Osim opće raširenih štetnika koji su opisani tijekom 1990-ih godina u hrvatskim suvremenim plantažnim nasadima lijeske, kao što su ljeskova grinja (Phytoptus), ljeskotoč (Balaninus), fitofagne stjenice (Gonocerus, Palomena i dr.), lisne uši (Corylobium), štitaste uši (Eulecanium), ljeskova strizibuba (Obrea) i crveni voćni pauk (Panonychus) (Ciglar, 1998.), povremeno i lokalno se mogu pronaći različite vrste gusjenica (ličinki) koje se hrane lišćem lijeske.

U pravilu rodni nasadi lijeske s razvijenim volumenom krošnje nisu značajno oštećeni od gusjenica na lišću. Međutim, štete mogu biti izražene ako pojedinih sezona ova kategorija nametnika napada mlade grmove u vrijeme formiranja uzgojnog oblika. Svojim izgledom pažnju vlasnika nasada i/ili pojedinačnih stabla (grmova) lijeske mogu privući (pa)gusjenice ljeskove osice (Craesus septentrionalis). Ubrajamo je u porodicu osa listarica (Tenthredinidae). Njezini odrasli oblici imaju zdepasto tijelo (zadak im je široko spojen s prsištem).

Ličinke te porodice pored 3 para prsnih imaju još 7 pari trbušnih nogu (zato ih zovemo pagusjenice, jer su slične gusjenicama leptira koje imaju 2-5 pari trbušnih nogu). Među poznatijim vrstama osa listarica našim su voćarima najpoznatije šljivine osice (npr. Hoplocampa minuta i dr.). Njih ubrajamo među najvažnije štetnike šljive. Povremena ili periodička je pojava jabučne osice (Hoplocampa testudinea), a u mnogim krajevima češće bilježimo dojavu kruškine osice (Hoplocampa brevis).

Ove tri voćne osice iz roda Hoplocampa razvijaju jednu generaciju godišnje. Njihove pagusjenice napadaju tek zametnute plodove šljive, jabuke i kruške. Premda razvija dvije generacije godišnje, ljeskova osica je gotovo beznačajan nametnik u plantažnim nasadima lijeske, gdje se primjenjuju insekticidi radi suzbijanja ekonomski značajnijih vrsta (npr. fitofagnih stjenica i ljeskotoča). Osim na lijeski ovu vrstu ose listarice možemo pronaći i na drugim drvenastim šumskim i/ili voćnim domaćinima. Npr. joha, breza, grab, javor, topla i oskoruša.

Pagusjenice od sredine lipnja

Odrasli oblici su veliki 8-10 mm. Tijelo im je podijeljeno u tri dijela: glava i prsište su tamne boje, ali na zatku dominira crvenkasto-smeđa boja. Oči su im dobro razvijene, sastavljene i jednostavne oči. Noge su im građene za hodanje. Imaju dva para opnenastih krila s isprepletenom nervaturom. Prednji par krila veći je u odnosu na stražnji. Štete prave ličinke koje se hrane lišćem! Ličinke narastu do 22 mm, imaju crnu glavu. Na tijelu dominira žuto-siva boja s crno poredanim točkicama u obliku linija.

Ženke odlažu jaja na lišću lijeske i drugim vrstama hraniteljicama. Ličinke se zadržavaju u skupinama i hrane se od ruba lista, pa “pošteđene” ostaju samo lisne žile. Pagusjenice ljeskove osice možemo pronaći na lišću od sredine lipnja (prva generacija) do sredine rujna (druga generacija). Nakon ishrane i potpunog razvoja pagusjenice se spuštaju u zemljište na preobrazbu. Plitko ispod površine zemljišta mogu se pronaći njihove smeđe kukuljice u zapretku ili kokonu. Prezimljuju pagusjenice druge generacije u svom kokonu te u proljeće nakon preobrazbe daju nove odrasle oblike osice.

Štete mogu nastati samo na pojedinim mladim grmovima lijeske ako se na lišću pojavljuje i razvija veći broj pagusjenica (nastaje “defolijacija”).

 class=
Pagusjenice ljeskove osice žive u skupinama i rubno napadaju lišće

Učinkoviti insekticidi

U našoj zemlji nema registriranih insekticida za suzbijanje ljeskove osice. Ali, primjena nekih kemijskih i/ili botaničkih (biljnih) pripravaka u integriranoj i ekološkoj proizvodnji lijeske može postrano biti jako učinkovita u suzbijanju opisanih ličinki. Primjena insekticida na osnovi deltametrina (Decis 100 EC, Rotor Super, Scatto ili Deltametrina 25 EC) koji su u nasadima lijeske dopušteni radi kontrole lisnih uši i nekih savijača, bit će djelotvorna i prilikom suzbijanja ličinki ljeskove osice. Ipak, ako se pokaže potreba za usmjereno suzbijanje ličinki ljeskove osice u mladim nasadima ili pojedinačnim grmovima uz okućnice moguće je koristiti biljne insekticide prikladne i dopuštene u ekološkom uzgoju.

Bolju učinkovitost na pagusjenice ljeskove osice možemo očekivati od pripravka NeemAzal T/S (0,2-0,3 %) (azadiraktin) (u ekološkim nasadima lijeske također se preporučuje za suzbijanje fitofagnih stjenica). Moguće je primijeniti i neki od pripravaka na osnovi prirodnog piretrina dobivenog iz biljke dalmatinski buhač, npr. Abanto,  Asset Five, Pyregard ili Krisant EC (0,075-0,09 %).

Ako se ličinke ljeskove osice moguće u većoj brojnosti pojave na lišću ukrasnih vrsta (npr. iz roda Alnus, Betula, Carpinus, Acer, Populus) moguće je primijeniti insekticid Mospilan (0,025 %) (acetamiprid); on je dopušten u našoj zemlji za suzbijanje štetnika lista i drugih nametnika na ukrasnom bilju.

Prethodni članakAgronomi, učlanite se u Hrvatsku agronomsku komoru!
Sljedeći članakDan polja pivarskog ječma održan u Novoj Gradiški
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.