Sadnja trešanja i odabir sorte: vodič kroz suvremenu proizvodnju

Podizanje nasada trešnje danas izgleda posve drukčije nego prije nekoliko desetljeća. Umjesto pojedinačnih bujnih stabala na okućnicama, voćari sve češće sade suvremene intenzivne nasade na slabo i srednje bujnim podlogama. Takvi nasadi ranije rode, daju veće prinose i kvalitetnije plodove. Ipak, uspjeh ovisi o pravom izboru položaja, tla i sustava uzgoja, a klimatske promjene donose nove izazove. Donosimo što sve treba znati prije sadnje.

Od okućnice do intenzivnog nasada

Trešnja je posljednjih desetljeća doživjela velike promjene, posebno u pogledu intenzifikacije uzgoja. Nekada su prevladavala bujna stabla na okućnicama i u ekstenzivnim voćnjacima. Danas su dostupne selekcije slabo i srednje bujnih podloga te brojne sorte dobrih bioloških i gospodarskih svojstava. Zato se sve više podižu suvremeni intenzivni nasadi trešnje.

Uz to, nove tehnologije, sustavi uzgoja i uzgojni oblici daju trešnji sve veći značaj u svijetu. Taj trend slijede i hrvatski voćari.

Suvremeni nasadi ranije ulaze u rodnost i produktivniji su. Osim toga, u njima je znatno lakše provoditi agrotehničke i pomotehničke zahvate. Tako proizvođači ostvaruju visoke i stabilne prinose te bolju kakvoću plodova.

Trešnja ima specifične zahtjeve prema klimi i tlu. Međutim, posljednjih godina dodatni izazov predstavljaju klimatske promjene. Proljetni mrazevi, duga sušna razdoblja, promjenjive temperature i obilne oborine u vrijeme dozrijevanja sve su češći. Stoga je nužno prilagoditi tehnologiju proizvodnje.

Zahtjevi trešnje prema položaju, tlu, svjetlosti, temperaturi i vodi

Za uspješan uzgoj trešnje presudni su izbor odgovarajućeg položaja i tipa tla.

Položaj

Položaj obuhvaća više čimbenika: geografsku širinu, nadmorsku visinu (n. v.), reljef, ekspoziciju, nagib terena i blizinu vodenih površina. Trešnja dobro uspijeva između 35° i 60° sjeverne geografske širine.

S povećanjem nadmorske visine pada temperatura zraka, pa su cvatnja i dozrijevanje kasniji. Optimalna n. v. za uzgoj trešnje jest oko 800 m. Ipak, neke se sorte mogu uspješno uzgajati i do 1200 m n. v.

Trešnja traži otvorene položaje s dobrom zračnom drenažom, odnosno laganim strujanjem vjetra. Na južnim položajima plodovi dozrijevaju nekoliko dana ranije, pa su oni povoljni za ranije sorte. S druge strane, ondje gdje su česti kasni proljetni mrazevi bolje su sjeverne ekspozicije jer je cvatnja nešto kasnija. Jugozapadni položaji nisu povoljni jer su debla izložena smrzavanju i pucanju kore.

Najpovoljniji su nagibi terena od 3° do 5°. Blizina većih vodenih površina pozitivno utječe na mikroklimu. Osvijetljenost je bolja, dnevna i godišnja temperatura manje variraju, a relativna vlažnost zraka je veća. U konačnici su plodovi krupniji, bolje obojeni, slađi i bolje arome.

Tlo

Trešnja najbolje uspijeva na dubokim, rastresitim, plodnim, umjereno vlažnim i dobro prozračnim tlima. Takva tla omogućuju normalan razvoj korijena. Posebno su pogodna ilovasta i pjeskovito-ilovasta tla dobrih vodno-zračnih odnosa.

Minimalna dubina tla za uzgoj trešnje jest 90 – 120 cm. Treba, međutim, imati na umu da zahtjevi prema tlu ovise o podlozi na kojoj su sorte cijepljene. Preporučuju se umjereno lagana tla s optimalnim omjerom pijeska i gline 60 : 40.

Trešnja ne podnosi teška, zbijena i vlažna tla. Na njima slabije rađa te je osjetljivija na mraz i smolotečinu. Isto tako, nisu preporučljiva ni izrazito plitka, skeletna i sušna tla jer ograničavaju rast stabala i smanjuju rodnost.

Trešnji najviše odgovaraju slabo kisela do neutralna tla. Optimalna pH-vrijednost tla (u vodi) jest 6,0 – 7,0 (5,5 – 7,5). U takvim uvjetima korijen učinkovito usvaja većinu hraniva potrebnih za rast i razvoj stabala.

Na izrazito kiselim tlima pojedina su hraniva slabije pristupačna. Na alkalnim tlima, osobito onima s više od 10 % fiziološki aktivnog vapna, blokirano je usvajanje nekih biogenih elemenata (npr. željeza, mangana i magnezija). Posljedica može biti kloroza.

Zato je prije podizanja nasada nužna analiza tla. Na temelju nje planiraju se gnojidba, kalcifikacija ili druge meliorativne mjere. Poželjno je da tlo sadrži najmanje 2 % humusa, 7 mg P₂O₅ i 20 mg K₂O na 100 g suhog tla.

Osim kemijskih svojstava, vrlo je važna i dobra dreniranost tla. Trešnja vrlo loše podnosi dugotrajno zadržavanje vode u zoni korijena. Već nekoliko dana prekomjerne vlažnosti može uzrokovati gušenje i propadanje korijena. Stabla tada postaju osjetljivija na bolesti. Stoga prednost imaju tereni s prirodnim otjecanjem suvišne vode ili mogućnošću izvedbe odvodnje.

Svjetlost

Trešnja je izrazito heliofitna vrsta. Za normalan rast, visoku i redovitu rodnost te dobru kvalitetu ploda nužna joj je dobra osvijetljenost krošnje. Nasadi na osunčanim položajima daju bolje obojene i slađe plodove boljih organoleptičkih svojstava.

Pri nedovoljnoj osvijetljenosti stablo raste u visinu, a unutrašnjost krošnje ogoljuje. Rodnost se tada seli na periferiju, a mladice su tanje i izdužene. Nedostatak svjetlosti smanjuje i formiranje cvjetnih pupova te produljuje dozrijevanje. U zasjenjenim dijelovima krošnje plodovi su sitniji, slabije obojeni i imaju manje topljive suhe tvari. Zbog toga im pada tržišna vrijednost.

Upravo zato suvremeni uzgojni oblici nastoje osvijetliti sve dijelove krošnje. Na to se može utjecati na nekoliko načina:

• odabirom položaja južne, jugozapadne ili jugoistočne ekspozicije,
• pravcem redova sjever – jug,
• optimalnim razmakom i rasporedom sadnje,
• odgovarajućim uzgojnim oblikom,
• pravilnom i redovitom rezidbom.

Temperatura

Trešnja ima širok areal rasprostranjenosti. Uzgaja se u hladnoj klimi, primjerice u skandinavskim zemljama, ali i u toplim mediteranskim zemljama. Ipak, najbolje uspijeva u umjerenoj klimatskoj zoni s dovoljno topline tijekom vegetacije i hladnom zimom. Takva zima omogućuje stablima normalan prolazak kroz fazu mirovanja.

Uspješan uzgoj moguć je ondje gdje se temperatura kreće od –25 °C do +35 °C. Niske temperature mogu izazvati oštećenja u raznim fazama godišnjeg ciklusa. U našim uvjetima trešnja je tijekom mirovanja rijetko ugrožena jer ima dugo i stabilno zimsko mirovanje. Generativni pupovi mogu stradati pri temperaturama nižima od –15 °C, ovisno o intenzitetu i trajanju hladnoće.

Za prekid zimskog mirovanja trešnji je potrebno razdoblje niskih temperatura (ispod +5 °C). Nakon toga stabla kreću s novom vegetacijom. Optimalne temperature za vegetativni rast jesu 15 – 25 °C. Tijekom intenzivnog rasta i razvoja plodova poželjno je 20 – 25 °C. Tada se odvijaju najpovoljniji fiziološki procesi, a plodovi su krupni i kvalitetni.

Nasuprot tome, temperature iznad 30 °C, osobito uz manjak vlage u tlu, izazivaju stres biljaka. Plodovi tada sporije rastu, mogu opadati ili ubrzano dozrijevati, a kakvoća im pada. Česte vrućine tijekom diferencijacije rodnih pupova uzrokuju i dvostruke tučkove. Iz njih se iduće godine razvijaju nepoželjni dvostruki plodovi, tzv. blizanci, što je kod trešnje posebno izraženo.

Osjetljivost trešnje na proljetne mrazeve i mjere zaštite

Kao koštičava voćna vrsta, trešnja rano cvate. Zato je izrazito osjetljiva na kasne proljetne mrazeve. Najveće štete nastaju tijekom bubrenja pupova, u cvatnji ili neposredno nakon nje te u fazi zametanja plodova. Tada i kratkotrajni pad temperature ispod 0 °C može oštetiti tučkove, prašnike ili mlade plodove. To izravno smanjuje prinos.

Prema podatcima iz literature, pri dobrim uvjetima cvatnje, oplodnje i zametanja trešnja može dati visok prinos i kad smrzne 30 % cvjetova. Ako smrzne 50 % cvjetova, prinos je prosječan.

Odabir položaja jedan je od najvažnijih čimbenika zaštite od mraza. Hladan je zrak teži, pa se spušta i zadržava u depresijama, kotlinama i dolinama. Ondje trešnja češće strada od niskih temperatura. Za sigurniju su proizvodnju stoga povoljniji uzdignuti, blago nagnuti i prozračni položaji s kojih hladan zrak otječe. Izbor položaja tako je prva i najvažnija preventivna mjera zaštite.

Pasivne mjere zaštite

Mjere zaštite od mraza dijele se na pasivne i aktivne. Pasivne mjere, uz izbor položaja, obuhvaćaju izbor podloga i sorata te način održavanja tla. Sorte na bujnim podlogama nešto kasnije kreću s vegetacijom i kasnije cvatu. Odabirom kasnije cvatućih sorata može se smanjiti rizik od mraza i osigurati sigurniji prinos.

Način održavanja tla utječe na akumulaciju topline. Pokošena trava i dobro pripremljeno, umjereno vlažno tlo noću oslobađaju više topline od neobrađenih površina s visokom vegetacijom. Tako se u nasadu održava povoljnija mikroklima.

Aktivne mjere zaštite

Od aktivnih mjera u nasad se mogu postaviti sustavi za orošavanje, anti-frost sustavi ili vjetrenjače. Primjenjuju se i zadimljavanje, tornjevi protiv mraza te uređaji poput frostbusera.

Orošavanje je jedna od najučinkovitijih metoda. Pri smrzavanju vode oslobađa se toplina koja drži temperaturu biljnih organa oko 0 °C. Tako se sprječava njihovo oštećenje. Važno je, međutim, imati kvalitetan izvor i dovoljno vode tijekom cijelog trajanja niskih temperatura.

Anti-frost sustavi najčešće koriste automatsko navodnjavanje kako temperatura ne bi pala ispod kritične razine. Vjetrenjače pak miješaju hladni prizemni zrak s toplijim slojevima iznad nasada. Na većim površinama mogu znatno ublažiti posljedice radijacijskih mrazeva. Zadimljavanje se nekada često primjenjivalo, no danas je ograničeno učinkovito i koristi se uglavnom u manjim voćnjacima.

Potrebe trešnje za vodom

Trešnja ima umjerene potrebe za vodom. Poželjno je 600 do 800 mm oborina godišnje, s time da barem dvije trećine padne tijekom vegetacije. Posebno je važan povoljan raspored oborina tijekom intenzivnog rasta mladica te u fazama rasta i dozrijevanja ploda. Veće potrebe za vodom imaju mlađa i rodnija stabla, kasnije sorte te sorte na vegetativnim slabo bujnim podlogama.

Kad nema dovoljno vode, mladice i korijen slabije rastu. Plodovi su sitniji, prijevremeno dozrijevaju i lošije su kvalitete, a pri jačoj suši i vrućini mogu i opasti. Osim toga, slabija je diferencijacija cvjetnih pupova.

S druge strane, ni previše vode nije povoljno. Ustajala voda uzrokuje gušenje korijena (asfiksiju) i sušenje čitavih stabala. Duge i obilne kiše u cvatnji otežavaju let pčela i klijanje peluda na njušci tučka. Najnepovoljnije su ipak obilne oborine u dozrijevanju jer dovode do pucanja ploda.

Priprema tla za podizanje nasada trešnje

Kvalitetna priprema tla jedan je od najvažnijih preduvjeta za uspješno podizanje nasada trešnje. Trešnja na istoj površini ostaje petnaest, dvadeset i više godina. Zato sve meliorativne zahvate treba obaviti prije sadnje. Dobro pripremljeno tlo omogućuje nesmetan razvoj korijena, brži rast sadnica, raniji ulazak u rodnost i dugotrajnu produktivnost nasada.

Rigolanje, kalcifikacija i meliorativna gnojidba

Prije podizanja nasada potrebno je napraviti mehaničku, fizikalnu i kemijsku analizu tla. Njome se utvrđuju tekstura i propusnost tla, sadržaj humusa, pH-vrijednost, pristupačnost hraniva te moguća ograničenja za uzgoj. Na temelju rezultata planiraju se meliorativna gnojidba i popravak plodnosti tla.

Ako je tlo previše kiselo, provodi se kalcifikacija vapnenim materijalima (npr. CaCO₃). Na bazičnom ili karbonatnom tlu unose se fiziološki kisela gnojiva (npr. zelena galica) ili strugotine četinjača. Time se poboljšavaju kemijska svojstva tla, povećava pristupačnost hraniva i stvaraju bolji uvjeti za razvoj korijena.

Nakon analize i popravka slijedi duboka obrada tla (rigolanje ili duboko oranje). Minimalna dubina jest 60 do 80 cm, ovisno o tipu tla i dubini plodnog sloja. Duboka obrada razbija zbijene slojeve i poboljšava prozračnost tla. Korijen tako lakše prodire dublje te bolje iskorištava vodu i hraniva. Obradu treba obaviti najmanje tri do šest mjeseci prije sadnje kako bi se tlo dovoljno sleglo.

Usporedo s dubokom obradom, a svakako prije sadnje, preporučuje se unijeti zreli stajski gnoj ili druga organska gnojiva (npr. peletirana). Ona obogaćuju tlo organskom tvari i poboljšavaju mu strukturu. Istodobno se unose fosforna i kalijeva gnojiva (NPK 7-20-30 ili 15-15-15) u količinama prema analizi tla. Fosfor i kalij sporo se kreću kroz profil tla, pa je njihova primjena prije sadnje posebno važna.

Slijedi završna priprema tla. Najprije treba ukloniti korove, kamenje i biljne ostatke. Najmanje mjesec dana nakon duboke obrade, kad se tlo slegne, provodi se grubo ravnanje tanjuračama ili drljačama. Neposredno prije sadnje slijedi fina priprema frezama. Zatim se izravnava površina, označuju parcele, table, putovi i redovi te razmjeruju sadna mjesta. Na kraju se kopaju sadne jame i pripremaju sadnice.

Raspored, razmak i vrijeme sadnje trešnje

U suvremenim nasadima najčešći je pravokutni raspored sadnje, s većim razmakom između redova i manjim unutar reda. Tako je lakša primjena mehanizacije. Ipak, može se saditi i u obliku kvadrata i trokuta.

Glavna sorta i sorta oprašivač raspoređuju se u parnom broju redova radi lakše zaštite i berbe. Obično se sadi četiri ili šest redova glavne sorte i dva reda oprašivača.

Razmak sadnje ovisi o bujnosti podloge i sustavu uzgoja:

• bujne podloge (divlja trešnja, rašeljka): 5,5 – 6,5 m između redova i 3,0 – 5,0 m unutar reda (300 – 600 stabala/ha),
• srednje bujna podloga Colt: 4,5 – 5,0 × 2,0 – 3,0 m (650 – 1100 stabala/ha),
• slabo bujne podloge Gisela 5 i Gisela 6: 4,0 – 4,5 m između redova i 1,0 – 2,0 m unutar reda (1100 – 2500 stabala/ha), ovisno o uzgojnom obliku.

Trešnja se sadi tijekom mirovanja. To može biti u jesen, nakon opadanja lišća (najčešće u studenome i prosincu), ili u proljeće prije kretanja vegetacije.

Priprema sadnica trešnje za sadnju

Priprema obuhvaća kontrolu korijena i nadzemnog dijela. Treba saditi samo kvalitetne i zdrave sadnice. Korijen se prikraćuje na 20 do 25 cm kako bi se osvježili oštećeni dijelovi.

Prije sadnje sadnice je dobro umočiti u kašu od jednog dijela stajskog gnoja, dva dijela zemlje i jednog dijela vode. U kašu se preporučuje dodati fungicid za dezinfekciju žila. Tako se postiže bolji kontakt korijena s tlom nakon sadnje.

Tehnika sadnje i njega mladih sadnica

Za sadnju treba iskopati dovoljno veliku jamu kako bi se korijen pravilno rasporedio. Na rigolanom tlu jama je široka 40 – 50 cm i duboka 30 – 40 cm. Mjesto cijepljenja mora ostati nekoliko centimetara iznad površine tla. Nakon sadnje tlo se dobro nagazi, oko stabla oblikuje zdjelica, a sadnica se obilno zalije.

Odabir sustava uzgoja trešnje

Sustav uzgoja skladan je odnos uzgojnog oblika (oblika krošnje), gustoće sadnje (sklopa) i svojstava podloge i sorte. Uključuje i agrotehničke i pomotehničke zahvate koji utječu na razvoj stabla. Suvremena proizvodnja podrazumijeva manje bujna stabla na odgovarajućim podlogama. Uzgojni oblici pritom moraju omogućiti dobru osvijetljenost krošnje, jednostavniju rezidbu, lakšu berbu i veću učinkovitost.

Vretenasti grm i njegove modifikacije

Vretenasti grm jedan je od najčešćih uzgojnih oblika na srednje i slabo bujnim podlogama. Postoji više formi krošnje koje kombiniraju elemente rezidbe i formiranja. Danas se za njih najčešće koristi opći naziv vitko vreteno (Slender Spindle). Taj oblik ima provodnicu s nekoliko skeletnih grana u donjem dijelu krošnje. U gornjem dijelu nema trajnih skeletnih grana, nego se one povremeno zamjenjuju novima.

• Prednosti: jednostavno formiranje krošnje, dobra osvijetljenost stabla, relativno niski troškovi održavanja, rana rodnost, visoki prinosi po jedinici površine te lakša berba i rezidba.
• Nedostaci: potrebna je redovita rezidba i održavanje, oblik se teže održava kod bujnijih sorata, potrebna je armatura, a početni su troškovi podizanja nasada veći.

Novija modifikacija vretena jest tzv. oska (SSA – Super Slender Axe). Riječ je o vrlo uskom vretenastom obliku razvijenom za gustu sadnju trešnje. Ima provodnicu i kratke postrane rodne grane. Održava se ograničavanjem bujnosti i redovitom obnovom rodnog drva. Omogućuje dobro osvjetljenje krošnje i jednostavniju berbu.

• Prednosti: vrlo rano stupanje u rodnost, visoka produktivnost po hektaru, mogućnost djelomične primjene mehanizacije.
• Nedostaci: obavezne su armatura i navodnjavanje, a potrebna je vrhunska agrotehnika i pomotehnika.

Vaza (Gobelet)

Vaza je uzgojni oblik koji je tradicionalno dobro prilagođen trešnji. Nema provodnicu, nego tri do pet osnovnih skeletnih grana koje čine otvorenu krošnju. Krošnja je zato dobro osvijetljena i prozračna. Kod trešnje se razlikuju klasična vaza, španjolska vaza i neki drugi grmoliki oblici.

• Prednosti: jednostavna struktura, vrlo dobro osvjetljenje unutrašnjosti krošnje, lakša rezidba i berba zbog niske krošnje.
• Nedostaci: šira krošnja traži više prostora, oblik je manje pogodan za vrlo guste nasade, a kod bujnijih sorata krošnja se može zasjeniti.

UFO oblik (Upright Fruiting Offshoots)

UFO je intenzivni uzgojni oblik. Glavna os vodi se vodoravno uz armaturu (žicu), a novi izbojci rastu okomito.

• Prednosti: uska i dobro osvijetljena krošnja, velika gustoća sklopa te jednostavnija berba, ručna, a potencijalno i mehanizirana.
• Nedostaci: zahtijeva pažljivo početno formiranje, odnosno precizno savijanje i usmjeravanje izbojaka, te redovitu obnovu rodnih izbojaka.

O rezidbi, uzgoju i njezi nasada trešnje od sadnje do stupanja u rod više ćemo pisati u idućim brojevima Gospodarskog lista.

Podizanje nasada trešnje: ulaganje koje traži dobro planiranje

Podizanje nasada trešnje dugoročna je investicija koja zahtijeva dobro planiranje i poznavanje biologije vrste. Pravilan izbor lokacije, podloge i sorte, kvalitetna priprema tla i dobar sustav uzgoja stvaraju preduvjete za visoku rodnost. Tako se postižu kvalitetni plodovi i ekonomično poslovanje kroz dugi niz godina.

Dodatni izazov predstavljaju klimatske promjene. Proljetni mrazevi, duga sušna razdoblja i obilne oborine u cvatnji, oplodnji i dozrijevanju sve su češći. Proizvođači bi stoga trebali više ulagati u zaštitu od mraza, navodnjavanje te zaštitne mreže i folije. One smanjuju štete i povećavaju sigurnost proizvodnje. Naime, pogreške učinjene pri podizanju nasada teško se ispravljaju tijekom njegova eksploatacijskog vijeka.