Jesensko – zimski, odnosno ozimi uzgoj povrća sa sobom nosi niz ograničavajućih čimbenika. To su niže temperature, golomrazice, kraći dan, manji intenzitet svjetla, intenzivne oborine itd. Stoga je biljke potrebno zaštititi izravnim prekrivanjem ili korištenjem niskih, odnosno visokih tunela. Povrtne vrste posijane ili posađene u jesen niknu, razviju nekoliko pravih listova i ukorijene se prije nastupa niskih temperatura. Nastupanjem niskih temperatura ulaze u doba mirovanja i rast nastavljaju u rano proljeće kad temperature počinju rasti.
Međutim, ova je sezona ozimog uzgoja specifična po neuobičajeno visokim temperaturama tijekom druge polovice prosinca i početkom siječnja. Čak i u kontinentalnim predjelima maksimalne dnevne temperature su rasle iznad 15 °C, dok su minimalne uglavnom bile između 0 i 5 ili 8 Celzijevih stupnjeva. Ove temperature su više od minimano potrebnih za rast i razvoj ozimih povrtnih kultura. To znači da im je prekinuto razdoblje zimskog mirovanja i one nastavljaju rasti.
Ranija berba ili šteta?
S jedne strane ovaj zimski rast može rezultirati nešto ranijom berbom u proljeće, a s druge strane može nanijeti znatnu štetu. Biljke su naime najotpornije na niske temerature u juvenilnoj (mladoj) fazi s nekoliko razvijenih listova. Neke (poriluk, kelj) također dobro podnose niske temperature u tehnološkoj zrelosti.
Ako nakon ovog toplog zimskog razdoblja nastupi naglo zahlađenje, moguća su znatna oštećenja biljnih dijelova. Razlogu tomu je što biljke nisu pripremljene na niske temperature, a i manje su otporne budući da su nešto razvijenije.
U trenutnim uvjetima ozimo povrće potrebno je po potrebi zalijevati (navodnjavati) malim obrocima 5 do 10 L/m2 i pratiti pojavu biljnih bolesti zbog toplih i vlažnih uvjeta, pogotovo u zaštićenim prostorima. Prihranu dušičnim gnojivima ipak treba ostaviti za rano proljeće kad više temperature pogodne za rast budu kontinuirane.
Kako bi smanjii mogućnost oštećenja ozimog povrća prilikom naglog nastupa niskih temperatura, a pogotovo golomrazica, potrebno ga je pogotovo na otvorenom prekriti agrotekstilom. Agrotekstil je dobra dodatna zaštita od niskih temperatura u visokim tunelima i negrijanim plastenicima. Najčešće se izrađuje od polipropilena i ima masu između 15 i 30 g/m2. Propušta između 65 i 90 % svjetlosti, dok propusnost za vodu i zrak iznosi od 10 do 20 %. Ispod agrotekstila su manja temperaturna kolebanja u odnosu na uzgoj bez pokrivanja, što ubrzava rast.
Otpornost biljaka niske temperature može se poboljšati primjenom biostimulatora na bazi aminokiselina. Isti se mogu koristiti i za tretiranje biljaka oštećenih niskim temperaturama.
