Od početka novog milenija sve češće evidentiramo značajne zaraze uzročnikom kovrčavosti lišća (Taphrina deformans). Na intenzitet pojave ove bolesti – kovrčavost lišća- najviše su utjecali meteorološki uvjeti početkom vegetacije bresaka i nektarina u vrijeme bubrenja pupova. Nadzor brojnih štetnih organizama bresaka i nektarina, vrlo je važan dio tehnoloških i agrotehničkih mjera u suvremenim nasadima. Najčešća bolest breskve je kovrčavost lišća, a napada i nektarine.
U svijetu su zabilježeni značajni ekonomski gubici uroda bresaka (50%). Zbog pojave i razvoja kovrčavosti lišća, a poznate su i neizravne štete od kovrčavosti zbog regeneracije izgubljenog lišća.
Pritom gubitak rezervne hrane negativno utječe na formiranje cvjetnih pupova i slabije “dozrijevanje” mladica.
Sušenje i propadanje voćaka
Praktičari posljedice takvih štete svode na hladnoću, a pritom zanemaruju intenzitet prošlogodišnjeg razvoja bolesti. Jača i uzastopna pojava kovrčavosti lišća nakon nekoliko godina uzrokuje sušenje i propadanje voćaka. Simptomi kovrčavosti lišća su tipični, lako se prepoznaju, a među laicima se mogu poistovjetiti s pojavom breskvine uši uvijalice (smotalice). Završetkom listanja pojedino lišće nema normalan izgled. Mijenjaju oblik, te postaju nakovrčani, mjehurasti, zadebljani i hipertrofirani.
Često su veći od zdravog lišća, lako se lome, a ovisno o biljnoj vrsti i sorti nakovrčani dijelovi mijenjaju boju u zeleno-bijelu ili crvenkastu. Prepoznatljive promjene postaju vidljive oko 14 dana nakon pojave zelenog vrha iz pupova. Inficirano je lišće vrlo uočljivo tijekom proljetnih mjeseci (travanj, svibanj). Plojka lista je inficirana djelomično ili potpuno. Ubrzo se na donjoj strani hipertrofiranog dijela razvije lagana bijela prevlaka, a nakon toga se zaraženo lišće osuši i otpada. Ovisno o raspoloživim oborinama (natapanju) i ishranjenosti, tijekom ljetnih mjeseci voćke naknadno regeneriraju Taphrinom uništenu lisnu površinu.
Zbog defolijacije otpada većina zametnutih plodova, a gubitak lišća još može uzrokovati štete na mladicama od jače sunčane radijacije.
Osim na lišću, štetne posljedice uzročnika kovrčavosti javljaju se na izdancima, te plodovima breskve i nektarine. U Italiji su opisane štete od kovrčavosti na cvjetovima, koji nakon infekcije deformiraju i obično otpadaju prije pojave simptoma.
Osjetljivost sorata na bolest
Na pojavu kovrčavosti bitno utječe osjetljivost ili tolerantnost sorata breskve i nektarine. Prema ranije uvriježenim spoznajama nektarine su jače zaražene od bresaka, a sorte bresaka bijele boje mesa ploda su manje napadnute nego sorte žutog mezokarpa. Rane i ranije sorte bresaka se zbog brzog listanja također smatraju relativno otporne.
Istraživanja moguće otpornosti 1.103 genotipa bresaka i nektarina na kovrčavost lišća je potvrdila čak 62% vrlo osjetljive testirane populacije, pa nema sorata breskve i nektarine potpuno otpornih na kovrčavost lišća.
Budući za naše klimatske uvjete nemamo sigurnih podataka o tolerantnosti ili osjetljivosti sorata na kovrčavost lišća, preporučuje se redovita preventivna zaštitu primjenom učinkovitih fungicida. Najveći dio godišnjeg ciklusa na stablima bresaka i nektarina gljiva Taphrina deformans provodi kao saprofit. Primarne zaraze osjetljivih voćaka su moguće u razdoblju od početka bubrenja pupova do pojave zelenog lisnog vrška. Ovisno o klimatskim uvjetima, osjetljivo razdoblje na infekcije uzročnikom kovrčavosti u kontinentalnom području naše zemlje traje 10-tak dana do 9 tjedana. Uz postojane jačeg izvora bolesti, tijekom osjetljivog stadija voćaka primarne zaraze budu ostvarene za dovoljno vlažnih i kišnih dana. Relativna vlažnost veća od 95%, više od 10mm oborina, barem 10h vlaženja biljnih organa. Uz temperature zraka 10-20°C. Tek početkom novog milenija istraživanja u Italiji potvrdila su mogućnost primarnih infekcija pri temperaturama zraka nižim od 5°C.
Suzbijanje
Najčešće se za suzbijanje kovrčavosti lišća koriste bakarni pripravci. Tradicionalno se u praksi zbog bolje “ljepljivosti” preporučuje bakarni-sulfat (“Bordoška juha”) za tzv. “plavo prskanje” voćaka krajem razdoblja zimskog mirovanja. Od “gotovih tvorničkih preparata” prednost imaju pripravci s barem 50% djelatne tvari. Nordox WG, Kupropin WP, Champion WG i dr. Pred bubrenje pupova se apliciraju u 2-3 puta povišenoj koncentraciji od propisane za primjenu u vegetaciji. Zbog blagih zima u mediteranskom uzgojnom području (Istra, Primorje, Dalmacija, otoci, dolina Neretve, Konavle i dr.) “infekcijsko razdoblje” kovrčavosti je znatno duže nego u kontinentalnim regijama. U tim je područjima pripravke na osnovi bakra potrebno koristiti već nakon jesenskog otpadanja lišća (npr. u studenom ili prosincu). Nekih godina iznadprosječno tople zime (npr. 2006./07., 2007/08. i 2008./09.) potvrdile su da jesensko preventivno tretiranje bresaka i nektarina bakarnim pripravcima treba također provoditi u kontinentalnim regijama.
Bakarni se fungicidi zbog fitotokičnosti ne smiju koristiti na breskvama, nektarinama i ostalim koštičavim vrstama tijekom vegetacije. Stoga u godinama kad zbog prohladnovlažnog razdoblja osjetljiv stadij voćaka na zaraze “tafrinom” potraje 6 ili više tjedana, osim “plavog prskanja” treba još naknadno koristiti organske fungicide. U proljeće, nakon bubrenja pupova preporučuje se primjena slijedećih djelatnih tvari. Ditianon (Delan 700 WDG), dodin (Dodine S-65, Chromodin WP), ciram (Ziram WG), tebukonazol & trifloksistrobin (Nativo WG) i klortalonil (Daconil 720 SC).
U poljskom je mikro- pokusu u Međimurju na lokalitetu Trnovčak u mladom nasadu bresaka tijekom 2007. i 2008. provjerena učinkovitost 14 različitih pripravaka. Bellis WG, Baycor 25 WP, Captan WP, Dodine S-65, Crveno Ulje, Champion WP, Clarinet SC, Daconil SC, Delan WDG, Delan 750 SC, Euparen Multi, Dithane M-45, Menno Florades, Zato 50 WG. Zaraza lišća uzročnikom kovrčavosti na netretiranim je stablima stiti na breskvama, nektarinama i ostalim koštičavim vrstama tijekom vegetacije.
Stoga u godinama kad zbog prohladnovlažnog razdoblja osjetljiv stadij voćaka na zaraze “tafrinom” potraje 6 ili više tjedana, osim “plavog prskanja” treba još naknadno koristiti organske fungicide. U proljeće, nakon bubrenja pupova preporučuje se primjena slijedećih djelatnih tvari. Ditianon (Delan 700 WDG), dodin (Dodine S-65, Chromodin WP), ciram (Ziram WG), tebukonazol & trifloksistrobin (Nativo WG) i klortalonil (Daconil 720 SC). U poljskom je mikro- pokusu u Međimurju na lokalitetu Trnovčak u mladom nasadu bresaka tijekom 2007. i 2008. provjerena učinkovitost 14 različitih pripravaka (Bellis WG, Baycor 25 WP, Captan WP, Dodine S-65, Crveno Ulje, Champion WP, Clarinet SC, Daconil SC, Delan WDG, Delan 750 SC, Euparen Multi, Dithane M-45, Menno Florades, Zato 50 WG). Zaraza lišća uzročnikom kovrčavosti na netretiranim je stablima bila ocijenjena u rasponu 56,42 – 69,56 %.
Ipak, moguće je koristiti samo registrirane pripravke za suzbijanje kovrčavosti lišća bresaka i nektarina navedene u tablici. Kasno-zimski i(ili) rano-proljetni razmaci tretiranja su 8-12 dana.
Uvijek je najbolje zaštitu provesti dan ili dva prije najavljenih oborina. Ako u vrijeme bubrenja i otvaranja pupova nema kiše neće biti niti kovrčavosti lišća bresaka i nektarina.
Radi boljeg uspjeha mjere aplikacije se provode tijekom mirnih dana (bez jačeg vjetra) s povišenom relativnom vlagom zraka. Uz povećani utrošak škropiva. Praktična iskustva potvrđuju bolju djelotvornost zaštite u plantažnim nasadima bresaka ako se metodom raspršivanja na volumen krošnje 10.000 m2/ha utroši barem 750l škropiva. Uspjeh je značajno manji ako se na krošnju istog volumena utroši manje od 500 litara/ha.
