Sve veća potreba za ekološki prihvatljivim načinom borbe sa štetočinama (štetnicima, bolestima i korovima) javlja se zbog razvoja invazivnijih štetočina. To je rezultat intenzivne upotrebe pesticida, uništenja prirodnih neprijatelja (predatora), ali i potrebe za smanjivanjem nuspojava poljoprivrednih pesticida na hranu i okoliš. Značajan problem korištenja insekticida je taj što ne djeluju selektivno. Odnosno ne djeluju samo na štetnike koje želimo kontrolirati nego i na kukce predatore koji se tim štetnicima hrane i zapravo čuvaju usjev, a uz to su i važni oprašivači.
Od davnina je poznata korisna kombinacija različitih vrsta biljaka; odnosno sekundarnih usjeva (ili biljaka pratilja, međuusjeva) s glavnim usjevom u svrhu suzbijanja štetočina. Puni potencijal sekundarnih biljaka u usjevu nije u potpunosti iskorišten najviše zbog nedostatka znanja o njihovom načinu djelovanja. One mogu imati različite učinke na štetnike i predatore (prirodne neprijatelje), a posljedično izravno ili neizravno i na biljke glavnog usjeva. Odnosno, sekundarni usjevi se mogu kategorizirati na one koje izravno utječu na usjev, na štetnike i prirodne neprijatelje štetnika (predatore).
Insekti biljojedi koriste široku paletu sredstava za razlikovanje između biljaka domaćina i nedomaćina na koje utječu mnogi čimbenici. To može uključivati korištenje kemijskih znakova, procjenu veličine biljke domaćina i različite sposobnosti navigacije i identificiranja domaćina među okolnom vegetacijom. Zato i vizualni i kemijski podražaji igraju ključnu ulogu u razlikovanju biljaka na što mogu utjecati i vremenske prilike kao što su temperatura i brzina vjetra, ali i čimbenici kao što su pH tla i sl. Stoga, na temelju dvostruke uloge kemijskih i vizualnih znakova u lociranju domaćina od strane biljojeda, da bi učinkovito ometale lokacije biljke domaćina od strane štetnika, sekundarne biljke bi trebale: poremetiti sposobnost štetnika da otkrije ili prepozna kemijske znakove biljke domaćina, poremetiti ili smanjiti vizualni profil biljke domaćina ili djelovati istovremeno kroz kemijski i vizualni poremećaj lokacije domaćina.
Zbog načina na koji sekundarni usjev pomaže u smanjenju brojnost štetočina na glavnom usjevu, sekundarni usjevi se mogu podijeliti na one koji:
1. otežavaju pronalaženje biljaka domaćina (ometajući, zaštitni ili barijerni usjev);
2. djeluju kao alternativne biljke domaćini (zamka usjev);
3. služe kao repelent za štetočine;
4. privlače i hrane prirodne neprijatelje (predatore) i tako povećavaju vjerojatnost da takvi organizmi budu prisutni u sustavu glavnog usjeva (biljka bankar);
5. one koje olakšavaju rano otkrivanje štetočina (indikatorske biljke).
Barijerne biljke
Barijerne biljke su one koje se koriste unutar ili graniče s glavnim usjevom u svrhu prostornog smanjenja širenja bolesti presretanjem štetnika i/ili patogena. Sade se na rubovima polja, na rubovima gredica ili između gredica u vrtu. Koriste se biljke koje ometaju kretanje štetnika unutar sustava usjeva; npr. mogu jednostavno djelovati kao mehaničke barijere koje smanjuju ukupan broj odlaska lisnih uši na glavni usjev. Ponekad, umjesto korištenja zaštitnog usjeva kao granice, neosjetljivi usjev se može pomiješati s usjevom koji treba zaštititi. Tako međuusjev pruža kamuflažu, smanjuje kretanje i širenje štetnika. Također može djelovati kao izvor prirodnih neprijatelja (predatorskih insekata). Neki od primjera zaštitnog bilja su kopar, suncokret, sirak, sezam i proso koji se koriste za zaštitu usjeva kupusnjača, paprike ili pšenice, blitva koja se iskorištava za daljnji razvoj mošusne dinje i sl.
Biljke zamke
Biljke zamke uzgajaju se u sastojinama za biljke koje su same po sebi (ili putem manipulacije) raspoređene u usjevu da privuku, preusmjere, presretnu i/ili zadrže ciljane insekte ili patogene kako bi smanjili štetu glavnom usjevu. Biljka zamka je kultivar ili vrsta koja je privlačnija za pojedinog štetnika od glavnog usjeva; tako je manja vjerojatnost da će štetnici ili patogeni kolonizirati glavni usjev. Uz to, na umu treba imati da će usjev biljaka zamki postati neupotrebljiv zbog oštećenja od štetnika. Međutim, samim time su to visoko učinkoviti usjevi jer mogu dovesti relativno velik broj štetnika na relativno malo područje. Tako upravljanje štetnicima unutar usjeva zamke zahtijeva kontroliranje manje površine.
Biljke zamke također se mogu saditi kao pomoć pri ranom otkrivanju i praćenju štetnika i/ili bolesti ili kao strategija izravne kontrole. Općenito, kukce privlače specifične biljke koje su prikladne biljke domaćini kao hrana, za razmnožavanje te kasnije za njihove potomke. Takve biljke stoga mogu podržati populaciju štetnika. Iznimke su biljne vrste koje privlače štetnika, ali ne dopuštaju štetniku da preživi, takozvane ”slijepe zamke”.
Vrlo privlačna za kupusnog moljca je obična repnica (Barbarea vulgaris R.Br.), ali je ona slijepa zamka jer njegove ličinke ne mogu preživjeti na ovom domaćinu. Neki kultivari krizantema (Chrysanthemum spp.) su primjeri biljaka zamki jer su s otvorenim cvjetovima privlačnije tripsima nego glavni usjev. Patlidžani (Solanum melongena L.) mogu djelovati kao biljke zamke za bijelu mušicu ili bijelog štitastog moljaca i duhanovog štitastog moljaca u stakleničkoj proizvodnji npr. božićne zvijezde.
Repelentne biljke
Repelentne biljke su one koje odbijaju štetnike zbog kemijskih tvari kao što su alkaloidi, terpenoidi, flavonoidi, kinoni koje te biljke emitiraju, a sadrže ih u korijenu, cvjetovima, stabljikama ili lišću. Repelentne biljke se općenito koriste za držanje štetnika podalje od glavnog usjeva, odnosno ometaju lokaciju glavnog usjeva. Samim time ometaju i hranjenje i razmnožavanje štetnika čime se smanjuje njihova brojnost. Važno je znati kako koji štetnik reagira na pojedine repelentne biljke jer ne reagiraju svi na isti način; ono što može biti vrlo učinkovito za odbijanje ili tjeranje jednog štetnika nije nužno učinkovito i za drugog. Važno je i znati na koji način repelentna biljka ispušta tvari. Npr. neke ih ispuštaju korijenjem te mogu negativno utjecati na neki glavni usjev. Buhač (Tanacetum cinerariifolium /Trevir./ Sch. Bip.) je jedna od najpoznatijih biljaka koja repelentno djeluje na brojne insekte te ga je dobro imati u svakom vrtu.
Općenito su biljke iz skupine ljekovitog i aromatičnog bilja uobičajeniji repelenti koji se koriste za odbijanje insekata, kao i njihova eterična ulja (ružmarin, klinčić, timijan). Također, npr. međuusjev mladog luka se koristi kao repelent za tjeranje štetnika koji napadaju brokulu te joj na taj način služi kao zaštita. Bosiljak se sije uz rajčicu jer odbija tripse koji je napadaju.
Biljka bankar
Biljka bankar je biljna komponenta sustava. Ona je namjerno dodana u glavni usjev. Može služiti za kontrolu štetnika u vrtu, odnosno otvorenom polju, ali i u zatvorenim prostorima (plastenici ili staklenici). Biljka bankar posebno je povezana s klasičnom biološkom kontrolom. Njen je cilj povećati stvaranje prirodnih neprijatelja (predatorskih insekata) koji će osigurati dugotrajno suzbijanje štetnika. Odnosno, ona može hraniti i privući prirodne neprijatelje štetnik. Tako povećava vjerojatnost da budu prisutni u sustavu glavnog usjeva.
Biljke žitarica primjeri su biljaka bankara za kontinuirano unošenje predatorskih osa za kontrolu lisnih uši. Ricinus (Ricinus communis L.) se uzgaja za grabežljive grinje u zatvorenim prostorima. Posebnu kategoriju biljaka bankara čine mlade biljke inokulirane prirodnim neprijateljima u rasadniku prije njihovog uzgoja. Npr. rajčice inokulirane u rasadniku predatorskom stjenicom koja se koristi za suzbijanje cvjetnog štitastog moljca i bijelog štitastog moljca na patlidžanu i krastavcu (Cucumis sativus L.).
Indikatorske biljke
Indikatorske biljke su one koje su nam najpoznatije. Odavno prema njima određujemo kvalitetu tla. Opće je poznato da je tlo plodno i bogato dušikom tamo gdje ima koprive. Osim što prema njima određujemo kvalitetu tla, indikatorske biljke su i one koje olakšavaju rano otkrivanje štetnika ili bolesti. Osim što mogu privlačiti štetnike i olakšati otkrivanje prisutnosti štetnika i patogena, mogu i presresti štetnike.
Primjeri tipičnih indikatorskih biljaka su rajčice ili patlidžani koji se mogu koristiti za označavanje prisutnosti bijele mušice u usjevima božićne zvijezde. Utvrđeno je da su biljke graha (Phaseolus vulgaris L.) indikatorske biljke za napad paukove grinje na stakleničke rajčice jer se štetnik uspostavlja 5 tjedana prije na grahu nego na rajčici. Time se osigurava dovoljno vremena za naručivanje i distribuciju prirodnih neprijatelja za suzbijanje paukove grinje na rajčicama.
Iskustvo je najbolji učitelj
No, osim što imaju mnoge prednosti, potrebno je pripaziti na kompetitivnosti između biljaka te na njegu, odnosno zalijevanje, okopavanje i sl. Naime, prije svega se u vrtu ne radi samo o utjecaju jedne vrste na drugu. Velik je broj čimbenika koji dodatno utječu na utjecaj spomenutih biljaka. Odnosno, jedna vrsta u jednom okruženju može utjecati povoljno na drugu vrstu. Međutim, može doći i do negativnog utjecaja u nekoj drugoj sredini (npr. pri drugačijoj temperaturi, pH tla i sl.). S druge strane, neke vrste izlučuju kemikalije koje mogu djelovati negativno na rast drugih vrsta pa i tu treba pripaziti.
Također, pri velikoj raznolikosti može doći do stabilizacije populacije štetočina jer su različite biljke prisutne, odnosno dostupne konstantno. Populacijama štetočina se tada može upravljati tako da tlo bude bez usjeva jednu sezonu ili se na tu površinu mogu staviti samo cvjetnice, ljekovito i aromatično bilje.
Uspjeh sustava ovisi o pravilnom odabiru biljaka uz glavni usjev. Opće pravilo je da se ne kombiniraju biljke iz istih porodica (osim u slučaju biljaka zamki). Osim što ih napadaju isti štetnici i bolesti najčešće imaju i iste potrebe za hranivima. Stoga je najbolje kombinirati biljke različitih potreba za hranivima, različitih dubina korijenja zbog boljeg iskorištavanja hraniva i vode. Također i različite veličine biljke iznad tla zbog zauzimanja prostora i zasjenjivanja. Postoji niz savjeta kako i na koji način kombinirati biljke, ali uvijek je iskustvo najbolji učitelj.
Osim što se ukrasno, začinsko, ljekovito i aromatično bilje sije i sadi kako bismo mi imali koristi od njega. Ono često štiti povrće od štetnika te posljedično i od bolesti. Njima se privlače korisni kukci kao što su parazitoidne ose, grabežljive muhe i mnoge druge. Oni se hrane štetnicima te se dodatno iskorištava prostor, sprječava se rast korova, obogaćuje se tlo i popravlja njegova struktura.
PROČITAJTE JOŠ:
Biljke koje tjeraju i privlače štetnike
Koju biljku sijati ili saditi uz koju?
dr. sc. Monika Vidak
izv. prof. dr. sc Klaudija Carović-Stanko
