Najveći broj registriranih sredstava za zaštitu bilja na tržištu su kemijska sintetska i anorganska sredstva. Zatim biotehnička sredstva (npr. regulatori razvoja kukaca, metode konfuzije ili zbunjivanja, induktori otpornosti biljaka i slično), te biološka sredstva (npr. mikrobiološki pripravci, predatori i parazitoidi i slično). Sukladno novom Zakonu o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014.) poljoprivrednici na svim površinama moraju provoditi načela integrirane zaštite bilja. Prednosti se moraju dati mjerama i metodama sukladno ograničenjima i zahtjevima integrirane proizvodnje uz uvođenje pripravaka za zaštitu bilja dopuštenih u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Procjenjujemo da kod nas još uvijek 98 % svih mjera primjene sredstava za zaštitu bilja (SZB) provodimo kemijskim sintetskim pripravcima. Za uspješnu učinkovitost primjene sredstava za zaštitu bilja valja zadovoljiti nekoliko osnovnih preduvjeta:
(1) odabrati dovoljno učinkovito sredstvo za zaštitu bilja;
(2) primijeniti ga u optimalnom roku tretiranja:
(3) koristiti određenu količinu (dozu) sredstva za zaštitu bilja na određenu površinu;
(4) aplicirati sredstvo za zaštitu bilja na sve osjetljive biljne organe.
Vlastita višegodišnja iskustva u provođenju županijskih Prognoznih poslova za zaštitu bilja potvrđuju da se moguće greške javljaju pri svakom od četiri preduvjeta uspješne primjene sredstva za zaštitu bilja. U drastičnim slučajevima unatoč provedenim mjerama kemijske zaštite poljoprivrednici bilježe značajne ekonomske gubitke.
Barem jednom u pet sezona s gledišta biljne patologije bilježimo “epidemijsku godinu”. U njoj na osjetljivim hortikulturnim usjevima valja poduzeti izvanredne mjere zaštite (koje ne provodimo u prosječnim uvjetima) radi sprječavanja ekonomskih šteta (npr. povećati broj prosječnih usmjerenih zaštita). Poljoprivrednici stručnu pomoć kod izbora dovoljno učinkovitih sredstava i optimalnih rokova mogu potražiti kod najbližih specijalista za zaštitu bilja u koje imaju povjerenja. Npr. u poljoprivrednim ljekarnama, ispostavama savjetodavne službe (Uprave MP-a), znanstveno-stručnim ustanovama.
Važno je pratiti stanje na terenu
Potreba i broj usmjerenih zaštita biljaka od uzročnika bolesti mijenjaju se iz godine u godinu. Prvenstveno ovise o količini i rasporedu oborina, učestalosti i dugotrajnosti jutarnjih rosa i magle, te mogućem navodnjavanju usjeva “kišenjem”.
Mjerne uređaje za praćenje uvjeta u poljoprivrednim usjevima posjeduju i prate Zavod za zaštitu bilja pri HAPIH-u (Zagreb), Savjetodavna služba pri Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva (Ministarstvo poljoprivrede), neke udruge poljoprivrednih proizvođača, neke osnovne i srednje strukovne škole i veća poljoprivredna gospodarstva.
Uvjete za razvoj biljnih bolesti uz preporuke njihova suzbijanja poljoprivrednici mogu dobiti putem internet stranica www.zzb.hr i www.savjetodavna.hr (link: “Preporuke”). Procjenjujemo da hrvatskoj biljnoj proizvodnji potencijalno prijeti oko 1.000 različitih štetnih organizama. Nisu svi jednako ekonomski značajni, niti se svake godine javljaju u jednakom intenzitetu.
Prvi preduvjet uspješne primjene sredstva za zaštitu bilja je točna determinacija (prepoznavanje) neželjenih organizama protiv kojih je potrebno poduzeti mjere zaštite. Ako nam nije poznato koji štetni organizam ometa normalan rast i razvoj naših biljaka, tada niti primjena sredstva za zaštitu bilja ne može biti učinkovita. Veliku većinu štetnih organizama i korova vidimo prostim okom, ali uzročnike bolesti moguće je promatrati samo posebnom opremom (mikroskopom) (povećanje 400-1000 x) (tipično za pseudogljive i gljive), odnosno posebnim serološkim ili molekularno-biološkim testovima dokazujemo njihovu skrivenu ili vidljivu zarazu (npr. tipično za bakterije, fitoplazme, viruse i viroide).
Uzročnike bolesti često prepoznajemo po tipičnim znakovima ili simptomima. U praksi se često poistovjećuju simptomi koji potječu od živih i neživih uzročnika bolesti. Mnogi neživi čimbenici mogu poremetiti normalnu građu, rast i razvoj biljaka.
Najčešći su:
a) ekstremni meteorološki događaji (niske ili visoke temperature, nedostatak ili suvišak vode, tuča, sunčano UV zračenje, olujni vjetar i slično);
b) hranidbeni nedostatci (manjak ili suvišak pojedinih ili više mako– ili mikro-hraniva);
c) emisija štetnih tvari (npr. sumporni-dioksid, teški metali, kloridi), te d) toksičnost pesticida (npr. fitotoksičnost herbicida).
Zbog širenja i pojave novih štetnih organizama poljoprivrednici stalno moraju usvajati nova znanja iz područja biljnog zdravstva i redovito provjeravati zdravstveno stanje svojih usjeva. Kod pojave neuobičajenih promjena normalnog izgleda poljoprivrednih usjeva savjetujemo potražiti stručnu pomoć kako bi potvrdili stvarne razloge njihova “nezdravog” izgleda.
Jesu li usjevi pravilno ishranjeni? Odgovara li pH-vrijednost zemljišta njihovu normalnu rastu i razvoju? Uzrokuju li neuobičajeni meteorološki uvjeti neželjene promjene? Nije li neprikladna primjena nekih ili više pesticida uzrokovala škodljive posljedice? Razvijaju li se bolesti, štetnici ili korovi u poljoprivrednim usjevima?).
Tek kad smo stvarno sigurni koji se neželjeni organizmi razvijaju u populacijama bitnim za ekonomske gubitke prinosa (i kvalitete) poljoprivrednih usjeva poduzimamo mjere usmjerene primjene sredstva za zaštitu bilja. Za svaki štetni organizam valja poznavati njegovu biologiju (epidemiologiju). Sukladno tome treba odabrati prikladno sredstvo za zaštitu bilja.
Izbor prikladnog sredstva za zaštitu bilja od neželjenih organizama
Sredstva za zaštitu bilja koja se stavljaju u promet u RH moraju biti registrirana pri nadležnoj upravi Ministarstva poljoprivrede. Sredstvo mora biti toksikološki razvrstano, u originalnom pakiranju. Mora biti označeno i opremljeno etiketom s propisanim podatcima i uputama za primjenu sukladno posebnom Zakonu i Pravilniku. Pojedine informacije o sredstvima za zaštitu bilja mogu se pronaći u Fitosanitarnom informacijskom sustavu (FIS) na internet stranici Ministarstva poljoprivrede (www.mps.hr). Npr. u kojim kulturama je sredstvo dozvoljeno za primjenu; protiv kojih štetnih organizama je registrirano; u kojoj količini ili koncentraciji se koristi; najveći broj primjena u istom usjevu tijekom jedne sezone uz propisane razmake tretiranja, karenca.
Kako odabrati prikladni pripravak?
Kad znamo protiv kojeg štetnog organizama (ili više njih) moramo poduzeti primjenu sredstva za zaštitu bilja, prvo valja odabrati prikladni pripravak. Ponekad to nije jednostavno. Primjerice, za suzbijanje važnije bolesti vinove loze plamenjače ili peronospore (Plasmopara viticola), protiv koje u kontinentalnim vinorodnim regijama na osjetljivim vinskim sortama godišnje prosječno provodimo pet do šest usmjerenih tretiranja, u našoj zemlji imamo registrirano više od 40-ak fungicida. Koje sredstvo u ovom slučaju odabrati?
Praktična iskustva potvrđuju da poljoprivrednici u našoj zemlji biraju sredstva za zaštitu bilja prema redoslijedu kriterija:
1. Biološka učinkovitost (efikasnost) sredstva za zaštitu bilja.
2. Cijena koštanja i mogućnost nabave sredstva za zaštitu bilja na tržištu.
3. Eko-toksikološka prikladnost sredstva za zaštitu bilja na okoliš i korisnike.
Ali, najvažnija informacija koju naši poljoprivrednici zahtijevaju kod izbora sredstva za zaštitu bilja, a to je učinkovitost ili efikasnost, nije navedena na etiketi ili podatcima za primjenu.
Što sve utječe na učinkovitost SZB?
Uz preduvjet pravilne primjene, na samu učinkovitost sredstva za zaštitu bilja utječe vrsta i sastav djelatne tvari. Zatim mehanizam djelovanja, “vanjski” uvjeti (npr. meteorološki, zemljišni), te neke značajke populacije ciljanih štetnih organizama (npr. otpornost ili rezistentnost, tolerantnost). U pravilu, sva sredstva za zaštitu bilja (zoocidi, fungicidi, herbicidi) prema načinu ponašanja nakon primjene dijele se u dvije skupine: kontaktna (dodirna ili površinska) i sistemična (translokacijska). Kod herbicida dodatno razlikujemo zemljišne (rezidualne) i folijarne pripravke.
Kontaktna sredstva nakon tretiranja ostaju na površini biljnih organa. Sistemičnost je svojstvo sredstva da ga biljka nakon nanošenja upije i provede do svih biljnih organa. Količina i raspored oborina nakon primjene može značajno utjecati na učinkovitost kontaktnih i sistemičnih sredstva za zaštitu bilja.
Zemljišnim (rezidualnim) herbicidima mogu se učinkovito suzbijati samo sjemenski (jednogodišnji) travni i širokolisni korovi. I to u uvjetima dobro pripremljenog i dovoljno vlažnog zemljišta. Neki štetni organizmi ne mogu se uspješno suzbijati kontaktnim pripravcima, već isključivo sistemičnim. Npr. štetni kukci koji sišu biljne sokove, a skriveni su u biljnim organima, endoparazitni mikroorganizmi koji napadaju žilne sustave biljaka i višegodišnji korovi koji se osim sjemenom šire vegetativnom podzemnim organima.
Mehanizmom djelovanja sredstva za zaštitu bilja inhibiraju (ometaju) različite životne procese štetnih organizama. Time postižu vidljiv učinak (sprječavaju razvoj ili uzrokuju mortalitet). Prema mehanizmu djelovanja kod zoocida razlikujemo 29, kod fungicida 10, a kod herbicida 15 različitih skupina. Postoje i podskupine: npr. kod fungicida je poznato 19 podskupina. Protiv štetnih organizama koji su skloniji razvijati rezistentne (otporne) populacije na jednoličnu i/ili prekomjernu primjenu sredstva za zaštitu bilja preporučuje se mijenjati djelatne tvari iz skupina različitog mehanizma djelovanja (tzv. “antirezistentno suzbijanje štetnih organizama“).
Iz tih razloga preporučuje se provoditi redovita pokusna istraživanja biološke učinkovitosti u različitim pedološkim i klimatskim uvjetima svih dostupnih skupina sredstva za zaštitu bilja protiv dominantnih štetnih organizama (tzv. “poljski screening“). Rezultatima tih istraživanja poljoprivrednici bi trebali biti informirani kad neka skupina sredstva za zaštitu bilja počinje slabije djelovati na određenu vrstu štetnog organizma. Rezistentnost je smanjena osjetljivost štetnika, uzročnika bolesti ili korova na djelovanje sredstva za zaštitu bilja. Smatra se jednim od značajnih nedostataka primjene pesticida. Npr. u našoj je zemlji dokazana rezistentnost krumpirove zlatice, pepelnice vinove loze, lobode i drugih neželjenih organizama na određene skupine sredstva za zaštitu bilja (https://rezistentnost-szb.hr).
Unatoč provođenju izravnih mjera primjenom sredstva za zaštitu bilja u hortikulturnim višegodišnjim nasadima (voćnjacima, vinogradima) i usjevima povrća pojedinih sezona bilježimo veće gubitke zbog razvoja (pseudo)gljivičnih uzročnika bolesti; npr. iz skupine plamenjača (slika 1, uništen urod grožđa); krastavosti (slika 2, uništena prva klasa plodova jabuka); pepelnica (slika 3, uništen vinograd) i dr. (foto: M. Šubić)