Do 2030. je potrebno prepoloviti količinu otpada i rasipanje hrane, kažu vrhunski stručnjaci za hranu i poljoprivredu te sugeriraju kako je svijet u kritičnom trenutku borbe protiv gubitka i rasipanja hrane. Problem je 1,3 milijarde tona hrane koja se gubi svake godine, stoga je izdan globalni program. U „Izvješću o smanjenju gubitaka i rasipanja hrane: uspostava globalnog akcijskog plana“ utvrđuje se pristup kojim će se do 2030. godine prepoloviti gubitak hrane i smanjiti otpad. U izvješću se pozivaju vlade, tvrtke, poljoprivrednici, potrošači i ostali u lancu opskrbe hranom da se aktivno uključe u proces, pojedinačno i kolektivno.
Gotovo trećina hrane proizvedene svake godine u svijetu se ne pojede, dok u isto vrijeme 1 od 9 ljudi nema dovoljno hrane. Isto tako, ta trećina košta globalno svjetsko gospodarstvo 940 milijardi dolara te emitira 8% ukupnih stakleničkih plinova za zagrijavanje planeta. Rješavanje problema gubitka hrane i otpada je ključno i za rješavanje klimatskih promjena, a globalni akcijski plan daje upravo strategiju za brzo djelovanje.
„Aktivnosti javnog i privatnog sektora za smanjenje gubitka hrane i smanjenje količine otpada je više nego ikad, ali i dalje nedovoljno u glavnim područjima. Prepoloviti gubitak hrane i smanjenje otpada do 2030. je od kritične važnosti ukoliko želimo prehraniti svijet bez da uništimo planet. Trodijelni program koji zazivamo daje nacrt uspjeha, s jasnim i konkretnim akcijskim stavkama svih, od poljoprivrednika do hotelijera, koji će morati poduzeti te mjere“, rekao je Andrew Steer, predsjednik World Resources Institute.
„Smanjenje gubitka hrane i smanjenje otpada je kritično za promicanje gospodarske sigurnosti, ublažavanje klimatskih promjena, rješavanje problema gladi te osiguravanje hrane bogate bitnim sastojcima svim ljudima“ , rekao je Roy Steiner, glavni direktor The Rockefeller Foundation.
10 glavnih točki programa
1.Razvitak nacionalne strategije za gubitak hrane i smanjenje otpada
Samo nekoliko zemalja ima razvijenu nacionalnu strategiju za gubitak hrane i smanjenje otpada. Nacionalne strategije pomažu uskladiti javne politike, aktivnosti privatnog sektora, prakse poljoprivrednika i ponašanje potrošača prema zajedničkom cilju, tako da je ključno da što više zemalja stvori strategije za prepoloviti gubitak hrane i otpada.
2. Stvaranje nacionalnih javno-privatnih partnerstva
Smanjenje gubitka i rasipanja hrane zahtijeva djelovanje u cijelom lancu opskrbe hranom kao i potporu javnim politikama. Nijedna institucija ne može samostalno prepoloviti bacanje hrane i smanjiti otpad na razini od 50%. U Ujedinjenom Kraljevstvu je potpisan ugovor od strane 53 trgovca, kojim su se obvezali mjeriti i smanjiti rasipanja otpada. Ako bi se takva partnerstva pojavila u sljedećim zemljama, tada bi bilo obuhvaćeno 20 najvećih svjetskih izvoznika poljoprivrede, što predstavlja 45 posto svjetskog stanovništva: Argentina, Belgija, Brazil, Kina, Francuska, Indija, Italija, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Poljske, Tajlanda i Turske.
3. Pokretanje “10x20x30 ” inicijativa za lance opskrbe hranom
Pokretanje kampanje privatnog sektora u kojem se najmanje 10 najvećih prehrambenih i poljoprivrednih tvrtki obvezuje na smanjenje količine otpada i bacanja hrane te angažiranje svojih 20 najvećih dobavljača da učine isto do 2030. (stoga 10x20x30) moglo bi imati veliki utjecaj. Taj pristup koristi relativnu koncentraciju tržišta i snagu nekoliko poduzeća kako bi se promijenili stvari u lancu opskrbe hranom. Ovaj potez slijedi model koji je postavila multinacionalna bitanska trgovina Tesco, koja je uvjetovala suradnju s 27 svojih glavnih dobavljača postavljanjem ciljnih vrijednosti, mjerenjem napretka i djelovanjem.
4. Smanjenje gubitaka malih nositelja
Gubici hrane često se javljaju tijekom proizvodnje, posebno u zemljama s niskim prihodima, tijekom rukovanja i skladištenja. Ako želimo prepoloviti gubitke hrane, trebamo pomoći manjim vlasnicima da povećaju produktivnost i učinkovitost. To se odnosi posebno na male nositelje u Africi i Južnoj Aziji, regijama koje prema procjenama gube 26% hrane tijekom žetve, rukovanja i skladištenja. Pristupi uključuju edukacije poljoprivrednika u namjeri smanjenja gubitaka, stvaranje pristupa tržištima za male vlasnike i poboljšanje skladištenje. Na primjer, u sklopu YieldWise inicijative od strane Rockefeller Foundation, poljoprivrednici koji su uzgajali rajčice u Nigeriji, dodatno su educirani o boljim agronomskim praksama te su dobili pristup centrima za agregiranje, što je smanjilo vrijeme prijevoza do tržišta. Zbog toga, gubici su smanjeni za 54%.
5. Pokretanje “desetljeća s rješenjima za pohranu “
Što ako 2020-e postanu desetljeće izrade pristupačnih i ekološko osviještenih tehnologija za pohranu hrane. Time bi se riješio veliki problem gubitka hrane i otpada u zemljama s niskom proizvodnjom, čime bi se osiguralo više sigurne hrane za tržište. Inovacije u hladnjacima na solarni pogon i aranžmani za iznajmljivanje sela mogu pomoći.
6. Mijenjanje potrošačkih društvenih normi
Znanost o ponašanju govori nam da samo znanje o nekom problemu ne znači nužno i promijenjeno ponašanje pojedinca. Ono što su pokazale uspješne inicijative jest da ljudima morate dati informacije i olakšati im da promijene svoje ponašanje. Potrebno je da se norme u zemljama i gradovima s visokim dohotkom posvuda promijene, tako da gubljenje hrane postaje neprihvatljivo.
7. Dodavanje smanjenja gubitka hrane i otpada nacionalnim klimatskim planovima
Do danas je manje od desetak zemalja uključivalo gubitak hrane u svoje nacionalne klimatske planove. Smanjenjem gubitka hrane i smanjenjem otpada smanjujemo emisije stakleničkih plinova i sprječavamo klimatske promjene.
8. Opseg financiranja
Mnoga obećavajuća rješenja za smanjenje gubitka hrane i otpada trebaju značajna financijska sredstva. U 2016., Rockefeller Foundation je pokrenula 130 milijuna dolara vrijednu YieldWise inicijativu za borbu protiv gubitka hrane u Keniji, Nigeriji i Tanzanija te otpada hrane u Sjevernoj Americi i Europi. U 2019. godini Svjetska banka je pokrenula 300 milijuna dolara za održivi razvoj usmjeren na gubitak hrane i smanjenje otpada. Potrebno je još više takvih ulaganja te širi paket financijera, od bespovratnih sredstava i kombiniranog financiranja do poduzetničkog kapitala i komercijalnih ulaganja.
9. Prevladavanje točnih podataka
Tijekom sljedećih 5 godina, svijetu je potreban koncentriran pritisak da na dosljedniji način mjeri količine gubitka hrane i gomilanja otpada kako bi lakše mogli uspoređivati i pratiti napredak.
10. Unaprjeđenje istraživačkog programa
Javne i privatne, znanstvene i istraživačke ustanove imaju važnu ulogu, pomažući u odgovorima na najbitnija pitanja kao: koja rješenja pokazuju nabolji povrat investicija, koje tehnologije najviše obećavaju te što znanost može reći o mijenjanju društvenih normi.
Mnoge su prednosti smanjenja otpada i rasipanja hrane. Ako se uspješno prepolovi gubitak hrane i otpada može se izbjeći potreba pretvaranja područja veličine Argentine u poljoprivredno zemljište te smanjenje stakleničkih plinova za 1,5 gigatona godišnje. Usporedbe radi, to je količina veća od trenutnih emisija Japana u energetici i industriji.
Više pročitajte na OVDJE
Izvor : www.wri.org
