Za novi vinograd treba izabrati onaj koji će se najbolje prilagoditi klimatskim uvjetima i uvjetima tla izabranog položaja, te zahtjevima podloge i sorte. Nisu nevažna i prije stečena dobra iskustva i navike u određenom vinogorju.
Uzgojni oblik
Rezidba vinove loze prvih 4-5 godina poslije sadnje vinograda presudna je za njegov uspješan razvoj i što ekonomičnije iskorištavanje u godinama pune redovite rodnosti. U tom razdoblju najvažniji cilj proljetnog orezivanja trsa je formiranje izabranog uzgojnog oblika. Postupak rezidbe za gotovo sve uzgojne oblike u prvoj i drugoj godini nakon sadnje su iste. Tek se treće godine jedna rozgva reže na visinu koju određuje uzgojni oblik. Ovdje ćemo opisati formiranje uzgojnog oblika dvostruki Guyot, koji je u našem podneblju i najzastupljeniji.
Postupak je sljedeći
U prvoj se godini iz posađenog cijepa razviju jedna do dvije mladice koje se vežu uz kolac i redovito njeguju. Druge se godine razvijenija rozgva prikraćuje na dva pupa, a ostale (ako ih ima) u potpunosti uklanjaju. Kad iz pupova mladice porastu oko 15 cm – ostavljaju se dvije najbolje i povežu uz kolac, a ostale oplijeve. Za vegetacije se mladice još 2-3 puta povezuju i ako jače prerastu kolce, vršikaju se do kraja srpnja na oko 1.5 m. Zriobom one prelaze u jednogodišnje drvo – rozgvu. U trećoj godini se od dvije razvijene rozgve odabere ona koja razvijenija i u povoljnijem položaju. Odnosno više u smjeru reda i reže na visinu uzgoja, a druga se može rezati na pričuvni reznik. Kad mladice porastu oko 10-15 cm, osim tri do četiri vršne u gornjem dijelu stabalca, sve donje se oplijeve.
U proljeće četvrte godine može se postupiti na dva načina:
A) dvije nasuprotno razvijene rozgve koje daju najbolji oblik slova „V“ ili rašlje, režu se na dva reznika
B) vršna rozgva reže se na lucanj, a dvije niže, nasuprotno raspoređene, na reznike s dva pupa.
Taj prvi lucanj u četvrtoj godini je privremen i služi za dobivanje većeg prvog uroda. Iduće godine on se potpuno uklanja. Pete se godine u proljetnoj rezidbi na svakom kraku ostavlja jedan lucanj s 8 do 10 pupova. Od mladice ispod njega formira prigojni reznik od 2 pupa. Na trsu koji je slabije kondicije ostavit ćemo samo jedan lucanj i dva prigojna reznika. Svih ostalih godina u rezidbi izrođeno staro rodno drvo lucanj se odbacuje i na krakovima formiraju novi lucnjevi i reznici. Iz gornje mladice prigojnog reznika lucanj, a iz donje prigojni reznik. Na taj način se završava formiranje uzgojnog oblika dvostruki Guyot.
Rezidba vinove loze na pergoli
Na pitanje pretplatnika kojeg zanima kako se pravilno vrši rezidba vinove loze na pergoli, odgovara naša suradnica dr. Mirela Osrečak. Pergole (brajde, odrine) su složeni sustavi uzgoja koji svoje ime duguju načinu izvedbe armature. Zadatak različitih izvedbi armature je omogućavanje idealnog rasporeda mladica u prostoru, lagan pristup zoni grožđa i bolja izloženost grozdova suncu. U našem podneblju se, osim za proizvodnju visokokvalitetnog stolnog grožđa, češće podiže u svrhu zelenog „zida“ ili „krova“ za stvaranje hlada u ljetnim mjesecima. Sve pergole obilježava visoko stablo, s visinom od 180-250 cm, ovisno o armaturi. Ovisno o bujnosti kultivara i izvedbi armature, na stablu se formiraju dva do četiri kraka. Od kojih svaki nosi po jedan prigojni reznik i lucanj s 8-12 pupova. Lucnjevi i potjerale mladice se polažu vodoravno na armaturu krova.
Oko okućnica se, svrhu stvaranja hlada, često podižu i pergole s različitom visinom stabla kako bi se dobio i zeleni „zid“ i „krov“. Pri tome je uloga visokih trsova da oblikuju „krov“ pergole, a nižih da zatvore „zidove“. Niži trsovi oblikuju se po sustavu klasičnog dvostrukog Guyota, a viši po sustavu trokraka, što znači da se na stablu formiraju tri kraka s po jednim reznikom i lucnjem, koji će se rasporediti vodoravno na „krovu“ pergole (crtež). Bez obzira na različitosti izvedbe pergola, uvijek primjenjujemo osnovna načela rezidbe o kojima smo, na primjeru Guyot-ovog uzgojnog oblika, već pisali u prijašnjim člancima. Poznajemo pergole ravnog krova (“tendone”), pergole otvorenog i zatvorenog kosog krova, jednostrane i dvostrane (ovisno o izvedbi krova), te još neke specifične izvedbe kao što je npr. pergola “trentina“, pergola “veronese“ itd. Predstavljaju visoko produktivan sustav uzgoja, gdje je putem velikog opterećenja zimskim pupovima moguće dobiti visoke prinose, najčešće stolnog grožđa.
