Početak godine pravo je vrijeme za izradu plana sjetve i sadnje za tekuću godinu te obavljanje pripremnih radnji u povrtnjaku kako bi uzgoj bio uspješan. No, vrlo brzo ovisno o lokaciji, početkom ili sredinom veljače dolazi vrijeme sjetve najranijeg povrća u zaštićene prostore i na otvoreno.
Dok se povrće posijano ili posađeno u jesen više ili manje uspješno bori s vremenskim prilikama tijekom zime, sjemenu ili presadnicama koje će tek biti posijano i posađeno, potrebno je osigurati uvjete što bliže optimalnima kako bi uspješno započelo svoj životni ciklus.
Potrebno je napraviti plan sjetve i sadnje
Za izradu plana sjetve i sadnje potrebno je poznavati klimatske uvjete određenog područja, prije svega temperaturne i zahtjeve povrćarske kulture prema ovom klimatskom čimbeniku. Sjetva ili sadnja na otvoreno moguća je 15 do 20 dana kasnije nego u negrijani zaštićeni prostor. Kraj siječnja i početak veljače pravo je vrijeme za prvu pripremu vrta. Ako nije obavljeno jesensko oranje, a vremenske prilike dopuštaju, obavlja se oranje ili štihanje i prema potrebi organska gnojidba. Na 10 m2 razbacuje se i unosi u tlo oko 30 kg stajskog gnoja ili 50 do 60 L komposta. Mogu se koristiti i peletirana organska gnojiva, čija je primjena vrlo jednostavna. U ovo vrijeme može se početi s kupnjom potrebnog alata, gnojiva i na kraju sjemena. Ako postoji mogućnost, može se obaviti prva sjetva za uzgoj presadnica u grijanom zaštićenom prostoru.
Što i kad sijati?
Već od kraja siječnja može se za proizvodnju presadnica početi sijati: brokulu, cvjetaču, kelj, kupus, salatu, slanutak. U predjelima gdje nema snijega i tlo se ne smrzava, na otvoreno se može posijati/posaditi: bob, grašak, češnjak i luk. U veljači, pogotovo ako je toplija i bez snijega, može se u vrtu postaviti plastenik kako bi se biljkama osigurali bolji uvjeti rasta. U grijanom plasteniku se može obaviti pikiranje vrsta koje to zahtijevaju (plodovito povrće i celer), a sjetva je obavljena rano u siječnju. Također, u grijanom zaštićenom prostoru se obavlja sjetva sjemena za proizvodnu presadnica sljedećih povrtnih vrsta: celera, korabice, paprike, patlidžana, peršina i rajčice. U toplijim krajevima na otvoreno se može posijati: blitvu, bob, ciklu, grašak, luk, mrkvu, peršin, rabarbaru, radič, rotkvicu, rikolu, slanutak i špinat. Na otvoreno se mogu posaditi presadnice: artičoke, kelja, ranog kupusa i salate, ali i posaditi češnjak i lučice luka.
Na uzdignutim gredicama lakše se postižu optimalni uvjeti
Sjetvu ili sadnju na otvorenom najbolje je obaviti na uzdignutu gredicu. Uzdignuta gredica predstavlja osnovni dio kućnih vrtova, koji je moguće obraditi bez gaženja tj. sa staza koje ju okružuju. Na uzdignutim gredicama lakše se postižu optimalni uvjeti u tlu, što dovodi do porasta prinosa po jedinici površine. Tlo na gredicama se brže zagrijava, što ih čini pogodnima za ranu proljetnu sjetvu. Također, lako se održava dobra struktura tla te kapacitet za vodu i zrak jer nema gaženja po gredicama. Prilikom formiranja gredica, u tlo se može unijeti kompost ili neko drugo organsko gnojivo, čime će se popraviti struktura tla, poboljšati procjeđivanje suvišne vode i povećati kapacitet zadržavanja biljnih hraniva. Dobra struktura tla osigurava brzo procjeđivanje viška vode, zbog čega nije potrebno odgađati potrebne radove u vrtu. Navedeno olakšava planiranje datuma sjetve ili sadnje i berbe, čime se postiže bolje iskorištenje površine i produžava sezona uzgoja.
Uzdignuta gredica povišena je za 15 do 25 cm u odnosu na okolno tlo. Gredica ne bi trebala biti šira od 120 cm, kako bi se svi radovi mogli obaviti sa staze. Ako se gredici može pristupiti samo s jedne strane, ne preporuča se širina veća od 90 cm. Dužina gredica je određena prostornim mogućnostima ili potrebama za pojedinu uzgajanu vrstu. Na uzdignutu gredicu se vrlo lako s ciljem zaštite od niskih temperatura postavlja niski tunel ili se prekrivaju agrotekstilom. Ovom zaštitom se temperatura podiže za 2 do 3 °C.
Korjenasto povrće (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cikla) spada u skupinu povrća kojemu za rast i razvoj pogoduju umjereno topla i vlažna područja. Sjeme klija pri relativno niskim temperaturama, već na 3 do 4 °C, a samo cikla na 6 do 8 °C. Mlade biljčice relativno su otporne na kasne proljetne mrazeve, što omogućuje sjetvu korjenastog povrća relativno rano u proljeće.
Kupusnjače (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, korabica, rotkvica) su prilagođene različitim klimatskim i zemljišnim uvjetima, ali su za njihov uzgoj najpovoljnija prohladna i vlažna područja. Kultivari kupusa za kasni jesenski i zimski uzgoj mogu podnijeti temperature niže i od -12 °C da se ne oštete glavice, a kelj i kelj pupčar su još otporniji na niske temperature. Minimalna temperatura klijanja korabice je 3 do 5 °C, a temperature oko 0 °C u kasnijim fazama rasta izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike. Klijanje i nicanje rotkvice započinju pri temperaturi od 2 do 3 °C. Minimalna temperatura rasta iznosi 5 °C. Mlade biljke mogu podnijeti niske temperature do -4 °C, a u tehnološkoj zrelosti do -10 °C.
Lisnato povrće (salata, špinat, blitva) su kulture blage ili umjerene klime. Minimalne temperature klijanja sjemena salate su od 2 do 5 °C, a optimalne 15 do 20 °C, kad niče za 3 do 5 dana. Mlada biljka salate može podnijeti temperature do -5 °C, a dobro ukorijenjene biljke sa 5 do 7 listova ozimih kultivara mogu podnijeti kontinentalnu zimu. Međutim, što je salata bliže tehnološkoj zrelosti, osjetljivija je na niske temperature. Klijanje špinata započinje već malo iznad 0 °C, ali je vrlo sporo. Na temperaturi od 5 do 10 °C nicanje je već dobro. Na temperaturi nižoj od 10 °C rast je usporen. Niske temperature tijekom rasta utječu na kvalitetu lišća, listovi su sitniji, deblji i više naborani. Pojedini kultivari mogu podnijeti do – 10 °C bez posebne zaštite. Minimalna temperatura klijanja blitve je 5 °C. Pri nižim temperaturama između 5 i 10 °C biljka sporo raste, a optimalna temperatura rasta je 16 do 20 °C. I mlada i potpuno razvijena biljka može podnijeti blage mrazeve. Mlada biljka s nekoliko listova može se vernalizirati na temperaturi od 4 do 15 °C, ako takve temperature potraju 20 do 30 dana, što može biti problem pri ranoj proljetnoj sjetvi i izazvati prijevremenu cvatnju.
Plodovito povrće (rajčica, paprika, patlidžan, krastavac, tikvica) ima visoke zahtjeve prema klimatskim uvjetima, naročito prema toplini. Sve su to kulture koje za normalan rast i razvoj traže puno topline i osvjetljenja, naročito u prvim fazama razvoja. Zbog temperaturnih zahtjeva i duljine vegetacije proizvode se iz presadnica uzgojenih u grijanim zaštićenim prostorima tijekom zimskog i ranoproljetnog razdoblja. Vrlo su osjetljive na niske temperature i većina ih ugiba kod niskih pozitivnih temperatura.
Za lukovičasto povrće (luk, češnjak, poriluk) povoljna su umjereno vlažna područja, sa svježim proljetnim dijelom vegetacijskog razdoblja te toplim i suhim razdobljem za vrijeme tehnološkog dozrijevanja i vađenja lukovica. Lukovičaste kulture vrlo dobro podnose niske temperature pa se uspješno mogu uzgajati i jesenskom sadnjom. Dobro ukorijenjene mlade biljke mogu bez oštećenja podnijeti temperature i do -25 °C.
Za mahunarke (grah, grašak, bob) su najpovoljnija područja s umjereno vlažnim, svježim proljećem i početkom ljeta. Najniža temperatura za rast graška je 4,5 °C, pri kojoj sjeme većine sorti klija, zbog čega se sjetva može obaviti vrlo rano u proljeće. Minimalna temperatura klijanja boba je 1 do 3 °C, ali je najsigurnije klijanje pri 5 do 6 °C, dok je optimalna temperatura 20 °C. Bob može podnijeti temperature do -6 °C.
Ostatak priloga “Izbjegnite greške u uzgoju presadnica povrća” pročitajte na sljedećim poveznicama:
Pikiranje i kaljenje presadnica;
Kako uzgojiti kvalitetne presadnice?
