Lanci opskrbe narušeni su zbog Covid-a i rata u Ukrajini, kao i rasta cijena energenata, sirovina i gotovih roba. Narušena je i prehrambena sigurnost što iziskuje kvalitetno korištenje resursa i održivi razvoj. To se može postići kaskadnim korištenjem biomase. Kako i na koji način od poljoprivrednih ostataka proizvesti struju, od sirutke bioplastiku, a od perja keratin za ručnike? Sve to proizvođači su mogli čuti od eminentnih stručnjaka na radionici “Lanac vrijednosti u bioekonomiji”, održanoj u Osijeku krajem svibnja.
Sve veći izazovi bilo u ekonomskom, ekološkom ili socijalnom smislu nametnuli su bioekonomiju kao sveprisutniji koncept održivog poslovanja. Bioekonomija ili biogospodarstvo definira se u užem smislu kao „inovativno gospodarstvo” s niskom razinom emisija. Sve kako bi se osigurala održivost poljoprivrede i ribarstva, sigurnost opskrbe hranom i održivo korištenje obnovljivih bioloških resursa (biomase) uz istovremenu zaštitu bioraznolikosti i okoliša.
Koncept bioekonomije predstavljen je 13. veljače 2012. godine kroz prihvaćanje Europske strategije za bioekonomiju. Ona obuhvaća proizvodnju obnovljivih bioloških resursa i njihovu pretvorbu u vitalne proizvode i energiju iz biomase. Takvom bi bioekonomijom Europa trebala postati prvi ugljično-neutralni continent do 2050. godine.
Veličina bioekonomija Europske unije procjenjuje se na 2.259 milijardi eura prometa. Nešto više od 650 milijardi dodane vrijednosti stvara se kroz bioekonomiju dok je više od 18 milijuna ljudi zaposleno u sektorima koji su u kontaktu s takvim novim gospodarskim modelom.
Sektor bioekonomije Republike Hrvatske je u 2018. godini ostvario promet u visini od 11,29 milijardi eura. Gledano po pojedinim industrijama, najveći dio prometa od 51 posto, odnosno 5,72 milijardi eura, ostvaren je u proizvodnji hrane, pića i duhanskih proizvoda. Slijedi poljoprivreda s udjelom od 21,2 posto ili 2,4 milijarde eura. Zatim prerada drva, proizvoda iz drva i namještaja iz biomase s udjelom od 11,1 posto što je 1,26 milijardi eura. Novi sektori bioekonomije (proizvodnja kemikalija, farmaceutskih proizvoda, gume i plastike te pripravaka iz biomase) čine svega 4,1 posto ukupno procijenjenog prometa ili 462 milijuna eura.
Kaskadno korištenje biomase
Kako bi se pokazali primjeri dobre prakse, razmotrili načini angažiranja raspoložive biomase kroz kaskadno korištenje te poslovni modeli koji bi mogli spriječiti nedostatak sirovine ili proizvoda kod jednog proizvođača te aktivirao teritorijalni kapital za regionalni razvoj, u Hrvatskoj je organiziran ciklus predavanja i radionica radi umrežavanja i boljeg informiranja dionika biogospodarstva. Jedna od takvih dvodnevnih radionica “Lanci vrijednosti u bioekonomiji” održana je u Osijeku. Održana je u zajedničkoj organizaciji Osječko-baranjske županije, Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) i Energetskog instituta Hrvoje Požar.
Na njoj se moglo čuti i kako dodana vrijednost po zaposlenom u biogospodarstvu Hrvatske, prema procjeni, iznosi između 18.000 i 20.000 eura.
Premda bi bilo za očekivati da se najveća dodana vrijednost i najviša produktivnost ostvaruje u poljoprivrednoj proizvodnji, koja tradicionalno uživa velike državne potpore, ona i dalje izostaje.
-Upravo je ova prezentacija i radionica ukazala na potencijale koje Osječko-baranjska županija ima. Razgovaralo se o upotrebi svih ostataka koji se stvaraju u poljoprivrednoj proizvodnji, a koji se mogu koristiti u bioekonomiji odnosno stvaranju novih proizvoda. Trenutno se govori prvenstveno o proizvodnji električne energije ili za grijanje. Slijedom toga može se koristiti sve ono iz vinograda, primjerice tijekom rezidbe svi biljni ostatci.
–Također možemo naglasiti da je tu važno i ono što ostaje nakon skidanja suncokreta, soje i svega onoga što je ostalo kao nus proizvod u poljoprivrednoj proizvodnji kada naši poljoprivrednici ne znaju što s time napraviti. Znači otvaraju nam se nove mogućnosti, nove perspektive. Usklađujemo cijelu politiku RH sa zelenim planom, da do 2050. godine postanemo kontinent koji će biti neutralan. Znači nećemo stvarati ugljični otisak. Također nećemo praviti štetu okolišu istaknula je Silva Wendling, pročelnica Upravnog odjela za poljoprivredu i razvoj Osječko-baranjske županije.
U mapiranju potencijala rasta kroz tranziciju na kružnu i održivu bioekonomiju, kroz BIOEASTsUP projekt, područje Panonske Hrvatske istaknuto kao najperspektivnije s bazom znanja u Osječko-baranjskoj županiji kao nositeljem razvoja zelene tranzicije. Naime, Osječko-baranjska županija ima tradiciju proizvodnje poljoprivrednih proizvoda i vezanu industriju te drvnih proizvoda s vezanom industrijom, ali i industriju koju treba defosilizirati kroz strateška partnerstva gdje će se lokalno ostvariti industrijska simbioza.
Na području Županije djeluju tri velika agroindustrijska kompleksa zaokruženih tehnoloških cjelina; Žito d.o.o., Belje plus d.d. i PPK Valpovo s tradicionalno poznatim proizvodima prehrambene i mlinsko-pekarske industrije. U toj je županiji uspostavljeno i prvo bioplinsko postrojenje pri Osatini grupa d.o.o.; slijedilo ga je ŽITO d.o.o. i ostali. No, bez aktivnog angažmana politike i znanosti, proizvodima iz poljoprivrede, a posebice stočarstva, smanjit će se plasman kroz razne tržišne barijere koje daju prioritet niskougljičnim proizvodima.
Narušena prehrambena sigurnost
–Stručnjaci iz područja bioekonomije se slažu kako su narušeni lanci opskrbe zbog Covid-a i rata u Ukrajini, kao i rast cijena energenata, sirovina i gotovih roba. Narušena je i prehrambena sigurnost čak i u razvijenim zemljama svijeta što otežava razvoj ovog profitabilnog sektora. No, ipak vjeruju kako je ovako veliki izazov ujedno i prilika za bioekonomiju.
–Kvalitetno korištenje resursa i održivi razvoj ključ su razvoja gospodarstva i stvaranja kvalitetnih proizvoda. Pimjeri dobre prakse koji se mogu čuti na radionicama poput ove zasigurno će koristiti poljoprivrednicima iz naše županije u daljnjoj poljoprivrednoj proizvodnji, kazao je Josip Miletić, zamjenik osječko-baranjskog župana u uvodnom dijelu radionice.
Član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić istaknuo je kako su informacije koje poljoprivredni proizvođači mogu dobiti na radionicama poput “osječke” za njih od izuzetnog značaja.
–Jedna od informacija s radionice je kako u poljoprivredi proizvesti energiju i za nju dobiti određena financijska sredstva. S obzirom da se nalazimo u vrlo izazovnim vremenima za poljoprivredne proizvođače nemoguće nam je pokriti sve troškove ulaganja kao ranije; dijelom zbog pandemije koronavirusa, a dijelom zbog rata u Ukrajini. Zato su nam upravo ovakve informacije, koje smo čuli na današnjoj radionici, izuzetno korisne. Radi opstojnosti poljoprivrednika, mi ćemo morati početi proizvoditi energiju, prije svega iz biomase, rekao je Brlošić.
Od sirutke bioplastika, a od perja keratin za higijenske ručnike
Ključna istraživačica u Energetskom institutu Hrvoje Požar Biljana Kulišić istaknula je kako Europa već desetljećima radi na povećanju samodostatnosti u različitim granama ekonomije i proizvodnje.
–Tu se prije svega radi o resursima, energiji i ljudstvu. Nekoliko uzastopnih kriza još je više istaknulo važnost osnova za razvoj gospodarstva. U tom smislu, biomasa postaje nova nafta i novo zlato, ali i čitavi niz visoko vrijednih proizvoda. Mi smo do sada gledali kroz poljoprivredu biomasu kao proizvodnju hrane.
–Tijekom dvodnevne radionice razgovaralo se o proizvodnji hrane, ali uz korištenju sekundarne biomase za čitav niz novih proizvoda. Primjerice, uz proizvodnju vina iz grožđa moguće je raditi još nekoliko proizvoda koji čak i dvostruko povećavaju vrijednost primarne proizvodnje. Time se stvara konkurentnost i veća učinkovitost korištenja resursa koji se već posjeduju. To ustvari i jest smisao suvremene proizvodnje, naglasila je Kulišić dodavši kako oni ustvari donose određene prijedloge.
Objasnila je to na primjeru proizvodnje vina gdje u vinariji nastaje “otpad” poput peteljki, pulpe, sjemenki. Od sjemenki se proizvodi ulje, no od jedne tone, dobije se 50-ak kila koštica i to je litra ulja.
–To su u biti razmjeri gdje onda imate previše za sebe, a premalo za tržište. Mi pokušavamo informirati poljoprivrednike kako premostiti taj jaz, kako stvoriti strateška partnerstva. Ali to je nešto poznato. Nepoznato je još to da grožđe ima aktivnih molekula koje su jako važne za prehrambenu industriju i farmaceutiku.
–Sad recimo imate mošt, pa macerat. Sušenjem se može praviti grožđano brašno koje se koristi kao pekarski dodatak za smart food. Može se koristiti i kao krmivo, ili kao gnojivo, ovisno o tržištu na kojem se može postići ta dodana vrijednost. To je samo jedan proizvod a imamo još ih još pet, koji se jako isplate jer se radi kaskadno. Naime, prvo se proizvod visokovrijednih molekula prodaje po cijeni od stotinu i više kuna po kilogramu; onda agropelet koji je ostatak i koji je 2 kune po kilogramu, znači u toj kaskadnoj kombinaciji otvaraju se nove mogućnosti, kaže Kulišić. Ističe još primjera poput izrade bioplastike od sirutke ili keratina za higijenske ručnike od perja .
Voditeljica EU projekata iz Zeleno energetske zadruge Lucija Nađ naglasila je kako zadruga, kao partner na Bioheat projektu, ima za cilj promicanje rješenja grijanja na poljoprivrednu biomasu u ruralnim područjima u Europi.
–Istraživali smo u Hrvatskoj energetski tehnički potencijal i primjere dobre prakse. Iz istraživanja koje smo proveli 2021. godine na uzorku od 900 građana Istre i Slavonije, shvatili smo da 70 % građana pozitivno percipira korištenje poljoprivredne biomase za grijanje, dok je svega 4 % koristi. Poljoprivredna biomasa podrazumijeva kukuruzovinu, slamu, energetske usjeve, ljuske oraha; suncokretove sjemenke, rezidbene ostatke i komina masline. Za iskorištavanje ovih sirovina treba se koncentrirati na ona područja gdje je njihov potencijal najviši. To znači da se u Slavoniji treba koncentrirati na pšenicu, slamu i kukuruzovinu. U Istri i Dalmaciji pak na rezidbene ostatke od maslina i vinograda, zaključila je Nađ.
Prema analizi Svjetske banke iz 2019. godine Hrvatska ima golem potencijal pretvaranja svoga poljoprivredno-prehrambenog sektora u suvremenu djelatnost koja potiče gospodarski rast, stvara radna mjesta i ostvaruje prihod u ruralnim zajednicama. Sektor ima brojne kompetitivne prednosti. One se mogu iskoristiti za jačanje rasta i razvoja, uključujući neograničen pristup tržištu EU-a, pristup financijskim sredstvima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) , raznolike poljoprivredno-ekološke uvjete, kvalitetno zemljište i bogate vodne resurse, relativno niske cijene rada, dobru cestovnu infrastrukturu, kao i rast domaće turističke djelatnosti.
Stoga se može reći da poljoprivredno-prehrambeni sektor u Hrvatskoj ima puno ključnih svojstava. Ona mu omogućuju da iskoristi prigodu za rast na domaćem i tržištu EU-a.
No, svi potencijali i dalje ostaju neiskorišteni. Hrvatska i dalje kaska.
–Hrvatska Vlada bi uskoro trebala donijeti odluku o početku izrade Strategije biogospodarstva. S njom će se definirati okvirni obuhvat strategije, razdoblje za koje se donosi, kao i tijela državne uprave koja će sudjelovati u izradi nacrta, najavio je za medije državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak. Dodaje kako se donošenje odluke o osnivanju povjerenstva očekuje u rujnu ili listopadu.
