U prošlom broju Gospodarskog lista, u uvodnom članku „Što je održiva uporaba pesticida?“ opisali smo kako je onečišćenje okoliša bio razlog i povod za razvoj integrirane zaštite bilja s ciljem smanjenja uporabe pesticida. Dugogodišnje uvriježene navike u zaštiti bilja i uporabi pesticida mijenjaju se i zbog klimatskih promjena. Slijedi nastavak.

Prema podacima o srednjoj godišnjoj temperaturi zraka u najsjevernijoj hrvatskoj županiji, prvi put je 2014. godine porasla +2,1°C u odnosu na višegodišnji prosjek uz istovremenu iznadprosječnu količinu oborina (koja je zabilježena u cijeloj državi, barem 300-400 mm više od godišnjeg prosjeka), što je dovelo do epidemijskih pojava različitih uzročnika biljnih bolesti.

Klimadijagram lijevo i desno: Prosječna mjesečna količina oborina (mm) i prosječna mjesečna temperatura zraka (°C) na mjernom lokalitetu u sjevernom dijelu Hrvatske (Međimurska županija) promatrano za razdoblje 1980.-1995. (lijevo), te iste vrijednosti prikazane za posljednje tri godine (2018.-2020.) (desno). Najviše odstupanja od mjesečnih temperaturnih prosjeka (+°C) bilježimo u zimskom razdoblju (prosinac, siječanj, veljača), a najveće odstupanje u oborinama (+mm) krajem proljeća i početkom ljeta (svibanj, lipanj, srpanj). Ovakve klimatske promjene sve više pogoduju neživim i živim neželjenim promjenama u biljnim usjevima i nasadima.

Meteorološki uvjeti značajno utječu na potrošnju pesticida. Smanjenje primjene može se objasniti rastom udjela aktivnih tvari koje se koriste u vrlo niskom dozama (manje od 100 g/ha). Tijekom iznadprosječno kišovite sezone 2014. u našoj smo zemlji utrošili 2.047 tona pesticida. Tijekom aridne 2017. ta potrošnja iznosila je 1.515 tona. Način korištenja poljoprivrednog zemljišta i intenzitet tretiranja pojedine kulture značajno utječe na potrošnju pesticida. Od poljoprivrednih usjeva i nasada u kojima bilježimo značajno veću potrošnju pesticida od prosjeka ističu se vinova loza (10,7 kg/ha), voćnjaci (5,6 kg/ha), duhan (5,5 kg/ha) i krumpir (2,9 kg/ha).

Potrošnja pesticida u svijetu i članicama Europske Unije

Posljednjih 30 godina potrošnja poljoprivrednih pesticida u svijetu je porasla 57 % (vidi Histogram 1.) (u navedenom je razdoblju povećana sa 1,6 milijuna tona na 2,7 milijuna tona). Tijekom druge dekade novog milenija (2011.-2020.) svjetska potrošnja pesticida se kreće od 2,65 do 2,75 milijuna tona (prosječno 2,69 milijuna tona).

Pritom, među prvih pet država po potrošnji pesticida u svijetu ubrajamo Kinu (1.763.000 t), Sjedinjene Američke Države (407.779 t), Brazil (377.176 t), Argentinu (196.009 t) i Kanadu (90.839 t) (vidi Tablicu 1.). Od članica Europske Unije u skupinu vodećih deset država po potrošnji pesticida u svijetu ubrajamo samo Francusku (70.589 t) i Španjolsku (60.896 t).

Histogram 1. Prosječna potrošnja poljoprivrednih pesticida u svijetu izražena u milijunima tona. U zadnjem desetljeću prosječna potrošnja pesticida je približno 2,7 milijuna tona ili 57 % više nego 1990. godine (Fernández, 2022.).

Tablica 1. Vodećih deset država potrošača poljoprivrednih pesticida u svijetu 2020. godine

DržavaPotrošnja pesticida (tona)Prosječno pesticida kg/ha
Kina1.763.00013,1
Sjedinjene Američke Države407.7792,5
Brazil377.1766,0
Argentina196.0094,9
Kanada90.8392,4
Ukrajina78.2012,3
Francuska70.5893,6
Malezija67.2888,1
Australija63.4162,0
Španjolska60.8963,6

Stanje potrošnje poljoprivrednih pesticida u državama Europske Unije. Za razliku od trenda potrošnje pesticida u svijetu, posljednjih nekoliko godina bilježimo prosječni pad prodaje pesticida 10,8 % u odnosu na 2016. godinu. Tad je u zemljama članicama zabilježena potrošnja nešto veća od 370.000 tona (vidi Histogram 2.).

Države članice koje troše najviše pesticida u poljoprivredi (>10.000 t), pored već spomenute Francuske i Španjolske, još su Italija (56.641 t), Njemačka (48.193 t) i Poljska (25.075 t).

Histogram 2. Potrošnja poljoprivrednih pesticida u Europskoj Uniji tijekom razdoblja 2011.-2019. godine iznosi između 350-370 tisuća tona, te zadnjih godina bilježi pad prema 333 tisuće tona. U nekim državama je zabilježena povećana prodaja tijekom razdoblja 2014.-2018.: npr. Cipar (+94 %), Austrija (+53 %), Francuska (+39 %) i Slovačka (+38 %), dok je u istom razdoblju u drugim državama zabilježena manja prodaja pesticida u poljoprivredi: npr. Portugal (-43 %), Irska (-28 %), Češka (-27 %) (izvor Eurostat).

Razvijenost države, veličina poljoprivrednih površina, udio kultura (usjeva i nasada) s većim indeksom tretiranosti u strukturi proizvodnje, te prosječni meteorološki uvjeti (klimadijagram) najviše utječu na potrošnju pesticida.

Ako promatramo prosječnu potrošnju pesticida po jedinici poljoprivredne površine onda među zemljama članicama postoje značajne razlike (vidi Histogram 2.). Veću potrošnju pesticida po jedinici površine u Europskoj Uniji imaju države Nizozemska (7,9 kg/ha), Belgija (6,7 kg/ha), Republika Irska (6,5 kg/ha), Italija (6,1 kg/ha) i Portugal (5,4 kg/ha).

Ove podatke objašnjavamo značajnim udjelom u njihovim poljoprivrednim površinama sljedećim kulturama: krumpir (Nizozemska, Belgija, Republika Irska), vinogradi (Portugal, Italija) i voćnjaci (jabuka – Italija). Nasuprot tome, skandinavske države članice (Švedska, Finska) zbog ograničenih poljoprivrednih površinama na kojima dominiraju trave (žitarice) imaju najmanju prosječnu potrošnju pesticida po jedinici površine (0,6 kg/ha). Početkom 2022. godine objavljeno je da prosječna potrošnja pesticida u zemljama Europske Unije iznosi 2,05 kg/ha. Količine koje se prodaju u Republici Hrvatskoj su gotovo dvostruko manje (1,04 kg/ha).

Histogram 3. Prosječna potrošnja pesticida u poljoprivredi nekih država svijeta i zemljama članicama *Europske Unije (kg/ha) (izvor Eurostat). *Početkom 2022. godine objavljeno je da u Republici Hrvatskoj prosječno trošimo poljoprivrednih pesticida u količini 1,04 kg/ha, što je dvostruko manje od prosjeka potrošnje pesticida u državama članicama Europske Unije (2,05 kg/ha) (izvor Eurostat).

U europskoj strukturi potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja dominiraju pripravci za suzbijanje uzročnika bolesti (fungicidi i baktericidi) (40 %). Slijede sredstva za suzbijanje korova (herbicidi) (33 %), sredstva za suzbijanje štetnih životinjskih organizama (insekticidi, akaricidi) (13 %), te ostali pesticidi koji se koriste u poljoprivredi.

Prema podatcima o prodaji sredstva za zaštitu bilja registriranih za profesionalnu primjenu (Fitosanitarni informacijski sustav – FIS), u Republici Hrvatskoj godišnje utrošimo između 1.500-2.000 tona pesticida. Premda se u svijetu koristi nešto više od 1.000 djelatnih tvari, u Republici Hrvatskoj rješenje za primjenu ima oko 220 djelatnih tvari.

Prema općem mjerilu toksičnosti (srednja letalna doza ili LD50) približno 75 % djelatnih tvari kemijskih sredstva za zaštitu bilja u našoj zemlji ima vrijednost jednaku ili veću od 1.200 mg/kg, odnosno barem je četiri puta manje otrovno od natrij-klorida (kuhinjska sol) ili acetil-salicilne kiseline (Aspirin ili Andol) (vidi Histogram 4.).

Histogram 4. Svrstavanje djelatnih tvari sredstva za zaštitu bilja prema vrijednostima srednje letalne doze za pokusne životinje (LD50 = mg/kg) (stanje prije prijema Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU): približno 75 % sredstva za zaštitu bilja u našoj zemlji su prema osnovnom mjerilu toksičnosti barem četiri puta manje otrovni od natrij-klorida (kuhinjska sol) ili acetil-salicilne kiseline (Aspirin ili Andol).

Ostaci pesticida u hrani – izazov za poljoprivrednike

Maksimalna razina ostataka pesticida (MDK) ili toleranca (engl. Maximum residue level = MRL) je najviša zakonski dopuštena količina ostataka pesticida u namirnicama i hrani za životinje. Izražava se brojem mg/kg proizvoda, a često iznosi 0,1-5 mg/kg. Određuje se nakon dugogodišnjih toksikoloških istraživanja svake djelatne tvari kojoj je dopuštena primjena na poljoprivrednim usjevima. Do 1. rujna 2008. u području ostataka pesticida u hrani vrijedila su nacionalna pravila koja su često zbunjivala potrošače na zajedničkom europskom tržištu (nacionalne MDK vrijednosti često nisu bile priznate u drugoj državi, a mnogo puta su dopuštene količine u pojedinim zemljama bile različite za istu kombinaciju pesticid/proizvod).

Do stupanja na snagu Uredbe (EZ) 396/2005, tolerance o pesticidima su predstavljale trgovačku barijeru. Stupanjem na snagu zajedničkih mjerila pri postavljanju MDK stavlja se najveći naglasak na sigurnost potrošača. Pri tome je uzet u obzir rizik za sve osjetljive grupe (uključivši bebe, djecu, vegetarijance i ostalu osjetljivu populaciju, maksimalne količine ostataka pesticida se smanjuju). Pritom sigurnost hrane ima prednost pred zaštitom biljaka od štetnih organizama.

 Poljoprivredni proizvođači, trgovci i uvoznici su odgovorni za sigurnost hrane, a informacije o europskim MDK vrijednostima koje se odnose na određeni poljoprivredni proizvod i pesticid objavljuju se u bazi podataka o pesticidima (engl. EU pesticide database) na internetskim stranicama Europske komisije putem slijedeće poveznice: http://ec.europa.eu/sanco pesticides/public/?event=homepage.

Većina sredstva za zaštitu bilja se primjenjuju otapanjem u određenom volumenu vode i pritom uređajima za aplikaciju (slika 1) treba kvalitetno “pokriti” sve osjetljive biljne organe (slika 2 islika 3) (izuzetak su pripravci u formulaciji mamaca, granulati i prašiva). Pritom dio škropiva u nepovoljnim uvjetima aplikacije može završiti na susjednim površinama. Naknadno na tretiranoj površini u dodir s pesticidima mogu doći i ne-ciljani organizmi (npr. oprašivači, humifikatori, prirodni neprijatelji i dr.). Stoga struka navodi da je aplikacija pesticida je najnesavršenija ljudska djelatnost. Snimio M.Šubić.

Procjenu rizika za potrošače provodi Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), na temelju podataka o toksičnosti pesticida, očekivane vrijednosti ostataka pesticida u hrani i različitih prehrambenih navika potrošača u Europskoj uniji. Pritom se u obzir uzima uporaba različitih količina i vrsta pesticida. Npr. u južnim članicama je puno više kukaca uz naglašenu potrošnju insekticida, dok u sjevernim dijelovima gdje prevladava vlažnija klima bilježimo bolje uvjeti za razvoj gljivičnih bolesti uz veću potrošnju fungicida.

Ove se razlike uzimaju u obzir kod određivanja MDK vrijednosti. Države punopravne članice EU su obzirom na ostatke pesticida podijeljene na Sjevernu i Južnu zonu. Za male kulture (npr. ogrozd, mušmula, čičoka, bamija) ili donekle egzotične proizvode (npr. neki začini) često nisu bile određene niti europske niti nacionalne MDK vrijednosti. tim slučajevima uvažavamo granicu određivanja (0,01 mg/kg) kao tolerantni broj. Granica određivanja (engl. limit of determination = LOD) je najniža razina ostataka pesticida koja može biti izmjerena i objavljena kao rezultat rutinskog praćenja uz validirane metode kontrole.

Prilikom stavljanja na tržište nekog sredstva za zaštitu bilja podnositelj zahtjeva mora podnijeti znanstvene studije o nadziranim pokusima iz kojih su vidljivi podaci o dobroj poljoprivrednoj praksi, količini sredstva nužnoj za zaštitu bilja, broju tretiranja, razvoju kulture i karenci, te informacije o ostacima pesticida koji nakon tretiranja ostaju u proizvodu nakon određenog vremena. Nužno je da ti ostaci ne predstavljaju neprihvatljivi rizik za ljude. U slučaju kada se odredi rizik za bilo koju grupu potrošača, zahtjev za određivanje MDK vrijednosti u nekom proizvodu se odbija ili se uspostavlja na razini LOD-a (0,01 mg/kg).

Pridržavanjem uvjeta iz registracije pesticida o kulturama i neželjenim organizmima za koje je izdano rješenje o primjeni, količini ili dozi na jedinicu površine, najvećem broju aplikacija tijekom jedne sezone, te propisanoj karenci (najkraće dopušteno vrijeme izraženo u danima od posljednje primjene pesticida do žetve ili berbe), poljoprivrednici osiguravaju zdravstvenu ispravnost svojih namirnica.

Kakve namirnice za hranu koriste Europljani?

Prema redovitim godišnjim analizama namirnica biljnog i animalnog podrijetla na ostatke pesticida (monitoring) Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) tvrdi da potrošači u zemljama članicama u najvećoj mjeri spravljaju hranu bez neželjenih ostataka pesticida. Zaključak se temelji na godišnjim analizama od 84.657 (u 2016.) do 96.302 (u 2019.) uzoraka na 791 pesticid, od čega 96,1 % do 96,2 % odgovara zakonski dopuštenim granicama, a nešto više od polovice uzoraka uopće nema mjerljivih ostataka pesticida (50,7 % – 53,3 %). Većina analiziranih uzoraka podrijetlom je iz država članica EU (67 %), oko četvrtina uzoraka je iz trećih zemalja (26,4 %), a za manji dio uzoraka (6,6 %) podrijetlo nije bilo poznato.

Treba istaknuti da u proizvodima iz zemalja koje nisu članice EU, postotak uzoraka sa sadržajem pesticida iznad dopuštene granice bude tri puta veći nego u uzorcima iz država članica.

Tijekom 2016. godine među 1.676 uzoraka namijenjenih dojenčadi i maloj djeci 89,8 % uzoraka je bilo bez mjerljivih ostataka pesticida. Iste godine analizirano je 5.495 uzoraka iz ekološke proizvodnje, te je 83,1 % uzoraka bilo bez mjerljivih ostataka pesticida.

Naša zemlja je uključena u ovu vrstu sustavnog istraživanja (monitoring) ostataka pesticida u namirnicama još od 2007. godine, kad smo započeli pregovore o prijemu u članstvo za poglavlje “Poljoprivreda i ruralni razvoj“, a nakon punopravnog članstva broj analiziranih uzoraka se značajno povećao (vidi Tablicu 3.).

Tablica 3. Rezultati nacionalnog monitoringa ostataka pesticida u namirnicama biljnog podrijetla u vrijeme prije i nekoliko godina nakon prijema naše zemlje u punopravno članstvo

GodinaBroj uzorakaBez ostataka pesticidaOstaci pesticida prisutni ispod MDKOstaci pesticida iznad MDK
2008.24674,0 %22,0 %4,0 %
2016.54762,0 %36,4 %1,6 %

Prve godine nacionalnog monitoringa (2008.) broj uzoraka sa ostacima pesticida iznad dopuštenih granica bio je jednak europskom prosjeku (4 %), ali je nakon prijema naše zemlje u punopravno članstvo broj uzoraka sa ostacima pesticida iznad maksimalne razine značajno manji (1,6 %) u odnosu na prosjek Europske Unije (3,6 %). Pritom se broj analiziranih uzoraka više nego udvostručio (547 u 2016.) u odnosu na prethodno promatrano razdoblje (246 u 2008.).

U okviru ovakvih koordiniranih programa kontrole (EUCP) Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) je provela akutnu (kratkotrajnu) i kroničnu (dugotrajnu) procjenu rizika, te je u oba slučaja zaključeno kako je rizik za zdravlje ljudi nizak.

Prethodni članakCijepljenje masline „pod koru“
Sljedeći članakRast cijena voća nastavljen
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.