka (Prunus mahaleb)
Rašeljka je također generativna podloga. Ima snažan korijenov sustav, slabije razgranat nego kod divlje trešnje, koji najčešće prodire čak do 5 m dubine. Preferira laka, rastresita i dobro drenirana tla, a dobro podnosi skeletna, kamenita, šljunkovita i pjeskovita zemljišta.
Ne podnosi teška tla i višu razinu podzemne vode te je vrlo osjetljiva na suvišak vlage. S druge strane, otporna je na sušu i veći sadržaj vapna u tlu. Zbog veće bujnosti sorte cijepljene na rašeljku obično formiraju guku iznad cijepnog mjesta. U odnosu na sorte na divljoj trešnji 10 do 20 % su manje bujne i ranije ulaze u rodnost, ali imaju kraći životni vijek.
Colt
Colt je vegetativna podloga podrijetlom iz Engleske. Relativno dobro podnosi teška i iscrpljena zemljišta, ali je osjetljiva na sušu. Umjereno je osjetljiva na veći sadržaj fiziološki aktivnog vapna. Dobro je kompatibilna s većinom sorata trešnje i višnje.
Bujnost cijepljenih sorata u prvim je godinama jednaka kao na divljoj trešnji, a kasnije je nešto manja. Sorte na ovoj podlozi kasnije ulaze u rodnost, ali dobro rađaju i imaju dobru krupnoću ploda.
Gisela 5
Gisela 5 hibridna je podloga i najpopularnija slabobujna podloga trešnje u svijetu. Razmnožava se mikropropagacijom. Preferira plodna tla, a ne podnosi teška i glinovita. Osjetljiva je na sušu. Slabije se ukorjenjuje, pa je potrebna armatura.
Sorte cijepljene na Giselu 5 postižu 40 do 50 % bujnosti u odnosu na divlju trešnju. Počinju rađati već druge godine nakon sadnje, a punu rodnost postižu u petoj godini. Ipak, ne daje dobre rezultate u svim zemljišnim i klimatskim uvjetima (primjerice u južnoj i središnjoj Italiji). Dobre rezultate daje u područjima s nešto hladnijom klimom.
Gisela 6
Gisela 6 hibridna je podloga koja se također razmnožava mikropropagacijom. Na tlo je znatno prilagodljivija od Gisele 5. Bolje podnosi sušu, uspijeva i na manje plodnim tlima, a podnosi i teža, glinovita zemljišta. Nije pogodna za pretoplu klimu, poput one u mediteranskim zemljama.
Riječ je o srednje bujnoj podlozi na kojoj sorte postižu 60 do 70 % bujnosti u odnosu na divlju trešnju. Poželjna je armatura, barem u prvim godinama nakon sadnje. Sorte rano ulaze u rodnost i imaju dobru krupnoću ploda.
Berba trešanja: kako odrediti pravi trenutak
Određivanje pravilnog roka berbe trešanja znatno je jednostavnije nego kod drugih voćnih vrsta, ali nije ništa manje važno. Trešnja je neklimakterijski plod. To znači da nakon berbe ne nastavlja dozrijevati, kao što je to slučaj kod banana, jabuka i krušaka. Boja ploda nakon berbe može se neznatno promijeniti, ali ostala svojstva kakvoće se ne poboljšavaju.
Vrijeme berbe znatno utječe na veličinu, boju i okus ploda. Prerana berba daje sitnije plodove slabije obojenosti i nedovoljno razvijena okusa. Odgodom berbe za nekoliko dana postiže se intenzivnija boja, veća krupnoća te izraženiji i kvalitetniji okus. Od najranijeg mogućeg roka berbe do pune zrelosti veličina ploda može se povećati čak za 40 %.
S druge strane, predugo zadržavanje plodova na stablu može narušiti njihovu kakvoću. Plodovi tada postaju mekši i osjetljiviji na mehanička oštećenja. Također su podložniji truleži, smežuravanju, posmeđivanju peteljke i pojavi udubljenja. Kasnija berba povećava i rizik od pucanja pokožice te gubitka uroda zbog tuče. Zato je odabir optimalnog trenutka berbe presudan za dobru kakvoću ploda.
Boja ploda – najpouzdaniji pokazatelj zrelosti
Jedan od najpouzdanijih pokazatelja zrelosti jest promjena boje ploda. Tijekom dozrijevanja smanjuje se količina klorofila, a nakupljanje antocijana počinje nekoliko tjedana prije berbe. Boja ploda zato postupno prelazi iz slamnatožute preko svijetlocrvene i intenzivnocrvene do tamnocrvene, odnosno boje mahagonija. Kod pojedinih sorata plod u punoj zrelosti može poprimiti i crnu boju.
Kod sorata tamnijeg ploda berba se preporučuje kad plodovi dosegnu svijetli do srednje tamni mahagonij. Kod sorata svjetlije pokožice bere se kad osnovna boja prijeđe iz zelene u žutu (npr. ‘Droganova Žuta’). Za preciznije određivanje nijanse mogu se koristiti odgovarajuće tablice boja.
Sadržaj šećera i čvrstoća ploda
Promjena boje povezana je i s porastom sadržaja topljive suhe tvari. Kako plod tamni, raste sadržaj šećera, dok sadržaj kiselina ostaje relativno stalan. S intenzitetom obojenosti pokožice usko je povezana i čvrstoća ploda.
Sadržaj šećera najčešće se mjeri refraktometrom i izražava kao sadržaj topljive suhe tvari. Kod trešanja bi on trebao iznositi najmanje 14 do 16 %, ovisno o sorti.
Krupnoća ploda i tržišni standardi
Krupnoća ploda danas je jedan od najvažnijih tržišnih čimbenika kakvoće. Na izvoznom tržištu krupniji plodovi postižu višu cijenu, a time i veći financijski povrat proizvođaču.
Prema UNECE standardu za trženje i kontrolu komercijalne kakvoće trešanja (2019.), minimalni promjer ploda za ekstra klasu iznosi 20 mm, a za I. i II. klasu 17 mm. Potrošači u Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, između ostalog preferiraju trešnje minimalnog ekvatorijalnog promjera 26 mm. Jedno istraživanje navodi kao optimalnu masu ploda 12 do 15 g, uz maksimalni promjer od 34 mm.
Kako se beru i čuvaju trešnje
Trešnja dozrijeva sukcesivno, odnosno plodovi na stablu ne postižu zrelost istodobno. To je osobito izraženo kod ranih sorata, pa se berba najčešće obavlja u dva do tri navrata. Tako se plodovi beru u odgovarajućem stupnju zrelosti, a smanjuje se rizik od prerane ili prekasne berbe.
Pri ručnoj berbi plod se zajedno s peteljkom pažljivo odvaja povlačenjem prema gore. Važno je ne oštetiti peteljku jer vrlo brzo potamni, što narušava izgled i tržišnu kakvoću ploda.
Prema Milatoviću (Koštičave voćke, 2023.), prosječan učinak jednog berača iznosi oko 5–10 kg na sat. Zbog velike potrebe za ljudskim radom ručna berba jedan je od najvećih troškova proizvodnje trešanja. Može činiti i do 70 % ukupnih troškova proizvodnje.
Trešnje se najbolje čuvaju na temperaturi od –1 do 0 °C uz relativnu vlagu zraka od 90 do 95 %. U takvim uvjetima mogu se skladištiti 2 do 3 tjedna.
