Već je svima dobro poznato da je u Europskoj uniji zabranjeno korištenje klorprofama kao zaštite od klijanja krumpira u skladištu, pa su se naši proizvođači našli u velikom problemu. No, Andrej Herman i Danijel Premuš kao ozbiljni proizvođači uspjeli su riješiti i taj problem.
-Krumpir uzgajam na oko 20 ha, a zbog plodoreda imam kukuruz na oko 2 ha i tritikale na 12 ha, započeo je razgovor Danijel Premuš, direktor tvrtke Belpak d.o.o.
Tvrtka Belpak d.o.o. na području Belice putem natječaja je iz Programa ruralnog razvoja iskoristila sredstva za izgradnju specijalizirane hladnjače. No, priča oko ujedinjenja nekoliko proizvođača djeluje 16-ak godina. Tad se petero proizvođača ujedinilo kako bi jednostavnije plasirali svoj krumpir na tržište. 7 i pol milijuna kuna su sredstva iz EU, dok su ostalih 3 milijuna dobili putem kredita te milijun iz vlastitih sredstava. Hladnjača se gradila oko 6 mjeseci.
Brzi povrat investicije
No, kolege Herman i Premuš ujedinili su se i oko kupnje stroja za vađenje krumpira kako bi bili učinkoviti i na tom području koje iziskuje dosta vremena, a vrijeme je novac. Tako očekuju povrat investicije kroz nekoliko godina, jer stroj će služiti i za najam. Obojica imaju oko 30 ha zemljišta, što je za područje Međimurja respektabilna brojka, iako bi se svrstali u srednje velika gospodarstva.
Ovi vrijedni poljoprivednici spominju kako su već treća generacija poljoprivrednika iz svojih obitelji. Napominju kako im se u posljednjih 20 godina krumpir pokazao kao najprofitabilnija kultura. Usput smo saznali kako se samo u Belici proizvede oko 40 % hrvatskih potreba za krumpirom.
2020. godinu spominju kao iznimno dobru rodnu godinu, iako je cijena bila iznimno loša. Kretala se od 0,40 do 0,80 lipa po kg, što je dugoročno neisplativa cijena. 2021. g. je bila iznimno suha godina, ali su cijene bile bolje i to mnogo bolje, od 2 do 2,20 kuna po kg. Kao profitabilnu minimalnu cijenu navode oko 1,20 do 1,30 kuna po kg.
„Žude“ za navodnjavanjem
–Bilo bi izvrsno kad bi imali bolje rješen sustav navodnjavanja u Međimurju, navode ovi poljoprivrednici.
–Krumpir na 28 °C prestaje rasti, a svjesni smo sve većih temperaturnih ekstrema u zadnjih desetak godina, kaže Herman.
Dodaje da su na jednom dijelu tla 2021. g. izmjerili i nevjerovatnih 52 °C. Andrej navodi kako je za mlade poljoprivrednike aplicirao za Mjeru 6, tip operacije 6.1. i dobio mogućnost kupovine 7 strojeva, uglavnom priključne strojeve za traktor. Danijel je dogodine u sklopu iste mjere kupio traktor. Andrej je iz Programa ruralnog razvoja pokušao dobiti i Mjeru 4, ulaganje u fizičku imovinu, no nije prošao jer je bilo mnogo prijavljenih, a prednost često imaju stočari i područja od posebne državne skrbi, poput Like, zbog težih uvjeta proizvodnje. Inače, ovi poljoprivrednici uzgajaju razne sorte, od ranih, preko sorata za kuhanje, pečenje pa do kasnih sorata krumpira. Od ranih sorata navode Rivijeru, Arizonu, od namjenskih za pečenje izdvajaju Manitou i Bellarosu.
Nužno je širiti se i razvijati, ali polako
Kad je o planovima riječ, trude se širiti svake sezone. Prije 2 godine su kupili nešto zemljišta, navode, postupno i lagano, ali bez širenja nema ni ekonomičnosti. Također, ne može se ni nastupati na tržištu jer kako kažu, sa sto tona te nitko neće niti pogledati. Međutim, kad imaš 1000 tona, onda je to druga priča. Andrej i Danijel zajedno s ostalim suvlasnicima prodaju i za Spar. Sretni su jer su zatvorili krug proizvodnje, ali ipak nedostaje im još navodnjavanje. Nadamo se da će im i to poći za rukom.
