OPG Jovo Obranović iz Javorovca kod Novigrada Podravskog uzgaja lubenice već 27 godina. Njihov štand nalazi se uz benzinsku pumpu u Novigradu Podravskom, gdje smo ga i mi uočili, pa usput kratko i popričali.
OPG Obranović registriran je dulje od četvrt stoljeća. Na obiteljskom gospodarstvu angažirane su uz Jovu i supruga Vesna te kćerka Emina. U posao s lubenicama ušli su uz pomoć susjeda. Oni su u Javorovac doselili iz Vojvodine, a bili su iskusni u njihovom uzgoju.
–Od lubenica ne mogu odustati, to je sada već ,,zarazaʺ. Imam svoju zemlju na kojoj sam nekada sadio puno više, jer sam imao ugovor s Natura Agrom. I sada bih sadio, ali nemam s kim sklopiti ugovor koji mi jamči otkup. Moja lubenica je prepoznatljiva po kvaliteti već godinama. Za to je posebno važna proizvodnja koja se temelji na gnojidbi stajskim gnojem. Uzgajam ih bez navodnjavanja i uspijevaju. Svake godine, pa tako i ove, imam lubenice od 15 kilograma, kaže Obranović.
Tajna uspjeha
–Vidio sam da je veći prinos od lubenice nego kukuruza i pšenice i jako se brzo uhodao. Susjedi Sremci su tada bili pravi majstori proizvodnje lubenica i uputili su me da sadim na foliju, koju sortu saditi, kakvo gnojivo davati i tako sam uspio. Kad su došli k meni, nisu se mogli načuditi kako mi dobro uspijevaju. Neki su se kupci prebacili k meni pa kad bi im oni nudili svoj bostan, odnosno lubenicu, odgovarali bi im da je moj bostan bolji.
Tu su se oni šalili kako je šegrt nekada bolji i od majstora. Surađivali smo 15-ak godina. Onda su ih ugasili trgovački centri, dok sam ja nastavio, priča Obranović. Osim što sadi lubenice, uzgaja stoku, ali prvenstveno iz razloga kako bi si osigurao stajsko gnojivo, potrebno za kvalitetnu lubenicu. Nekad ih je sadio na 10 rali, danas je to smanjio na 1,5 ral.
Osim tajne u pripremi zemljišta, otkriva nam da ima i stroj za navlačenje folije. Zatim stroj za međurednu obradu, a lubenice uzgaja bez ikakvog prskanja.
–Na mojim lubenicama u 27 godina nije bilo nikada nikakvih herbicida, ni zbog bolesti lista ni ploda, čak niti prskanja za korov. Sve ručno obrađujemo, nas troje ukućana, jedino kad krene berba angažiramo djelatnika, koji pomaže supruzi u branju jer ja ne dozvoljavam da lubenica bude starija od jednog dana i stoji, priča nam.
Svake godine sade ih na drugoj parceli
Osim što je slušao savjete svojih susjeda, s godinama je sam isprobavao razne sorte lubenica, jer kako kaže, ne uspijeva ista u dolini Neretve ili u ravnoj Podravini.
–Sijem Fantaziju, sortu koja je izvrsno prilagođena uvjetima na našem podneblju. Moje polje je na brdu, nemam navodnjavanje, ali svejedno mi opet uspijevaju. Mnogi se čude, ali ja vjerujem da je stajnjak jako bitan u proizvodnji, a isto tako i plodored. Vodim se pravilom da svake pete godine sijem na istoj parceli. Ako bi ih sijali na istoj, bile bi upola sitnije, zemlja se iscrpi, no ja je imam dosta pa si to mogu dozvoliti, objašnjava Obranović i dodaje:
–Ne sadim ,,flanceʺ, nego sijem koštice hibrida, a sjeme nabavljam u Zagrebu. Kad bih sijao domaće bilo bi deformiranih lubenica.
Berba je ove godine, a tako je i uobičajeno, trajala od 20. srpnja do 20. kolovoza. Kako bi mogli sve prodati, sije se se u etapama. Godišnji prinos na jednoj rali je oko 25 tona i tako godinama.
–Bez obzira na sve, meni je svaka godina ista, ja se prilagodim, ponavljam, bitna je sama priprema. Jedino me može iznenaditi peti mjesec, odnosno mraz ako bi došao jako kasno. No, do sad sam uvijek imao sreće i sve je išlo ,,kao po špagiʺ, kaže Obranović kojeg, s obzirom na to da lubenice ne tretira nikakvim gnojivima ni zaštitnim sredstvima, poskupljenje repromaterijala ne dira.
Prodajom je zadovoljan, a dnevno, kad su vani vrućine, proda i po tonu.
–Da je lubenica friška vidi se po peteljici koja mora biti zelena i friško rezana. Ima i onih koje mede na kličku, puštaju sok. Lubenica koja je u dobrom stanju mora biti glatka i svijetla. Ako ima nagubanu koru, onda je to znak da je prezrela, brašnasta, nekvalitetna. Šare nisu bitne, ali mora biti duguljasta, okrugle nisu ni približno kvalitetne kao duguljaste.
Obranovići su sve stekli svojim novcima, nikakve poticaje ni tuđa sredstva nisu tražili ni koristili.
Star sam i nisam u ništa takvog ulazio, kći je mlada, ali se zaposlila. Ako dobijem zeta, nadam se da bi ga to moglo zanimati pa da nastavi moj posao. Nije istina da se ne može. Da sam mlađi posadio bih najmanje pet rali i krenuo obilaziti Međimurje i varaždinski kraj, oni su bez lubenica. S ovakvom kvalitetom poput mojih i dobrim kombijem koji može voziti dvije, tri tone to bi išlo k’o ludo – rekao nam je na kraju.
