Lijeska je posljednjih godina sve zanimljivija voćna kultura, osobito mlađim proizvođačima koji tek pokreću poljoprivrednu proizvodnju. U Hrvatskoj se trenutno uzgaja na više od 4.800 ha, što je čini jednom od najzastupljenijih voćnih vrsta.
Glavni razlog takvoj ekspanziji uzgoja lijeske je uvriježeno mišljenje da je lijeska manje podložna bolestima i štetnicima te je uzgoj manje zahtjevan od nekih drugih kultura. Upravo zbog toga je gotovo polovina nasada u sustavu ekološke proizvodnje. Istina je da uzgoj tek nekoliko grmova lijeske na okućnici nije zahtjevan te uglavnom ne iziskuje mjere zaštite od bolesti i štetnika; no u plantažnom uzgoju na većim površinama to nije tako. Već u prvoj godini proizvodnje, odmah nakon otvaranja pupova, problem mogu predstavljati štetne gusjenice.
U kasnijim godinama različiti štetni organizmi postaju sve veći problem. Jedan od njih je ljeskova grinja (Phytophus avellanae), štetnik prisutan u svim područjima uzgoja lijeske; on u starijim nasadima, ovisno o osjetljivosti sorte, napada do 30 % pupova. Podaci iz Gruzije govore da gubici u proizvodnji mogu iznositi i do 90 %. Ljeskova grinja spada u skupinu grinja šiškarica, te je zbog vrlo sitnog tijela (0,2 mm) vidljiva samo uz pomoć lupe. Ona omogućuje povećanje 20-30 puta. Tijelo grinje je dugoljastog oblika, bijele boje te za razliku od grinja iz skupine crvenih pauka, ima samo dva para nogu. Prezimi kao odrasla ženka u pupu, a tijekom vegetacije razvije više generacija.
Iz napadnutih pupova grinja tijekom vegetacije prelazi na nove pupove. Smatra se da je prelazak najintenzivniji kad lijeska ima 5-10 razvijenih listova, odnosno kad se na novom ljetorastu formira 3-5 novih pupova. Iako je samu grinju teško uočiti, štete su u voćnjaku dobro vidljive. Uzrokuje nabreknuće i deformaciju pupova unutar kojih živi. Napadnuti pupovi se ne otvaraju ili se iz njih razvije deformirano lišće koje se s vremenom osuši. Na poprečnom prerezu nabreklih deformiranih pupova možemo uz pomoć lupe pronaći vrlo velik broj grinja.
Dvije forme štetnika
Smatra se da navedeni štetnik dolazi u dvije forme. Prva uzrokuje pojavu gala ili šiški. Živi i hrani se unutar pupova. Druga, „skitničarska“ forma ne uzrokuje deformaciju pupova, iako je prisutna u njima, te živi i hrani se na vegetativnim i generativnim organima lijeske. Novija su istraživanja provedena u Turskoj, Gruziji i Srbiji potvrdila značajne morfološke razlike i razlike u životnom ciklusu između navedene dvije forme ljeskove grinje te se smatra da je zapravo riječ o dvije različite vrste štetnih grinja.
Suzbijanje grinja šiškarica na lijesci, kao i na većini drugih voćnih vrsta, nije jednostavno jer nema registriranih dovoljno učinkovitih akaricida. Jedno od rješenja je korištenje sumpornih pripravaka zbog negativnog djelovanja sumpora na grinje šiškarice.
U Hrvatskoj su za primjenu na lijesci dozvoljena dva pripravka na osnovi sumpora: COSAVET DF i MICROTHIOL SPECIAL DISPERSS. Optimalno vrijeme za tretiranje je u fazi masovne migracije grinja iz napadnutih pupova u nove pupove pri temperaturi zraka višoj od 15 °C. U manjim nasadima se preporuča skidanje i uništavanje deformiranih pupova.
 vidljiva samo uz pomoć lupe.){kind=link}