Osim opće raširenih štetnika koji su opisani tijekom 1990-ih godina u hrvatskim suvremenim plantažnim nasadima lijeske, kao što su ljeskova grinja (Phytoptus), ljeskotoč (Balaninus), fitofagne stjenice (Gonocerus, Palomena i dr.), lisne uši (Corylobium), štitaste uši (Eulecanium), ljeskova strizibuba (Obrea) i crveni voćni pauk (Panonychus) (Ciglar, 1998.), povremeno i lokalno se mogu pronaći različite vrste gusjenica (ličinki) koje se hrane lišćem lijeske.
U pravilu rodni nasadi lijeske s razvijenim volumenom krošnje nisu značajno oštećeni od gusjenica na lišću. Međutim, štete mogu biti izražene ako pojedinih sezona ova kategorija nametnika napada mlade grmove u vrijeme formiranja uzgojnog oblika. Svojim izgledom pažnju vlasnika nasada i/ili pojedinačnih stabla (grmova) lijeske mogu privući (pa)gusjenice ljeskove osice (Craesus septentrionalis). Ubrajamo je u porodicu osa listarica (Tenthredinidae). Njezini odrasli oblici imaju zdepasto tijelo (zadak im je široko spojen s prsištem).
Ličinke te porodice pored 3 para prsnih imaju još 7 pari trbušnih nogu (zato ih zovemo pagusjenice, jer su slične gusjenicama leptira koje imaju 2-5 pari trbušnih nogu). Među poznatijim vrstama osa listarica našim su voćarima najpoznatije šljivine osice (npr. Hoplocampa minuta i dr.). Njih ubrajamo među najvažnije štetnike šljive. Povremena ili periodička je pojava jabučne osice (Hoplocampa testudinea), a u mnogim krajevima češće bilježimo dojavu kruškine osice (Hoplocampa brevis).
Ove tri voćne osice iz roda Hoplocampa razvijaju jednu generaciju godišnje. Njihove pagusjenice napadaju tek zametnute plodove šljive, jabuke i kruške. Premda razvija dvije generacije godišnje, ljeskova osica je gotovo beznačajan nametnik u plantažnim nasadima lijeske, gdje se primjenjuju insekticidi radi suzbijanja ekonomski značajnijih vrsta (npr. fitofagnih stjenica i ljeskotoča). Osim na lijeski ovu vrstu ose listarice možemo pronaći i na drugim drvenastim šumskim i/ili voćnim domaćinima. Npr. joha, breza, grab, javor, topla i oskoruša.
Pagusjenice od sredine lipnja
Odrasli oblici su veliki 8-10 mm. Tijelo im je podijeljeno u tri dijela: glava i prsište su tamne boje, ali na zatku dominira crvenkasto-smeđa boja. Oči su im dobro razvijene, sastavljene i jednostavne oči. Noge su im građene za hodanje. Imaju dva para opnenastih krila s isprepletenom nervaturom. Prednji par krila veći je u odnosu na stražnji. Štete prave ličinke koje se hrane lišćem! Ličinke narastu do 22 mm, imaju crnu glavu. Na tijelu dominira žuto-siva boja s crno poredanim točkicama u obliku linija.
Ženke odlažu jaja na lišću lijeske i drugim vrstama hraniteljicama. Ličinke se zadržavaju u skupinama i hrane se od ruba lista, pa “pošteđene” ostaju samo lisne žile. Pagusjenice ljeskove osice možemo pronaći na lišću od sredine lipnja (prva generacija) do sredine rujna (druga generacija). Nakon ishrane i potpunog razvoja pagusjenice se spuštaju u zemljište na preobrazbu. Plitko ispod površine zemljišta mogu se pronaći njihove smeđe kukuljice u zapretku ili kokonu. Prezimljuju pagusjenice druge generacije u svom kokonu te u proljeće nakon preobrazbe daju nove odrasle oblike osice.
Štete mogu nastati samo na pojedinim mladim grmovima lijeske ako se na lišću pojavljuje i razvija veći broj pagusjenica (nastaje “defolijacija”).
Učinkoviti insekticidi
U našoj zemlji nema registriranih insekticida za suzbijanje ljeskove osice. Ali, primjena nekih kemijskih i/ili botaničkih (biljnih) pripravaka u integriranoj i ekološkoj proizvodnji lijeske može postrano biti jako učinkovita u suzbijanju opisanih ličinki. Primjena insekticida na osnovi deltametrina (Decis 100 EC, Rotor Super, Scatto ili Deltametrina 25 EC) koji su u nasadima lijeske dopušteni radi kontrole lisnih uši i nekih savijača, bit će djelotvorna i prilikom suzbijanja ličinki ljeskove osice. Ipak, ako se pokaže potreba za usmjereno suzbijanje ličinki ljeskove osice u mladim nasadima ili pojedinačnim grmovima uz okućnice moguće je koristiti biljne insekticide prikladne i dopuštene u ekološkom uzgoju.
Bolju učinkovitost na pagusjenice ljeskove osice možemo očekivati od pripravka NeemAzal T/S (0,2-0,3 %) (azadiraktin) (u ekološkim nasadima lijeske također se preporučuje za suzbijanje fitofagnih stjenica). Moguće je primijeniti i neki od pripravaka na osnovi prirodnog piretrina dobivenog iz biljke dalmatinski buhač, npr. Abanto, Asset Five, Pyregard ili Krisant EC (0,075-0,09 %).
Ako se ličinke ljeskove osice moguće u većoj brojnosti pojave na lišću ukrasnih vrsta (npr. iz roda Alnus, Betula, Carpinus, Acer, Populus) moguće je primijeniti insekticid Mospilan (0,025 %) (acetamiprid); on je dopušten u našoj zemlji za suzbijanje štetnika lista i drugih nametnika na ukrasnom bilju.