Uzgoj soje – veliki izazov u 2022. godini

Suočeni s velikim problemima u 2022. godini možemo očekivati izazovnu sjetvu svih ratarskih kultura pa i soje. S obzirom na ratnu situaciju na istoku Europe, sigurno je da će na tom području doći do poremećaja u proizvodnji uljarica. To bi se moglo negativno odraziti i na naše tržište.

Hrvatska zadnjih godina ima velike površine zasijane sojom. Trebala bi iskoristiti svoju prednost i proizvesti dovoljnu količinu uljarica za vlastite potrebe i za izvoz. Svjedoci smo da je zadnjih mjeseci došlo do znatnog povećanja cijena mineralnih gnojiva i drugog repromaterijala. S obzirom da soja ne zahtijeva primjenu velikih količina mineralnog gnojiva, ima prednost pred drugim ratarskim kulturama. Nijedna mahunarka, a možemo reći niti jedna ratarska kultura nije doživjela zadnjih godina takvo povećanje proizvodnje kao soja.

bog promjena u sustavu potpora površine zasijane sojom povećane su za 80 % u odnosu na 2014. godinu, a proizvodnja se udvostručila te iznosi oko 260 000 tona. S obzirom na sadašnju situaciju u svijetu to se pokazuje kao naša velika prednost. Europska unija ima velike potrebe za biljnim bjelančevinama. One se koriste za hranidbu stoke,gmo

ali mali dio podmiruje iz vlastite proizvodnje. Stoga je i u Europskoj uniji primjetan rast površina zasijanih sojom, a promiče se uzgoj soje koja nije genetički modificirana. Time se nastoji smanjiti ovisnost o uvozu soje iz dijelova svijeta gdje se proizvode velike količine genetički modificirane soje.

S obzirom na svoja svojstva, soja zaslužuje značajnu zastupljenost na našim poljima. Uz visoki sadržaj ulja, sjeme soje bogato je i bjelančevinama. Tako je soja vrlo vrijedna stočna hrana, ali i vrijedna namirnica u prehrani ljudi.

Bjelančevine soje sadrže esencijalne amnokiseline koje potiču rast organizma. Nešto slabije su zastupljene aminokiseline koje sadrže sumpor.

U sjemenu soje nalaze se brojni sastojci koji imaju povoljan utjecaj na zdravlje ljudi. Steroli utječu na sniženje LDL kolesterola u krvi, fosfolipidi zajedno s tokoferolima djeluju kao antioksidansi. Izoflavoni imaju ulogu u prevenciji pojave karcinoma i srčanih bolesti. Korištenjem soje u prehrani povoljno se djeluje i na smanjenje osteoporoze. Sve ovo ne znači da će soja riješiti sve naše probleme. Međutim, umjereno korištenje soje u prehrani imati povoljan utjecaj na opće zdravstveno stanje. Sojina sačma, koja ostaje nakon ekstrakcije ulja, najkvalitetnije je biljno bjelančevinasto krmivo. Uz minerale i vitamine sačma sadrži više od 40 % bjelančevina. Soja može činiti osnovu proteinskog obroka domaćih životinja (goveda, svinja, peradi), osobito podmladka. Soja se za hranidbu stoke može koristiti i u zelenom stanju. Može se i silirati s kukuruzom, suncokretom, sirkom i sudanskom travom.

Za stoku potrebno soju termički obraditi

Ograničenje u korištenju sirovog sjemena soje predstavljaju tvari koje negativno utječu na iskorištenje bjelančevina. Samim time negativno djeluju na rast životinja. Među njima je najvažniji tripsin inhibitor koji se inaktivira termičkom obradom sjemena.

Termičkom obradom se uništavaju ili inaktiviraju i drugi štetni sastojci (ureaza, lektin, hemaglutinin i dr.). Smanjenje sadržaja antinutritivnih tvari je jedan od ciljeva oplemenjivanja soje. Danas se na tržištu mogu naći sorte soje sa smanjenim sadržajem Kunitz tripsin inhibitora te je potrebno kraće vrijeme termičke obrade prije korištenja. Kod nas nije uobičajeno, ali u prehrani ljudi može se koristiti i nedozrelo sjeme soje, tzv. edamame soja. Sjeme soje bere se kad je potpuno razvijeno i naliveno, ali još uvijek zeleno. Sjeme se kuha i koristi u različitim jelima i salatama. Kad sjeme ovakvih sorata s krupnim sjemenom dozori, koristi se za pripremu tofua. Kreirane su i sorte bez enzima lipoksigenaze koji je odgovoran za užegnuti okus sjemena soje. Sojino ulje, osim što se koristi u prehrani ljudi i u prehrambenoj industriji, koristi se i za proizvodnju biodizela.

Prednost soje pred drugim uljaricama u korištenju za ovu namjenu je u činjenici da je za proizvodnju soje potrebno manje mineralnih gnojiva. Također, ukupni utrošak energije manji. Osim toga, nakon ekstrakcije ulja za proizvodnju biodizela ostaju bjelančevine koje se mogu koristiti za hranidbu stoke. Tijekom vegetacije soja ostvaruje simbiozni odnos s bakterijama. One se nalaze na korijenu i pretvaraju anorganski dušik iz zraka u amonijski oblik koji koristi biljka soje. Zbog toga je smanjena potreba za primjenom mineralnih gnojiva te je manja opasnost od ispiranja dušika. Zbog pozitivnog djelovanja na očuvanje plodnosti tla soja je poželjan predusjev za većinu ratarskih kultura.

Uzgoj soje

Izbor tla

Najbolji rezultati u proizvodnji soje ostvarit će se ako se soja uzgaja na dubokim, strukturnim tlima povoljnih fizikalno kemijskih svojstava, neutralne reakcije (pH = 6,5 – 7). Soja se može uzgajati i na lošijim tlima, ali tome treba prilagoditi tehnologiju proizvodnje. Za uzgoj soje nisu pogodna neuređena tla, na kojima se zadržava voda, niti tla sklona stvaranju pokorice.

Plodored

Soja se treba uzgajati u plodoredu. Zbog istih bolesti, soja se ne smije uzgajati iza suncokreta i uljane repice najmanje četiri godine. Najbolje pretkulture za soju su strne žitarice, krumpir i druge okopavine.

Obrada tla

Obrada tla za soju određuje se prema pretkulturi. Osnovna obrada tla, osobito u područjima gdje je vlaga ograničavajući čimbenik u proizvodnji ove kulture, podrazumijeva jesensko-zimsko oranje na 30 – 35 cm dubine. U područjima s dovoljno vlage dubina oranja može biti 25 – 30 cm. U proljeće, čim vremenski uvjeti dopuste, potrebno je obaviti predsjetvenu pripremu tla da se stvori ravan, dobro rastresit sloj mrvičaste strukture. Ovom operacijom sprječavamo gubitak akumulirane zimske vlage u tlu. Kvalitetno izvedena predsjetvena priprema tla jamči visoku kvalitetu sjetve što je preduvjet ujednačenom nicanju.

Gnojidba

Iako iz tla iznosi značajne količine dušika, fosfora i kalija, soja slabo reagira na gnojidbu organskim i mineralnim gnojivima, osim na vrlo siromašnim tlima. Za agroekološko područje Slavonije, ovisno o tipu tla i stanju plodnosti, preporučuje se gnojidba na bazi čistih hraniva: 30-100 kg/ha N, 60-120 kg/ha P₂O₅ i 40-120 kg/ha K₂O. Da bi izbjegli velika, a možda nepotrebna ulaganja u mineralna gnojiva. Obavezno bi trebalo napraviti analizu tla i na osnovu toga planirati gnojidbu.

Od predviđenih količina 2/3 fosfora i kalija te 1/4 dušika primjenjuje se u osnovnoj gnojidbi u jesen. Ostale količine fosfora, kalija i dušika daju se zajedno s predsjetvenom pripremom tla. Soju nije potrebno prihranjivati, osim ako se utvrdi nedostatak dušika kao posljedica izostanka razvoja kvržičnih bakterija na korijenu ili ako se radi o tlu slabije plodnosti. Putem simbioze s bakterijama soja može podmiriti 30 – 60 % svojih ukupnih potreba na dušiku.

Izbor sorte

Danas se na tržištu nalazi veliki broj domaćih i stranih visokorodnih sorata soje s visokim sadržajem bjelančevina (35 – 43 %) i ulja (20 – 25 %). Te su sorte otporne na polijeganje, na pucanje mahuna u zriobi, a imaju i visoku tolerantnost na bolesti. Osim toga, stvorene su nove domaće sorte koje vrlo dobro podnose sušu i visoke temperature. Na tržištu se mogu naći i sorte namijenjene prehrani ljudi, odnosno za preradu u sir tofu.

Sorte soje namijenjene za prehranu ljudi trebaju imati svijetložutu boju sjemena i bezbojni ili svijetli hilum. To su sorte krupnijeg sjemena, visokog sadržaja bjelančevina, a manjeg sadržaja tripsin inhibitora. S obzirom da organoleptička svojstva soje nisu dobro prihvaćena, danas se stvaraju sorte soje poboljšanog okusa i visoke hranjive vrijednosti. Njima se nastoji povećati korištenje soje u prehrani ljudi.

Za uspješnu proizvodnju, izbor sorte odgovarajuće dužine vegetacije za svako uzgojno područje od velike je važnosti. U zapadnim područjima treba uzgajati sorte kraće vegetacije koje će na vrijeme dozoriti i omogućiti pravovremenu pripremu tla i sjetvu naredne kulture (strne žitarice). U istočnim područjima mogu se uzgajati i sorte soje duže vegetacije (grupa I).

Inokulacija sjemena

Neposredno prije sjetve sjeme soje potrebno je inokulirati kvržičnim bakterijama jer se ovom mjerom znatno povećava prinos sjemena i ostvaruje ušteda na dušičnim gnojivima. Ova mjera je posebno važna na tlima gdje soja nije sijana duže vrijeme ili uopće nije sijana. Međutim, bakterizaciju sjemena bi bilo dobro provesti prije svake sjetve soje i u slučaju kad u tlu ima dovoljno bakterija za prirodnu infekciju zbog toga što bakterizacija u tom slučaju povećava masu suhe tvari kvržica.

Time i količinu simbiozno vezanog dušika. Prilikom inokulacije sjemena potrebno je pridržavati se uputa jer ako se bakterizacija izvede na nepravilan način, formiranje kvržica s bakterijama može izostati te je u tom slučaju dušik za rast i razvoj soje potrebno dodati u obliku mineralnih gnojiva. Negativan utjecaj na uspješnost bakterizacije može imati i prevelika količina dušika u tlu, povećana kiselost tla te primjena herbicida.

Sjetva soje

Sjetva soje može početi kad je temperatura sjetvenog sloja tla 8-10°C.

Iako su zadnjih godina temperature početkom travnja dosta visoke i odgovaraju potrebama soje za nicanje, treba voditi računa da se može pojaviti kasni proljetni mraz koji će izazvati znatne štete na usjevu soje. U našim proizvodnim područjima optimalni rokovi sjetve za soju su od sredine do kraja travnja i u prvoj dekadi svibnja.

Rane sorte, grupe 000 i 00, mogu se sijati i do polovice lipnja.

Međutim, uspješnost kasne sjetve soje ovisi o oborinama i o raspoloživoj vlazi u tlu. Srednje rane i kasne sorte potrebno je sijati u prvim rokovima, a nakon njih ranozrele sorte.  

Kod nas se soja najčešće sije na međuredni razmak 45 ili 50 cm. U tom slučaju se tijekom vegetacije može provesti i kultivacija soje. Međutim, soja se može sijati i u redove razmaka 25 ili 30 cm čime se ostvaruju viši prinosi ako se uspješno suzbiju korovi. Kod uskoredne sjetve korovi se isključivo suzbijaju herbicidima. Optimalna dubina sjetve soje je 4 do 6 cm, a najbolja kakvoća sjetve postiže se pneumatskim sijaćicama s odgovarajućim pločama za soju. Na taj način omogućava se polaganje sjemena na ujednačenu dubinu i pravilan raspored biljaka što kasnije omogućava ravnomjeran rast i razvoj biljaka.

Gustoća sjetve ovisi o sorti i grupi dozrijevanja. Sorte kraće vegetacije trebaju nešto veći broj biljaka po hektaru od sorata duže vegetacije. Prije sjetve treba se informirati o karakteristikama svake pojedine sorte. Ako sorta ima sposobnost grananja, to treba iskoristiti i ne sijati je pregusto. Bujnije sorte siju se rjeđe. Ako je usjev pregust, doći će do žućenja donjih listova i formiranja manjeg broja mahuna na donjim etažama što se negativno odražava na prinos. Takvi usjevi su i podložniji polijeganju. Ovisno o sorti, količina sjemena se kreće od 100 – 135 kg/ha.

Suzbijanje korova

Suzbijanje korova u soji vrlo je važna i zahtjevna mjera. Ako se primjena herbicida ne obavi pravovremeno i na pravilan način, može doći do značajnog smanjenja prinosa. Korovi otežavaju rast i razvoj biljaka, ali i žetvu. To se prvenstveno odnosi na vrlo bujnu ambroziju, ali ni drugi korovi nisu manje štetni. Herbicidi se u soji mogu primjenjivati nakon sjetve, a prije nicanja soje i nakon nicanja soje. Kojem herbicidu, odnosno kombinaciji dati prednost, prvenstveno ovisi o vrsti korova i tipu tla. Osobito je zahtjevno suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih širokolisnih korova.

Herbicidi koji se primjenjuju prije nicanja soje i korova ne suzbijaju višegodišnje vrste te je potrebno korektivno tretiranje. Osim toga, učinkovitost ovih herbicida ovisi i o količini oborina nakon njihove primjene. Ako nema dovoljno oborina, herbicidi neće djelovati, a u slučaju većih količina oborina na lakšim tlima može doći do oštećenja soje. Prednost treba dati tretiranju nakon nicanja usjeva i u ranoj fazi korova kad možemo pravilno izabrati odgovarajući herbicid ovisno o vrsti korova i kada i manje doze herbicida mogu biti učinkovite.

Zaštita od štetnika

U sušnim godinama s visokim temperaturama treba obratiti pažnju na pojavu grinja (obični i atlantski crveni pauk). Grinje su vrlo sitne i teško uočljive. Nalaze se na naličju lista gdje se vidi paučinata prevlaka. Grinje sišu biljne sokove, lišće počinje dobivati bjelkaste točkice, kasnije se pojavljuju crvenkaste mrlje te se lišće suši i otpada. Ako se napad grinja uoči na vrijeme i ako brojnost nije velika, suzbijanje se može provesti samo na rubovima polja i na taj način spriječiti njihovo širenje. Akaricidi se primjenjuju kada se pregledom listova nađu 3 ili više grinja po listu ili ako se utvrdi prisustvo grinja na više od 50 % listova bez obzira na njihovu brojnost.