Na obiteljskim imanjima dobro služe male pomoćne građevine – zaštićeni prostori, koji služe za uzgoj povrća od sjemena do ploda. Omogućuju raniji početak uzgoja ili dužu sezonu nego kod uzgoja na otvorenom.
Jedan od najjednostavnijih primjera za pomoć pri uzgoju rasadnica su takozvana hladna klijališta.
Klijališta
Riječ je o zapravo kutijama koje su pokrivene prozirnim pokrovom. Kao takve štite mlade biljke od izravnih udara vjetrova i nižih temperatura, ali ne štite od smrzavanja. Hladna klijališta su iznimno jednostavna za izradu i mogu se postaviti u svakom vrtu. Bočne stranice mogu biti izvedene od drveta ili metala te mogu biti i montažne.
Kod fiksnih hladnih klijališta bočne stranice mogu biti od cigle, betona ili kamena. Gornji pokrov može biti izveden od plastičnih materijala ili stakla. Najčešće se pri izgradnji ovakvih hladnih klijališta upravo koriste reciklirani materijali dok se za pokrove najčešće upotrebljavaju stari prozori.
Oprez pri korištenju hladnih klijališta, temperatura unutar njih za vrućih dana, može brzo narasti, i tako spaliti sav rasad. Stoga treba povesti računa o ventilaciji tih prostora.
Plastenici
Najraširenije vrtne građevine za uzgoj su plastenici. Oni variraju u svojim izvedbama, od malih tunela površine svega nekoliko m², pa do velikih konstruktivnih građevina koje zahtijevaju građevinske dozvole za postavljanje i kompleksne sustave navodnjavanja i ostalih agrotehničkih mjera. Mi ćemo se fokusirati na manje plastenike, primjerene vrtlarskom uzgoju na manjim površinama. Oni predstavljaju veliku pomoć u uzgoju jer u njima produžujemo sezonu za nekoliko mjeseci, kontroliramo (donekle) uvjete rasta. Njihova montaža i korištenje nisu zahtjevni i obično su prilagođeni jednom korisniku. Većina malih tunelskih plastenika dostupna je već i u vrtnim centrima po cijeni od svega nekoliko stotina kuna. To su najjednostavnije konstrukcije koje se sastoje od savijenih okvirnih cijevi i plastičnog pokrova. Obično nemaju niti bočnih otvora za ventilaciju. Uzgoj u njima je vrlo jednostavan. Postavljamo ih nakon što smo obradili zemlju u nju posadili rasad i na njih postavimo konstrukciju.
Koji plastenici ne trebaju građevinsku dozvolu?
Veći plastenici površine sukladno zakonu o građenju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, članak 2:
a) plastenici širine do 6 m, najveće visine u sljemenu 3,5 m;
b) plastenici širine veće od 6 m do najviše 10 m, najveće radne visine 3,5 m i 6 m u sljemenu u skladu s tipskim projektom za kojega je doneseno rješenje na temelju članka 77. Zakona o gradnji ili tehnička ocjena sukladno posebnom zakonu; ne trebaju građevinsku dozvolu. Ovo su konstrukcije koje svojim dimenzijama omogućavaju rad s mehanizacijom u njima, i imaju kompleksniju opremu. Vrlo često mogu biti i grijani kako bi se omogućio uzgoj tijekom cijele godine.
Kako je sve počelo?
Koncept uzgoja biljaka u zaštićenim prostorima postoji od rimskog doba. Rimski car Tiberije (14. – 37. godine) svakodnevno je jeo povrće nalik krastavcu. Zahtijevao je od rimskih vrtlara da uzgoje to povrće tijekom cijele godine. Vrtlari su potom osmislili sustav metoda koji je bio vrlo sličan stakleničkom sustavu kakvog danas poznajemo. Koncept prvih komercijalnih staklenika pojavio se u Nizozemskoj i Engleskoj u 17. stoljeću. Prvi grijani staklenik u Velikoj Britaniji osmišljen je u Chelsea Physic Gardenu 1681. godine, za potrebe uzgoja ljekovitih biljaka. Eksperimentiranje s dizajnom staklenika nastavilo se tijekom 17. stoljeća u Europi. Tehnologija proizvodila bolje staklo i razvijale su se građevinske tehnike. Složeni i masivni staklenik u palači Versailles, sagrađen 1789. g., primjer je njihove veličine i potencijala.
Staklenici
Ove maestralne građevine donijele su mogućnost uzgoja u zatvorenim prostorima. U njima je kontrolirana klima i samim time širenje različitih vrsta egzotičnih biljaka iz tropskih krajeva u ondašnju prilično hladnu Europu. U početku su staklenici predstavljali prestiž, mogućnost izdizanja visokog društva koje je uživalo u plodovima koji nisu bili dostupni običnom puku, poput naranči, limuna ili jedne od najvećih egzota ondašnjeg vremena– ananasa. Danas su pomoćne građevine koje su lijep ukras vrtovima, pomoć vrtlarima i prostor u kojem lako možemo produžiti našu uzgojnu sezonu.
Na tržištu postoje različiti proizvođači kao i tipovi staklenika i ovisno o veličini cijene se kreću od svega nekoliko tisuća kuna do vrtoglavih stotina tisuća eura. No ako se upustite u izgradnju jednog lijepog staklenika u svome vrtu, on će biti njegov ukras dugi niz godina, a vama mjesto u kojem ćete uživati i proizvoditi ono najbolje od prirode, vlastitu hranu.
