U ovom članku možete doznati više o Ani Jonke, dipl. ing. agr., iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, koja poljoprivrednicima pruža stručnu podršku u prijelazu na ekološki uzgoj te održavanju ekološkog uzgoja.
Nakon završetka gimnazije u Rovinju, Ana Jonke odlazi u Zagreb gdje je diplomirala na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer bilinogojstvo (voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo). Trenutno radi na mjestu više stručne savjetnice, a prethodno je u Ministarstvu poljoprivrede bila u Odjelu za ekološku i integriranu proizvodnju, gdje je sudjelovala u radu tijela Vijeća Europske unije i Europske komisije, u provedbi obveza prema Europskoj komisiji, kao i u izradi podzakonskih propisa vezanih uz mjere Programa ruralnog razvoja. Također je sudjelovala u izradi sektorskih analiza i stručnih podloga za programiranje i izradu Programa ruralnog razvoja, kao i u izradi i provedbi propisa iz područja ekološke proizvodnje te radu različitih povjerenstava. Uz to, bila je uključena u aktivnosti informiranja o mjerama zajedničke poljoprivredne politike te provedbi nacionalnih i EU programa.
Specijalistica za ekološku proizvodnju
Tijekom svog rada specijalizirala sam se za ekološku proizvodnju, s naglaskom na ekološko povrtlarstvo, planiranje plodoreda te očuvanje i povećanje plodnosti tla primjenom organske tvari (kompost, zelena gnojidba). Posebno se bavim integriranim metodama zaštite bilja dopuštenima u ekološkoj proizvodnji. Naglasak stavljam na preventivne mjere poput pravilnog izbora sorti, biološke zaštite, korištenja pokrovnih usjeva i mehaničkih metoda suzbijanja korova, ističe Jonke.
U svakodnevnom radu sudjeluje u pružanju stručnih savjeta i demonstraciji novih tehnologija kroz predavanja, prezentacije i individualna savjetovanja. Surađuje s jedinicama lokalne i regionalne samouprave te pruža administrativnu pomoć poljoprivrednicima pri prijavi na potpore i mjere pomoći na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Također surađuje s proizvođačima, tijelima državne uprave te znanstvenim i stručnim institucijama u djelokrugu rada. Sudjelovala je u projektima edukacije proizvođača o ekološkim praksama, razvoju kratkih lanaca opskrbe te promociji domaće ekološke proizvodnje.
Moj radni tjedan kombinira terenski rad i rad u uredu. Na terenu obilazim ekološke proizvođače, analiziram stanje usjeva, strukturu tla i organizaciju proizvodnje te predlažem konkretne mjere za poboljšanje, od optimizacije gnojidbe do zaštite bilja i planiranja proizvodnje kroz sezonu. U uredskom dijelu izrađujem stručne preporuke, prezentacije, odgovaram na upite proizvođača te pratim aktualne mjere ruralnog razvoja i zakonodavni okvir ekološke proizvodnje, opisuje svoje radne aktivnosti.
Veliki izazovi
Ana smatra da se poljoprivredni proizvođači danas, uz administrativne izazove, suočavaju s nizom konkretnih problema na terenu. U ekološkom povrćarstvu česti su izazov korovi zbog ograničenih mogućnosti kemijskog suzbijanja, pojave štetnika poput lisnih uši, kupusnih bijelaca i tripsa, kao i bolesti poput plamenjače i pepelnice. Velik izazov predstavlja očuvanje plodnosti tla, osobito na lakšim i iscrpljenim tlima, kao i osiguravanje dovoljne količine kvalitetne organske tvari.
Dodatno, proizvođači se sve češće suočavaju s posljedicama klimatskih promjena – dugotrajne suše, nagle oborine i temperaturni stres negativno utječu na rast i razvoj povrtlarskih kultura. U plasteničkoj proizvodnji dodatne izazove predstavljaju visoke temperature i pojava štetnika u zaštićenim prostorima. Također, čest problem je nedostatak kvalitetnog ekološkog sjemena i sadnog materijala, kao i potreba za boljim planiranjem proizvodnje radi osiguravanja kontinuiteta ponude na tržištu.
U radu s proizvođačima najviše me veseli prijenos znanja i njegova konkretna primjena na terenu. Posebno zadovoljstvo mi predstavlja kada proizvođači, kroz pravilno planiran plodored, poboljšanje strukture tla i uvođenje bioloških metoda zaštite, postižu vidljive rezultate, rekla nam je Ana.
Jedna od ključnih poruka koju želim prenijeti jest da ekološka poljoprivreda zahtijeva više planiranja, znanja i strpljenja, ali dugoročno donosi stabilniji i održiviji sustav proizvodnje. Ključ uspjeha leži u razumijevanju tla kao temelja proizvodnje te u pravovremenoj i preventivnoj primjeni agrotehničkih mjera.“
