Kivika (aktinidija, kivi, kiwifruit), Actinidia deliciosa povijuša je koja vodi podrijetlo od vrsta koje su autohtone na području Južne Azije. Početkom 20. stoljeća sjemenke kivike introducirane su na Novom Zelandu, pa se uzgoj proširio i u svijetu. Vodeći svjetski proizvođač kivike je Italija, a slijede je Novi Zeland, Čile, Francuska, Grčka, Japan i SAD. Pojavom oboljenja, tzv. raka kojeg uzrokuje bakterija Pseudomonas syringae pv. actinidiae proizvodnja je značajno devastirana u Italiji, Francuskoj i Novom Zelandu.

Kivika je drvenasta, listopadna voćna vrsta. Penjačica je koja može narasti i do 9 metara visine pa joj je za uzgoj potrebno osigurati armaturu. Listovi su zelene boje, dlakavi, okruglasti, a pri peteljki blago srcoliki. Rastu nasuprotno i imaju dugu peteljku. Cvjetovi su mirisni, svijetlo krem-bijele do žute boje, a formiraju se u pazušcu lista pojedinačni ili u skupini. Kivika ima odvojene muške i ženske cvjetove, tj. ženske biljke koje nose funkcionalno ženske i muške biljke koje nose funkcionalno muške cvjetove.

Ženski cvjetovi imaju razvijenu i plodnicu i prašnike, ali u prašnicima nema peludi i oni donose rod. Muški cvjetovi imaju zakržljalu plodnicu, ne donose rod, ali služe za oprašivanje. Temeljem toga, da bi se osigurala rodnost potrebno je u nasadu uz ženske posaditi i muške biljke. Optimalni odnos je šest ženskih i jedna muška biljka. Ako je oprašivanje loše, plodovi ostaju mali, lošije kakvoće i imaju značajno manji broj sjemenki.

 class=

Plod kivike je jajolikog oblika, smeđe boje pokožice, prekriven dlačicama. Meso ploda je tvrdo i kod većine sorata svijetlo zelene boje u vrijeme berbe s velikim brojem crnih sjemenki. Tijekom dozrijevanja meso ploda omekšava, prelazi u tamnije zelenu boju. Okus je kiselkast slično ogrozdu ili jagodama. Plod je bogat vitaminima C, E i B, kalijem, beta-karotenom te dijetalnim vlaknima. Sadržaj vitamina C je značajno veći u odnosu na ostalo voće i ima ga tri puta više od dnevne potrebe čovjeka. Kivika je karakteristična kultura u krajevima s blagom klimom, ali se sve češće sadi i u kontinentalnim dijelu Hrvatske. U vrijeme zimskog mirovanja, može kraće vrijeme podnijeti temperaturu od -10°C. Otpornost na hladnoću značajno je smanjena s početkom vegetacije pa pri temperaturi od -1,5°C dolazi do šteta. Mladi izboji u proljeće vrlo su osjetljivi na hladnoću i vjetar što zahtijeva položaje zaštićene od vjetra te kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazeva. Najbolje uspijeva na dubokim, dobro dreniranim tlima, lakšeg teksturnog sastava, dobro opskrbljenim humusom i biogenim elementima s manje od 10 % aktivnog vapna. Najpovoljnija reakcija tla jest pH 6-6,5.

Sadnja

Formiranje uzgojnog oblika

Ilustracija: Formiranje pergole

Obrada, navodnjavanje, gnojidba i berba

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 3/2019

Prethodni članakEdukacije poljoprivrednika o Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2019. godinu.
Sljedeći članak1. Međunarodna konferencija i izložba o rakiji “Spirit of Rakia” 27. do 30. ožujka
dr. sc. Mira Radunić
Rođena je 1971. godine u Splitu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1995. godine. Magistrirala je 2003. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranila 2010. godine. Od 2003. godine radi u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Zavodu za biljne znanosti. Suradnica je Gospodarskog lista od 2016. godine. Rođena je 15.08.1971. godine u Splitu. Nakon završene Srednje poljoprivredne škole u Kaštel Štafiliću 1989. godine upisuje se na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Magistrirala je 2003. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju na temu 'Reproduktivna kompatibilnost sorata trešnje' obranila je 2010. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2003. godine radi na Zavodu za biljne znanosti Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, Split. U zvanje znanstvenog suradnika izabrana je 2012. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika i naslovnog docenta 2013. godine. U svom znanstvenom i stručnom radu bavi se prikupljanjem i očuvanjem autohtonih voćnih vrsta te reproduktivnom biologijom voćaka. Voditeljica je i suradnica većeg broja domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih projekata. Sudjelovala je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Objavila je više od 20 znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala u izradi stručnih studija i strategija za razvoj mediteranske poljoprivrede. Od 2008. do 2014. godine radila je na Međusveučilišnom studiju 'Mediteranska poljoprivreda' kao suradnik na modulima iz područja voćarstva. Suradnica je Gospodarskog lista od 2016. godine.