Kunići su drage, tihe, mirne i druželjubive životinje koje ne traže puno životnog prostora. Rad s njima opušta, smiruje i ne iziskuje veće fizičke napore. Uzgoj za vlastite potrebe može donijeti i materijalnu korist.
Tu se u prvom redu misli na meso. Ali, osim mesa kunići nam mogu dati i različite druge proizvode poput krzna, vune i gnoja. U intenzivnoj proizvodnji moguće je iskoristiti do 98 % kunića.
Meso je najrašireniji proizvod kunića
Iako nije jedini, meso je ipak glavni i najrašireniji proizvod kunića. Razlog leži u tome što kroz potomstvo, kunić može u jednoj godini proizvesti više od deset puta svoje vlastite težine. Uz pravilnu i izbalansiranu prehranu brzo se razvija i već za dva mjeseca može dostići težinu od 2 kg, a za tri mjeseca 3 kg žive vage. Pri tome za svaki kilogram prirasta troši oko 3 kg kvalitetne hrane. Prema takvom izračunu u iskorištavanju biljne hrane kunići su u znatnoj prednosti ispred goveda i svinja.
Meso kunića lako je probavljivo, bogato bjelančevinama, a siromašno mastima. Svrstava se odmah iza mesa pilića brojlera i teletine. Od vitamina sadrži grupu B kompleks, a od mineralnih tvari fosfor i željezo. Zbog svojih dijetetskih svojstava posebno se preporuča u prehrani djece, trudnica, starijih osoba, sportaša, dijabetičara i rekonvalescenata.
Krzno i vuna za ekskluzivne modne predmete
Krzno su kožice s dlakama svih pasmina kunića, osim angora kunića. Ono je nekada bilo na drugom mjestu proizvoda kunića. Zbog novih trendova u modnoj industriji i ekološke osviještenosti postaje sporedni proizvod jer se životinje ne uzgajaju ciljano zbog krzna. Još se upotrebljava u krznarskom obrtu za izradu ekskluzivnih odjevnih predmeta ili kao detalji na odjeći. Za izradu kaputa upotrebljavaju se samo kvalitetne kožice odgovarajuće veličine. Kožice koje nisu dovoljno kvalitetne za uporabu u krznarskoj industriji, nakon skidanja dlaka, upotrebljavaju se za izradu rukavica i obuće te u kožnoj galanteriji. Loše i oštećene kožice te otpaci preostali nakon izrade različitih predmeta mogu se iskoristiti u kemijskoj industriji za dobivanje ljepila. Dlaka skinuta s kožica koristi se za izradu filca koji se koristi u proizvodnji šešira, ali i za ekskluzivne odjevne predmete.
Vuna je dlaka angora kunića koju možemo dobiti njihovim češljanjem, čupanjem, ili šišanjem. Izvanredne je kvalitete i finoće. Kvaliteta se procjenjuje s obzirom na gustoću i finoću vunske niti. Smatra se prvorazrednom sirovinom u tekstilnoj industriji. Vrlo je cijenjena zbog toga što je nekoliko puta tanja, lakša, izdašnija i toplija od ovčje vune. Osim toga je čišća i bez masnog sloja kojeg nalazimo kod ovčje vune pa je u preradi nije potrebno odmašćivati čime gubi na kvaliteti. Od odraslog angora kunića godišnje možemo dobiti 300 do 600 grama vune. Jeftiniji materijali za izradu tkanina potisnuli su proizvodnju angora vune samo za ekskluzivne predmete.
Kunićji gnoj jedan je od kvalitetnijih
Gnoj kunića je značajan proizvod. On spada u kvalitetnije vrste gnoja i sadrži veliku količinu dušika, fosforne kiseline, kalija, a malu količinu vlage. Svježi kunićji izmet sadrži oko 35 % vode, 2,3 % dušika, 1,4 % fosfornih i 0,8 % kalijevih spojeva. Nakon sušenja njegova kvaliteta je još uvijek na visokoj razini: tada se koncentrira pa sadrži oko 2,6 % dušika, 1,4 % fosfornih te 0,6 % kalijevih spojeva.
Količina proizvedenog gnoja ovisi o dobi, pasmini, načinu prehrane i držanja. Kroz godinu dana, kunić malih pasmina može proizvesti 50 do 60, srednjih 80 do 100, a velikih pasmina 100 do 120 kilograma. Životinje kojima dajemo manje kalorična sočna krmiva poput svježe trave ili sijena davat će veće količine izmeta u odnosu na one koje hranimo industrijski proizvedenim mješavinama. Također, ako ih držimo na dubokoj stelji dobit ćemo znatno veće količine gnoja u odnosu na držanje bez stelje ili na rešetkastom podu. Gnoj s duboke stelje nešto je slabije kakvoće zbog veće količine drvenastih dijelova biljaka koji se dulje razlažu.
Svježi izmet nije odmah prikladan za uporabu. Biljna hranjiva nalaze se u obliku u koji biljke ne mogu u potpunosti iskoristiti. Najviše se radi o gubitku dušika. Nadalje, svježi gnoj može sadržavati sjemenke različitih vrsta korova koje bez procesa zrenja i zagrijavanja zadržavaju sposobnost klijanja. Postoji mogućnost da se u svježem gnoju nađu uzročnici bolesti koji se na taj način mogu prenositi.
Zato je svježi izmet potrebno sakupiti na hrpu i pustiti ga da dozrije i kompostira te postane gnojivo. Ovaj proces izaziva propadanje većine sjemenki korova, a zbog razvoja visokih temperatura dolazi i do propadanja patogenih mikroorganizama kao i razvojnih stadija parazita. Time se sprječava mogućnost širenja bolesti.
Gnoj od kunića koristi se kao gnojivo za cvijeće, voće, povrće i tratine u vrtovima i parkovima. Lako se ugrađuje u zemlju i nije škodljiv za biljke. Posebnu vrijednost i mogućnosti šire primjene dobiva ako ga prerade kalifornijske gliste.
